Adrese za podjele

Vedrana Kulaga Simić
Adrese za podjele

U temelje Republike Srpske ugrađeno je na hiljade i hiljade života. Mnoge majke su izgubile sinove, sestre braću, djeca očeve, ali ta njihova žrtva ne smije biti zaboravljena jer su najvrednije što su imali nesebično dali za mir i slobodu koju nisu, na kraju, dočekali.

Od kada je ispaljen posljednji krvavi metak prošle su gotovo tri decenije,  ali ima rana koje su jače od vremena i koje nikada neće do kraja zarasti. To najbolje znaju oni koji s njima žive sve ove godine i koji osjete kako u miru boli nepravda, a znaju šta su dali dok su granate i meci grmjeli nebom.

Riječ o mahom o nekadašnjim borcima i civilima koji su danas okupljeni u organizacijama koje su proistekle iz Odbrambeno-otadžbinskog rata, kroz koje nastoje da obezbijede što više prava te bolje uslove za život onima s kojima su jednom dijelili rov ili čuvali liniju. Ili bi bar tako trebalo da bude.

U prvi plan posljednjih mjeseci na površinu izlaze problemi koji caruju na tim adresama gdje se, sudeći prema mnogim izjavama, sve više svađaju, a manje bore za prava onih koje predstavljaju. Takvih nesuglasica, koje su ozbiljno poljuljale stanje u njihovim redovima, bilo je, između ostalog, u Boračkoj organizaciji RS, Republičkoj organizaciji porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila te Savezu logoraša, gdje se i danas nadmudruju na temu ko­ je isključen iz članstva, a ko jedini predsjednik.

Jedna struja tvrdi jedno, a druga to demantuje i podvlači da postoji samo jedna skupština i samo jedan predsjednik. A dok se oni tako nadmudruju, na gubitku su svi oni koji su dane, mjesece pa i godine proveli u zloglasnim logorima. Bez hrane, svjetlosti, a sa svakodnevnim batinama i uz ko zna kakve sve strahote, poniženja, torture, maltretiranja. Ubijanje iz dana u dan, a bez smrti koju su mnogi, kako su pričali, prizivali iz minuta u minut.

Ipak, oni koji su imali sreće dočekali su svjetlost i slobodu. Kraj rata i novu životnu priliku, ali, ma koliko godina prošlo i ako već postoje ti savezi i udruženja, sukobi unutar njih su najmanje potrebni.

Takve organizacije ne smiju da postaju mjesta u kojima preovladava lični interes pojedinaca, već adrese na kojima porodice poginulih i nestali te onih koji su na svojoj koži osjetili strahote logora treba da u svako doba imaju oslonac i podršku.

Oni kojima je ukazano povjerenje da budu na mjestu predsjednika udruženja, organizacija ili saveza moraju biti svjesni težine posla i odgovornosti koju su prihvatili, te usmjereni samo ka tome da rade u interesu svih onih koje predstavljaju. Čija patnja, tuga, rane i bol žive i danas. Najmanje što im treba jeste da im saborci dosipaju so na rane, pa i oni sa kojima dijele sudbinu jer se, eto, u međuvremenu nešto promijenilo. Lični interes nema šta da traži s druge strane vrata bilo koje takve organizacije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Marku na platu
Marku na platu
Maćehinski odnos
Maćehinski odnos
Balkan na EU meniju
Balkan na EU meniju
Popisi
Popisi
Nasilje izmiče kontroli
Nasilje izmiče kontroli
Skupo, skuplje, najskuplje
Skupo, skuplje, najskuplje
Nafta i Bubka
Nafta i Bubka
Izdvajanja za zdravstvo
Izdvajanja za zdravstvo
Zaštita mališana
Zaštita mališana
Šta će kome?
Šta će kome?
Mlijeko na radaru
Mlijeko na radaru
Justicija
Justicija
Sam svoj doktor
Sam svoj doktor
Kajmak i mrvice
Kajmak i mrvice
Ko će djecu rađati?
Ko će djecu rađati?
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana