Crvene linije

Vedrana Kulaga Simić

Političkih trzavica i netrpeljivosti nikada nije manjkalo u BiH. Njih je uvijek bilo “na stanju” za razliku od svega drugoga jer se, prema nepisanom pravilu, sve vrtjelo oko politike, neostvarenih ratnih ciljeva i inata da se u miru, makar i kršenjem svega i svačega, dođe do njih.

 

BiH nikada nije profunkcionisala kao država, na stabilnim temeljima i dobrim odnosima, jer je Dejton, kao okvir koji je stavio tačku na rat, veoma brzo počeo da poprima druge obrise o kojima su se političari dogovarali sami ili uz posrednike, a često su stranci imali prvu i posljednju riječ.

I došli smo do tačke ključanja. Sve crvene linije su pređene. Republički predstavnici su pozivali da se sjedne i razgovora o otvorenim pitanjima u BiH, pozivajući se na ustavne osnove. Bošnjački zvaničnici su, s druge strane, redovno istovremeno birali dobro znane brojeve stranaca koji su predugo ovdje. I koji su nastavili da rade kako hoće i zarad ko zna čijih i kakvih stranih, ali i domaćih interesa.

Najveća postdejtonska kriza u BiH traje i teško da će biti prekinuta, a za to vrijeme ispaštaće svi. Posebno običan čovjek koji je ovdje ostao, koji se na samo njemu znan način bori da spoji početak i kraj mjeseca, jer ne želi ili ne može da ode negdje gdje je bolje.

Uporedo sa uzavrelom političkom situacijom, ne miruju ni pandemija ni cijene osnovnih namirnica i drugih potrepština. Bez kontrole, a čini se i da trenutno, zbog prezauzetosti političkim pitanjima, nema vremena da se bavimo onim životnim. Korona i dalje uzima danak, a novčanici i računi su sve prazniji.

Tako blizu, a tako daleko od institucija su obični ljudi i privrednici u čijem je interesu da oni koji su ih birali vode zdravu politiku od koje će svi imati korist i koja će biti na bazi dogovora, a ne potkopavanja. 

Situacija nije nimalo bezazlena. Teška je. Ali je mir i to je najvažnije. I to treba da bude sačuvano. Umjesto što u Sarajevu “zveckaju” riječima i pokušavaju da od BiH stvore ono što nije i što ne može da bude, trebalo bi da pokažu interes da zemlja normalno funkcioniše. Da napreduju Srpska i FBiH, uz pomoć daleko manje zajedničkih institucija na nivou BiH.

Običnim ljudima je odavno previše pustih priča i prepucavanja. Jer žele napredak, žele uređenu zemlju, žele plate dostojne čovjeka. Žele da osjete bezbjednost, da ovaj burni dio Evrope ide naprijed, a ne da se stalno vraća u atmosferu koja neminovno podsjeća na dane koje žele da zaborave.

Moramo se vratiti na pravi put i povlačiti racionalne poteze. Samo one koji su utemeljeni u pravnim aktima, koji će donijeti bolje, a ne gore sutra.

BiH je komplikovana zemlja, ali nije nemoguće postaviti realne osnove. Za to su potrebne realne želje i poštovanje onoga što je napisano u njenim najvišim aktima, bez pokušaja da se to “na kvarno” promijeni na terenu. Da od Srpske ne ostane ništa, a da BiH dobije sve. Tako ne ide.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana