Gdje smo?
Manje nas je za 50.000. Kažu statističari. Ali i bez njihovih podataka možemo to demografsko stanje poprilično dobro skenirati golim okom. Promašili bismo za koju hiljadu, gore, dolje, ali ne bismo puno pogriješili. Jer golim okom vidimo da ljudi u grupama mahom odlaze.
Mladih, koji su prosperitet i od kojih zavisi budućnost zemlje, sve je manje na naših područjima. Već u osnovnoj školi zajedno sa roditeljima, koji su prošli sito i rešeto u ovom nakaradnom sistemu, kroje planove gdje da se skrase daleko od rodne grude, u kojoj se posao i dalje dobija preko veze.
Naravno, pored tog poznanstva, javna je tajna da treba dobro počastiti vezu, ali i onog ko rukovodi tamo gdje se zapošljava. Po običaju, i više je nego preporučljivo pripremiti kovertu punu maraka, mogu, naravno, i evri, što većih apoena, to naravno, bolje.
Naravno, uz sve te uslove poželjna je članska kartu neke od političkih stranaka, jer ako je nemate, obično se daje savjet da bi bilo i više nego dobro da taj dokument nabavite u što kraćem periodu.
Bez ispunjavanja tih uslova teško do posla. I sve dok mi budemo imali takav nakaradni sistem zapošljavanja, mladi, stručni ljudi biće sve više razočarani i bježaće glavom bez obzira od ove zemlje. I to tamo gdje se poštuje stručnost i vrednuje rad onako kako treba.
Stručnjaci kažu, krive su migracije. Ali šta je dovelo do tih migracija? Naravno, ništa drugo nego sunovrat sistem unutar same zemlje. Od zapošljavanja preko veze, raznih malverzacija privatnika koji gledaju samo da izrabe radnika, do političkih prepucavanja zvaničnika, koji jedino što stvaraju u ovoj zemlji je nestabilna situacija.
Ne, neće ta napetost dovesti ni do kakvog rata i sukoba, samo će ubrzati odluke onih koji su ostali da što prije prelome i spakuju kofere, te otvore vrata ka boljem sutra.
Oni što ostaju, ne šire svoje porodice. Rijetki su mladi bračni parovi sa više od dvoje djece. Porodici je potrebna pomoć društva, institucija, a ne guranje u dalji sunovrat čitavog sistema koji, pitanje je, ima li uopšte više šanse za oporavak. Mjere o populacionoj politici donose se, posebno u posljednje vrijeme, pa je jasno da je i kod vlasti konačno upaljen alarm, ali one bar za sada nemaju nikakvog efekta.
Ni prognoze nisu optimistične. Ni za to nam ne treba stav demografa, jer u ovoj zemlji možda se samo na prste jedne ruke, rijetko dvije, mogu prebrojati porodice koje nemaju najbliže da žive i rade u zemljama širom Evrope i svijeta. I tako će biti i dalje. Odlaziće ljudi, a oni što ostaju imaće jedno, dvoje djece najviše, a koje će gurati od ove zemlje što dalje čim postanu punoljetni.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
