Naknade za bolje sutra

Vedrana Kulaga

Veliki broj stanovnika Republike Srpske muči se da spoji početak i kraj mjeseca, a dobar dio njih u svojim biografijama ima upisano da su u teško vrijeme, pa i najteže, stali u njenu odbranu. Stali na branik otadžbine.

Taj čin ih je mnogo koštao, ali tada su razmišljali samo da zaštite one koje najviše vole, za koje žive, te odbrane Republiku koja je tek nastajala i čiji je dug prema njima nemjerljiv.

Brojni borci su, nakon rata, nastavili da žive sa teškim traumama, u neljudskim uslovima nedostojnim jednog borca za slobodu i otadžbinu, te da se i dalje bore za svoj i život svojih porodica.

Nadležni u Republici Srpskoj su proteklih godinama uradili dosta toga za boračku populaciju, ali tu još ima mjesta za napredovanje. Borcima su do sada priznate određene naknade, odnosno dodaci, ali je bilo i propusta, na koje je stavljena tačka tek kada je sud reagovao.

Predstavnici boračke populacije godinama upozoravaju da je među njima dosta onih koji nisu uspjeli da pronađu posao poslije nemilih dešavanja sa početka devedesetih godina prošlog vijeka, da se moraju znatno podići uslovi i privilegije, te da nadležni moraju imati više sluha za one koji su bez riječi stali na prve i sve ostale linije kada je bilo najpotrebnije.

Jedna nepravda je ispravljena juče i kroz izmjenu potrebne uredbe, tako da borci, koji ostvaruju pravo na mjesečni borački dodatak, neće biti zakidani za određene iznose, već će im uplate, tolike kolike jesu, redovno stizati na račune.

Iako im ti iznosi neće riješiti probleme i značajnije popraviti stanje i materijalni položaj, bitno je da uplate, na kraju krajeva, budu redovne i da nema kašnjenja jer nekima i marka mnogo znači, ali i spoznaja da nisu prepušteni sami sebi, te milosti i nemilosti sudbine.

Taj osjećaj veoma često imaju i osobe sa invaliditetom, a radi se o licima koja bi ponajmanje smjela da se tako osjećaju. Invalidi i osobe sa posebnim potrebama, ma koliko neki ne žele da ih nazivaju tako, zaista su posebni i među njima je mnogo onih koji bi htjeli da sami, znanjem i trudom, zarade svoju marku, ali ne mogu. Ne neće, nego ne mogu, jer je sudbina tako htjela.

Osobe sa poteškoćama u razvoju, fizičkim i mentalnim smetnjama, između ostalih, pripadaju kategoriji stanovnika Srpske koji su lani ostvarili pravo na ličnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 100 maraka. Mnogima od njih to je, prije svega, znak da nisu sami i da nikada to neće ni biti. Uvođenje ličnih invalidnina u Republici Srpskoj i naknada borcima za dane provedene na ratištima je potez vrijedan svake pohvale i treba uraditi sve kako bi ta naknada ostala u životu, te vidjeti da li postoji prostor da ona bude uvećana jer ide u ruke zaslužnih i onih koji ne mogu da rade i zarade sebi za život.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana