Brojevi rata

Vedrana Kulaga

BiH je zakoračila u godinu u kojoj se navršava četvrt vijeka od potpisa na Dejtonskom mirovnom sporazumu koji je zaustavio zlo koje je ovo podneblje zahvatilo početkom devedesetih godina.

Rat je prekinut. Vojnici koji su imali više sreće vratili su se kućama na kraju. Pali u zagrljaj svojih najmilijih, barem onih koje su zatekli. Kao što se mnogi nisu vratili živi sa ratišta, i civili su okončali na kućnim pragovima, njivama, logorima...

Na svim stranama još zbrajaju žrtve. Stotine nestalih nije ni pronađeno, a stotine pronađenih posmrtnih ostataka je još samo broj. Ne ime, već samo broj. Mučan broj kojeg vjerovatno još neki oplakuju, bez grobnog mjesta da na njega polože vijence i svijeće, zapale svijeće.

BiH ni nakon 25 godina nije stavila tačku na proces traženja nestalih. U tu priču upleteni su mnogi, ali pojedinci godinama vedre i oblače na tom polju.

Jedan od njih je i Amor Mašović, dugogodišnji član Instituta za nestala lica BiH koji je šokirao javnost, naročito u Republici Srpskoj, riječima da će ove godine u Potočarima biti sahranjena 82 nepoznata lica. Drugi iz vrha te institucije poručuju da nemaju pojma šta Mašović najavljuje, da o tome nikada nije raspravljano i da su nedopustive zloupotrebe. Kojih je, nažalost, prema informacijama drugih uključenih u taj proces već i bilo.

Žrtva je žrtva. Svaka mora biti pronađena, ali i identifikovana dok god za to postoje mogućnosti. Ne mogu ostati N. N. osobe. Moraju dobiti ponovo svoja imena i prezimena.

Opravdane su sumnje da se iza Mašovićeve najave kriju opasne namjere. Zna se i da je ove godine, takođe, i četvrt vijeka od stradanja u Srebrenici koja je još i danas trn u oku i jednoj i drugoj strani. I onima koji istrajavaju na tome da je tamo 1995. godine pogubljeno više od 5.000 pa i od 8.000 osoba, i onima koji godinama ističu da je taj broj daleko manji te da su tamo ukopani i posmrtni ostaci onih koji tu ne pripadaju.

U spomen-kosturicama u BiH nalazi se više hiljada pronađenih ostataka. U nekim slučajevima je utvrđeno da su im životi okončani prije posljednjeg rata. Za neke se pretpostavlja da su Bošnjaci, za neke da su Hrvati i Srbi, ali pretpostavka ne smije biti vodilja da bi neko bio sahranjen.

Dostojanstveno sahranjeni mogu biti samo oni za koje se utvrdi ko su. Sve drugo bi bilo loše i po jedne, druge i treće.

Rat je prošao, ali brojne njegove rane još su otvorene. I ne treba stavljati dodatnu so na njih već dati sve od sebe da što manje bude N. N. lica i da što više ponovo dobije ime i prezime te spomen-ploču.

Malverzacija je bilo. Zloupotreba takođe, iako nije smjelo. Barem ne u ovoj priči koja boli i koja će boljeti dok god potomaka ima.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana