Grbava zemlja

Darko Momić

Američki i britanski ambasador u BiH Erik Nelson i Metju Fild održali su juče sastanak sa tzv. hrvatskim članom Predsjedništva BiH Željkom Komšićem, poslije kojeg je izdato šturo saopštenje u kojem se navodi da su razgovarali o putu BiH prema NATO-u i EU i o neophodnosti usvajanja potrebnih reformi, te da su razmijenili mišljenja o aktuelnoj političkoj situaciji u BiH i regionu.

Bez obzira na to što u saopštenju o tome nije bilo ni riječi, jasno je da su glavna tema razgovora bile za danas zakazane sjednice Predsjedništva BiH na kojima treba da se odlučuje o famoznom ANP-u i imenovanju predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH ili konkretnije o imenovanju Zorana Tegeltije na tu funkciju. Kakvi su zaključci i kakvi će biti efekti razgovora ambasadora sa Komšićem može se samo nagađati, ali kakva je potreba za takvom vrstom sastanaka najbolje je prije dva dana rekao legitimni srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik. On je ocijenio da je modeliranje karaktera sjednica Predsjedništva BiH od strane ambasadora potpuno nepotrebno, jer “to onda ne govori o suverenoj državi, već o podaničkoj priči”.

Nažalost, narod je davno rekao da “što se grbavo rodi, vrijeme ne popravi”, a zemlja koja skoro dvije i po decenije od svog nastanka u Dejtonu hoda uz pomoć stranih pomagača, oličenih prije svega u visokim predstavnicima, po svemu zaslužuje epitet grbava.

Na još veću žalost, oni kojima su puna usta brige za tu i takvu zemlju, poput Komšića, ne vide da ta pomoć sa strane njihovoj “jednoj i jedinoj” zemlji nije donijela ništa dobro. Naprotiv, grbavost je metastazirala i proširila se na sve strane, a “Komšići” i dalje uporno u pomoć pozivaju ove ili one međunarodne zvaničnike, od kojih uzaludno očekuju da isprave grbu. To komšićevsko zatvaranje očiju pred činjenicom da je BiH, zahvaljujući upravo tim stranim mentorima, od zemlje koja je u prvim poslijeratnim godinama djelovala perspektivno, u međuvremenu postala pravi Kvazimodo od koga svi okreću glavu, potpuno je sumanuto i iracionalno.

Sumanuto i iracionalno zato što nije u pitanju ANP, put u NATO ili bilo koje treće konkretno pitanje, već je riječ o pravu jednog konstitutivnog naroda na konstitutivnost i pravu da njegovi politički predstavnici ne budu preglasavani. Ali kako to da shvati neko ko je kao kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH u Širokom Brijegu od ukupno 12.157 važećih dobio 63 (slovima: šezdeset tri) glasa. Takvima ne ostaje ništa drugo nego da traže pomoć. Ili sa strane ili medicinsku.+++

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana