Al' se nekad dobro jelo
“Spremila nam kuma naša za užinu paprikaša, pa kolače, krmenadle i par sarmi svakom.
Mesto hleba mesa bela, princes krofne - vangla cela, suvih šljiva i koljiva i rezance s makom. E, kad se samo setim, al' se nekad dobro jelo, baš. Taman smo bili gladni kada se začu: 'Sido! Večeru, bog te vid'o!' Odjedared - astal šaren, sos paradajz, krompir baren, suve šnicle, ko promincle, kara-batak svakom. Na podvarku ćurka, zna se. Gdi je ćurka, tu je prase. Onda torte, razne sorte i rezanci s makom. Ej, kad se samo setim, al' se nekad dobro jelo, baš!” Stihovi su ovo Balaševićeve legendarne pjesme čiji naslov u današnje vrijeme ponovo postaje više nego aktuelan.
Inflacija koja posljednjih nekoliko mjeseci poput malarijske groznice trese prije svega Evropu, pa samim tim i BiH, dovodeći većinu građana u situaciju da hrana pa i one najosnovnije životne namirnice postaju sve više luksuz.
Paprikaši su postali klin čorbe, sarme posne, podvarci bez mesa, a astali tužni i poluprazni. Čvarci su postali poput ruskog kavijara (35 maraka kilogram). Inflaciji se pak raduju prasići, dok su pilići u strahu, jer ove godine malo će ljudi moći sebi priuštiti neku “pečenicu”, ali i kupovinu nekog većeg primjerka za sušenje i pravljenje kobasica, jer bi za ovu “tradiciju” trebalo izdvojiti oko 1.000 maraka. Minimum.
I sami rafovi po tržnim centrima ili mesnicama postali su poput izložbenih prostora, s tim da se u njih još uvijek ne plaća ulaz. Tako je sve više onih koji pred rafovima stoje i uzdišu sa zacakljenim i sjetnim očima, pjevušeći Balaševićevu pjesmu. Stoga i pasulj sa slaninicom i rebarcima postaje sve više delikates, jer je cijena do sada nezaobilazne namirnice u našoj ishrani dostigla više od 30 maraka, približavajući se cijeni kilograma pršuta. Stoga se obroci sve više svode na baren krompir, vangla cijela. Pomfrit pak samo u izuzetnim i svečarskim okolnostima. I to ne kao prilog.
Nažalost, ni veganci se nemaju baš čemu radovati, pogotovo oni koji kupuju organske proizvode te i oni pjevuše, “al' se nekad dobro jelo, baš”.
Nažalost, sve više je onih koji upozoravaju kako se ne radi o nekom prolaznom trendu, već ozbiljnom problemu i upali koju će biti teško riješiti nekim antibiotikom. Moguće je primijeniti određene analgetike, poput ograničavanja cijena određenih namirnica, što je za početak naredne godine najavila Vlada Srpske, ali pitanje je koliko i ove mjere mogu pomoći u sadašnjim okolnostima, jer je BiH veliki ovisnik od uvoza. Ima tu mnogo i trgovačkog mešetarenja što možemo vidjeti na primjeru naftnih derivata, ali i hrane. Jer kako je moguće da u prodavnicama litar ulja jednog proizvođača košta 3,9 KM, a drugog 6,1 marku. Bog te vid'o!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
