Ženski Lazar u Banjaluci

U jednom skorašnjem intervjuu njegova glavna organizatorka Sanela Babić ovako je opisala jedan od sadržaja ovogodišnjeg festivala: “Kako se ove godine navršava i 60 godina od smrti jedne od najznačajnijih američkih pjesnikinja Silvije Plat, začetnice autofikcije u književnosti, čiji je uticaj i dalje sveprisutan u savremenom književnom stvaralaštvu, jedan poseban programski segment festivala biće posvećen njenoj književnoj zaostavštini. Silvija Plat se kroz svoja djela suočavala sa pitanjima koja su žene njenog vremena počele da postavljaju, o tadašnjim društvenim prilikama i odnosu društva prema ženama. Propitivala je važne društvene i duševne teme. Roman 'Pod staklenim zvonom' je i dalje aktuelan roman, jer stigma kojom su obilježene osobe sa mentalnim oboljenjima i te kako je prisutna u današnjem društvu. O pisanju kao terapiji počelo se govoriti tek u posljednje vrijeme na našim prostorima. Razgovaraćemo o životu i književnom stvaralaštvu Silvije Plat, a to otvara mnogo različitih tema koje su aktuelne i značajne i danas”. 

Nova Engleska

Silvija Plat rodila se dvadeset i sedmog oktobra 1932. godine u Bostonu, savezna država Masačusets. U istoj saveznoj državi stotinak godina ranije rođena je najbolja američka pjesnikinja svih vremena, nikad prevaziđena Emili Dikinson. Kad se porede njihove poezije čini se isprva da ne mogu biti različitije. Pjesme Dikinsonove gotovo se uvijek sastoje od katrena kratkog stiha slijedeći metrički uzor protestantskih crkvenih pjesama. Pjesme Silvije Plat dužeg su daha, slobodnijeg stiha, no dvije pjesnikinje jednu od druge dijeli period veći od stoljeća te različiti životni stilovi i temperamenti. No, uprkos svemu, mogli bismo kazati da ih ipak nešto povezuje, nešto što bi Emili Dikinson prozvala novoengleskim senzibilitetom. Isto tako obje su se proslavile posthumno, postale su literarne ikone, a slava im je dosegla kultne razmjere. U dobu od četiri godine Silvija se s roditeljima i mlađim bratom seli u Vintrop, grad na obali mora. Blizina mora igrala je veliku ulogu u njenom djetinjstvu i ona nikad nije krila svoju fascinaciju morem. No negdje u ovo vrijeme Silvijinom je ocu dijagnosticiran rak pluća i on je umro 1940. godine, u vrijeme kad je Silviji Plat bilo, dakle, tek osam godina. Njena majka se kao udovica sa sinom i kćerkom seli u Velsli, grad u unutrašnjosti. Tamo se počinje rađati pjesnička persona Platove. Silvija Plat, naime, već od djetinjstva objavljuje poeziju u školskim listovima, dok kao osamnaestogodišnjakinja već počinje da piše i za najuglednije američke časopise. S navršenim punoljetstvom, 1953, prvi put je pokušala samoubistvo. Bio je dvadeset i četvrti avgust. Silvija je progutala prekomjernu dozu pilula za spavanje i povukla se u podrum kuće. Našli su je nakon tri dana i uspjeli joj spasiti život. Narednih nekoliko mjeseci provodi u privatnoj bolnici, na rehabilitaciji. Nakon toga vraća se na koledž i diplomira s diplomskim radom o Dostojevskom, odnosno ulozi dvojnika u romanima Dostojevskog.

S druge strane okeana

Godine 1955. nastavlja školovanje u Engleskoj, gdje će u martu 1956. upoznati pjesnika Teda Hjuza. Vjenčali su se već tri mjeseca kasnije. Hjuz je umro prirodnom smrću 1998, što će reći da je nadživio Silviju Plat za trideset i pet godina. Iako je kanonizovan kao jedan od ključnih pjesnika engleskog jezika u drugoj polovini dvadesetog vijeka, iz masmedijske perspektive najpoznatiji ostaje kao “muž Silvije Plat”. Brak im je, inače, započeo idilično: medenim mjesecom u Španiji, tačnije u ribarskom seocu pod imenom Benidorm na jugu ove zemlje - prekrasne i bezdušne, kako bi rekao Kami. (Godinama kasnije, u pjesmi “Na medenom mjesecu” Hjuz će kazati: “Španija te preplašila, Španija/ gdje sam ja bio kao kod kuće”) Godine 1957. i 1958. provode u Americi, uglavnom u Silvijinom rodnom Bostonu. Od 1959. ponovo su u Londonu. Naredne godine dobijaju ćerku, a Silvija objavljuje svoju prvu knjigu. Dvije godine kasnije dobiće i sina. Vrlo brzo nakon rađanja drugog djeteta Silvija otkriva muževu nevjeru. To uzrokuje da se razdvoje, mada se nisu formalno i zakonski razveli. Možda samo nisu stigli. Silvija Plat se ubila u februaru 1963. U posljednjim mjesecima života pisala je više nego ikad, često po dvije-tri pjesme na dan, a u zadnjoj nedjelji svog života napisala ih je pet.

Stakleno zvono

Silvija Plat uspjela je pripremiti svoju narednu knjigu “The Bell jar” za štampu potpisavši je pseudonimom Viktorija Lukas, no nije živa dočekala njenu publikaciju. Ubila se (deset godina nakon neuspjelog pokušaja) uz pomoć ugljen-monoksida jedanaestog februara 1963. godine. Govoreći o posthumnoj recepciji poezije Silvije Plat Sonja Bašić kaže: “Nakon smrti postala je legendarna ličnost, simbol, idol i lozinka mladih, možda zato što su u njenim pjesmama život, smrt i poezija tako čudesno sjedinjeni, što iz njih zrači beskompromisno i strašno lično i umjetničko poštenje”.

Treba kazati još i to da je najslavnija knjiga Silvije Plat objavljena 1966. godine, tri godine nakon njene smrti. Riječ je o “Arijelu”. Govoreći o ovoj knjizi, tačnije o glasu pjesnikinje u ovim pjesmama Robert Lauel kaže: “Njen je glas sad hladno posprdan i duhovit, sad zlovoljan; sad maštovit i djevojački privlačan, sad snižen do kreštavog ropca vampira…” Prisjetimo se “Ženskog Lazara” (“Lady Lazarus”), jedne od njenih najslavnijih pjesama, ako ne i baš najslavnije. Odmah na početku se kaže: “Ponovno sam to učinila./ Jednom u svakih deset godina/uspijem u tome.” Nešto kasnije nastavlja: “Umiranje je/ Umjetnost, kao i sve ostalo./ Ja to činim izuzetno dobro”.

Šest decenija nakon prerane smrti Platova i dalje predstavlja kultnu pjesnikinju, pjesnikinju brojnog i vjernog sljedbeništva. U njenoj popularnosti ima i nečeg neliterarnog, nečeg od one popularnosti kakvu nose moderne masmedijski proslavljene znamenite ličnosti, no takođe i nečeg bajronovskog. Pominjana zagrebačka anglistkinja Sonja Bašić kaže: “Nebo, svemir, smrt, bog, ponori podsvijesti uskovitlani su demonskom imaginacijom; sve je to, međutim, gotovo uvijek podvrgnuto kirurškom zahvatu nesentimentalnog, ironičnog modernog pjesnika koji kleše tvrdu i strogu poeziju”.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.