Bezobrazluk Bez granica

Milijana Latinović

Duše nevinih garavičkih žrtava, ni nakon 79 godina od stravičnog pokolja ne mogu da počivaju u miru. Iz godine u godinu, Garavice, kao i mnoga druga srpska stratišta na meti su onih koji žele da umanje žrtvu, da prekroje istoriju, izbrišu i pretvore srpska stratišta u turističke destinacije.

 

I taman kad pomislimo da je dosta, da konačno svi zajedno možemo da živimo u miru, da poštujući jedni druge gradimo svjetliju budućnost za naše potomke, ne zaboravljajući prošlost, sav trud padne u vodu zbog nepromišljenih, pa i bezobraznih postupaka pojedinaca.

Jedan takav postupak prije nekoliko dana uznemirio je srpske povratnike u Bihaću, ali i potomke garavičkih žrtava rasute širom svijeta.

Vijest da je Turistička zajednica Bihaća snimila promotivni spot u memorijalnom kompleksu Garavice koji planiraju emitovati na društvenim mrežama, nikoga nije ostavila ravnodušnim.

Od tog sramnog čina, da sa mjesta na kojem počivaju kosti 12.000 Srba koji su u Drugom svjetskom ratu stradali od ustaških mitraljeza odjekuju zvuci elektronske muzike, još više boli činjenica kako je bilo kome tako nešto moglo pasti na pamet. Otkud nekome ideja da na stratištu snima spot. I nije to prvi put da se Garavice zatiru.

Na mjestu koje je poslije Jasenovca i Jadovnog najveće stratište u Drugom svjetskom ratu, razbijeno staklo i grafiti na spomenicima svjedoče o tome da su Garavice počesto bile na meti onih koji ne razumiju ili ne žele da shvate šta se tu dogodilo. Vlasti Bihaća su i prethodnih godina pokušavale da Garavice pretvore u turističko mjesto, da zemlju u kojoj počivaju nevino ubijeni daju pod koncesiju, da siju bašte, pa čak i da se na Garavicama organizuju moto-trke. Sve to šalje lošu poruku malobrojnim Srbima koji su se vratili u grad na Uni. Tužno je da se ovako nešto dešava bilo kome. Nije riječ o vjeri i naciji, žrtva je žrtva i tako nešto ne bi smjelo nigdje na ovom svijetu da se dešava. Zaboravljanje istorije i onih koji su životima platili slobodu u kojoj mi danas uživamo je ponavljanje zločina, a to ne smijemo da dozvolimo.

Krajnje je vrijeme da nakon svih muka i nedaća svi narodi u BiH žive u miru, da poštujući jedni druge i bolnu istoriju sa kojom žive, gledaju u budućnost. Pravedno bi bilo svima omogućiti da se svojih mrtvih predaka sjećaju u miru, da obilježavaju godišnjice stradanja ne vrijeđajući one druge. Duše nevino stradalih na svim stranama zaslužuju da počivaju u miru, a ne da im svako malo neko treći prevrće kosti iz neznanja ili još mnogo češće zbog bezobrazluka koji nema granica.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana