I poraz može da bude pobjeda

Milanka Mitrić

Poslije nekoliko godina planiranja, pripremanja, posvećenosti umjetnika, saradnika i svih onih koji su istinski podržavali projekat i kandidaturu Banjaluke za Evropsku prestonicu kulture 2024. godine, nakon spremnosti i volje za poboljšanje i promjenu, neke borbe, nade i snovi su pali u vodu.

Banjaluka je izgubila borbu za titulu, ali ljudi koji su radili na tome nisu. Svoj doprinos su dali, predanošću, željom i namjerom da ovaj projekat bude glas neke promjene, progresa, kao snažni vapaj za boljim danima za grad, za kulturu, za sve one koji su tu.

Za nijansu nismo uspjeli, a nekako, nama na jugu uvijek i u svemu nedostaje ta neka nijansa. Nedostaje nam koji bod, koja želja, koji pokret i pokoja zraka svjetlosti. Kao da smo stalno zavučeni u tamni vilajet u kojem je do svjetla trostruko teže doći nego bilo gdje drugo.

Sjeveru, izgleda ništa ne nedostaje, zato mu i treba dati šansu, jer je to, čini se, sigurnije. Moguće je da su se djelimično time i vodili oni u čijim rukama je bila odluka, a moguće je i da su mnogi tajno priželjkivali ovakav ishod, smatrajući nedostojnim namjere da se, pobogu, nešto promijeni. Nezahvalno je govoriti o tome. No, svakako se čini kao da je vazda lakše ići linijom manjeg otpora, a još lakše prepustiti se letargiji, svakodnevnim jadikovkama, osudama. Čini se da je teže dati podršku, pogledati sve sa vedrije strane i možda se slučajno nekad i ponadati. Loše vrijeme za sanjare, neki bi rekli. Dopadala se ideja svima ili ne, neki pomak je napravljen. Pomjerili smo se možda samo za tu nijansu koja nam uvijek nedostaje, ali i to je i te kako značajno.

Sjeveru, čini se, ništa ne nedostaje. Sjever vide kao sigurnost, mir, igru na sigurno, jer ko će se uzdati u južnu entropiju, haos i rizik.

Kažu ljudi da nada umire posljednja, a neki drugi pak da je nada često varljiva i poletna, natjera nas da se zaletimo, udarimo u neprobojni zid i razočaramo. Nada ljudi koji imaju želju da poprave i poboljšaju nešto je ipak nešto što ostaje i to nikakva titula ne može da promijeni, ni da uskrati. Iz svakog poraza valja izvući pouku, kakva god bila. Iz svakog gubitka mora izaći nešto bolje.

Svjesni činjenice da je danas teško bilo koga pokrenuti na promjene, ovaj program, projekat i ovi ljudi pokazali su da iskrene namjere, dobra volja, uprkos različitostima, mogu mnoga brda da svale.

I možda nam na jugu uvijek nešto nedostaje, možda smo haos na svoj način, nismo sigurnost, niti ideal, ali jedno je sigurno, dok god postoje ljudi sa željom, velikom dozom optimizma i namjerom da ovom svijetu donesu nešto dobro, nije sve izgubljeno. Neki novi dani su svakako pred nama, a svaki je šansa za novu ideju i makar mali sanjarski korak, iako mnogima baš to malo nedostaje.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana