Godina prođe, pomoć ne dođe
Koliko vlasti ove posrnule zemlje zastupaju i vode računa o građanima najbolje nam govori šta su uradili u ovoj inflaciji koja nemilice udara već godinu dana. Dakle, ništa. Toliko ih interesuje kako građani žive, odnosno bolje reći preživljavaju.
Na samom startu poremećaja u svijetu, već u martu, čuli smo od izabranih nam funkcionera da slijedi ukidanje akciza na gorivo, uvođenje nulte stope poreza na hranu. Čitava godina prođe, a zakona nema. Niti će ih biti, da se ne zavaramo.
Prođe nam godina u zasjedanju parlamenata na nivou BiH, onoga na entitetskom nivou, raznih komisija i kada je, vidi čuda, sve usaglašeno, bez stida poručiše građanima da se situacija stabilizuje i da nema potrebe za predloženim rješenjima.
Situacija se, da se zavaramo, stabilizovala samo u njihovim kućnim budžetima, odnosno na njihovim računima. I do sada su oni koji odlučuju o ovoj zemlji, odnosno njenoj propasti i daljem tonjenju ka dnu, odnosno odmaganju građanima, imali plate koje su nesrazmjerno visoke prema njihovom učinku rada, odnosno (ne)rada, ali su najnovijom odlukom dodali nekoliko stotina maraka više, jer treba u ovoj inflaciji dodati koju stotku više, ali samo za njihov (ne)rad.
A za onim običnim narodom ko haje, njima bar po ustaljenom receptu ovdašnjih političara, ne treba nabaciti ni koju stotku višem ali ni usvojiti zakone koji bi omogućili jeftinije gorivo i osnovne životne namirnice.
Pa, dragi nam poslanici, delegati, ministri i ostali nam izabrani funkcioneri na višim nivoima vlasti da li biste tvrdili da se situacija stabilizuje da radite za 800, 900 maraka pa i za onu prosječnu u BiH, koja je nešto veća od 1.000 maraka?
Za odgovor na to pitanje nam ne treba ni čarobna kugla. Sasvim je jasno da bi tada “gorjela” zemlja i ekspresno bi bili usvajani zakoni, po skraćenom postupku, u roku od mjesec pa i kraće. Sve bi išlo hitno da ne može hitnije samo kako na računu izabranih nam funkcionera ne bi zamanjkalo za lagodni život na koji su naučili, a sve na račun napaćenih građana ove posrnule zemlje.
Kada su u pitanju obični građani, sve može da se razvuče na čitavu godinu pa i više. Pa 'ajde da je na kraju sve aminovano, narod vam ništa ne bi zamjerio, ne bi rekao ni riječi. Neće ni ovako reći, jer građani, bar na našim prostorima, svakodnevno se uvjeravaju da ono što im obećaju političari na kraju ne dođe. Obećavaju med i mlijeko, a kada treba da aminuju, zaborave sve što su na startu govorili. Tako godinama i nema sumnje da će biti nastavljeno.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
