Danas i ovdje: Posljednja linija odbrane

Glas Srpske 23.10.2007 00:00

Piše Maja RADETIĆ

KADA je, razočaran propalim pokušajem reforme policije u BiH, Miroslav Lajčak, odlazeći u Brisel, zaprijetio da će se vratiti samo kao visoki predstavnik međunarodne zajednice, a ne i kao specijalni izaslanik Evropske unije, rijetki su slutili da će u BiH doputovati naoružan "bonskim pendrekom", koji će mu poslužiti kao sredstvo prinude u stvaranju "funkcionalne BiH", i kao instrument kažnjavanja onih "krivljih", koje se, za razliku od drugih i trećih, nije ustručavao da imenuje. Poslije nametanja izmjena i dopuna Zakona o Savjetu ministara BiH i zahtjevom da Parlamentarna skupština BiH izmijeni Poslovnik o radu oba doma, Lajčak je pokazao da je "funkcionalna i zdrava BiH" zemlja u kojoj srpskom narodu prijeti majorizacija, a dugoročno gledano i nestanak. Nije li time promovisao da se njegovo viđenje BiH, slučajno ili ne, poklapa sa najsmjelijim unitarističkim vizijama bošnjačkih političara, za koje smo do juče mislili da pripadaju prošlom vremenu. Najnovijim mjerama kojima je kaznio Srpsku, a nagradio retrogradnu politiku lidera Stranke za BiH Harisa Silajdžića, tvrdog zagovornika ukidanja entitetskog glasanja, Lajčak je BiH, umjesto prema Evropi, gurnuo u stanje nepovjerenja, slično onom iz 1991. godine. Jer, osim što je prekršio Ustav BiH, i ovlašćenja koja mu daje Bonska deklaracija, da tumači a ne stvara pravne propise, Lajčak je narušio i same dejtonske temelje, jer se redukovanjem entitetskog glasanja, na mala vrata, uvodi institut preglasavanja i dominacije. Slovački diplomata time je nepovratno otvorio Pandorinu kutiju koju u BiH, definitivno, predstavlja način donošenja odluka. Lajčak je, takođe, zaklinjući se u svetost bonskih ovlašćenja, pokazao ko je u BiH "bog i batina" i time demaskirao činjenicu da je BiH u stanju protektorata. Namećući zakone i predstavljajući se kao jedini i neprikosnoveni tumač Dejtonskog sporazuma, Lajčak je naveo građane Srpske da se zapitaju čemu izbori, ako njihovi legitimni i legalni predstavnici ne mogu sprovoditi volju naroda i ne smiju reći ono što narod misli: da Republika Srpska nema alternativu i da je policija Srpske garant njenog opstanka. Čemu farsa od demokratije u BiH, kada je postalo jasno da živimo u neokolonijalizmu, i da razni visoki, i prvi do njih, namjeravaju još dugo krojiti sudbinu po bonskim, evropskim i takozvanim demokratskim mjerama... Ipak, kako u svakoj nesreći ima i sreće, tako i u ovoj. Možda je posljednji potez bezočnog nasilja nad pravom Miroslava Lajčaka najbolje što se moglo desilo Republici, koja se od Dejtona do danas postepeno razvlašćuje i dokida i koja je, do danas, na nivo BiH prenijela više od pedeset nadležnosti. Kako je ono "najgore potrebno za ono najbolje", tako je i ova Lajčakova mjera, poput kapi koja je prelila čašu, bila potrebna srpskim političarima, ali i javnosti da kažu dosta "guranju" u BiH kakvu ne žele. Da slovački diplomata nije krenuo u bitku za "funkcionalniju BiH" možda bi bilo nastavljena praksa laganog umiranja entiteta i Republika Srpska bi jednog dana ostala, zaista, samo "prazna ljuštura". Ovako je neočekivana odluka visokog predstavnika mobilisala sve političke faktore u Srpskoj, i poziciju i opoziciju, da ustanu u jedinstvenu odbranu nacionalnih interesa svim demokratskim sredstvima. I zato je odgovor na Lajčakov posljednji namet, sa pravom nazvan istorijskim, posljednja linija odbrane integriteta i suvereniteta Republike Srpske i srpskog naroda u BiH.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.