Sunovrat pravosuđa

Milan Blagojević

Živimo u društvu u kojem su sve stvari od važnosti za njegov zdrav život postavljene i funkcionišu na izopačen način.

Sistem raspodjele društvenog bogatstva država je postavila na takav način koji šačici nezasitih pojedinaca omogućuje ne samo da nezakonito akumuliraju lično i porodično bogatstvo, već i da ti isti pojedinci odlučuju kome će dopustiti da uđe u njihovo društvo pa da i on onda sebe učini bogatim, sve na račun našeg naroda. Takva država nije niti može biti narodna majka, već je maćeha naroda, zbog čega se niko normalan više ne pita zašto nam stanovništvo naprosto bježi iz države.

Poremećeni sistem raspodjele društvenog bogatstva, kao svojevrsna sociološka zakonitost, neizbježno vodi u poremećaj uma, kako onog individualnog, tako i kolektivnog. Takav izopačeni um spreman je na sve, jer mu ništa nije sveto niti nemoralno, samo ukoliko je to od interesa za njega. Tragove tog poremećenog uma nalazimo svakodnevno i u svim segmentima našeg društva, ali je za mene najbolnije kada takav um uhvati korijenje u pravosuđu, koje bi trebalo da bude kuća prava, morala i poštenja. Brojni su primjeri poremećaja pravosudnog uma na koje nailazim(o) u svakodnevnom životu, a najsvježiji primjer je afera “Potkivanja i potkivača”, o kojoj kao dokaz postoji i film objavljen na brojnim domaćim internet portalima. U tom filmu, bez imalo glume, predsjednik VSTS-a BiH i sudija Osnovnog suda u Banjaluci Milan Tegeltija se u jednoj banjalučkoj kafani privatno sastaje sa izvjesnim Nerminom i Markom. Povod tog privatnog susreta je u potrebi onog Nermina kao stranke u jednom predmetu Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu da mu Milan Tegeltija, pošto je predsjednik VSTS-a BiH, pokuša da pomogne. Čuli smo i vidjeli u tom filmu da Milan Tegeltija, nakon što mu je Nermin izložio o čemu se radi i šta želi, između ostalog kaže: “Ja sam u ponedeljak u Sarajevu, ti ćeš meni donijeti to što imaš za Tužilaštvo pa ću ja vidjeti sa Dalidom”.

Dalida iz filma je Dalida Burzić, u vrijeme snimanja filma (ne i u vrijeme njegove javne projekcije) glavna tužiteljka Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu. Ne pominjem ja Dalidino ime zbog nje niti da bih je bilo kako oštetio, već samo zato da bih ukazao da Milan Tegeltija u filmu, bez imalo glume, reče da će jedan tužilački predmet, sa kojim on nema niti smije imati bilo kakve veze, vidjeti sa Dalidom, nakon što mu Nermin prethodno dostavi broj tog predmeta.

Ovakvo ponašanje čelne osobe domaćeg pravosuđa je poražavajuće, i moralno i pravno. Međutim, jednako tako je porazno i kad onaj poremećeni pravosudni um s početka ovog teksta nastoji da podrži takvo nezakonito ponašanje. Učinio je to najprije VSTS BiH na sjednici održanoj 23. maja 2019. godine, na kojoj je dao jednoglasnu podršku Milanu Tegeltiji da uprkos svemu i dalje bude predsjednik VSTS-a BiH. Koliko je izopačen takav pravosudni um najbolje je dokazao navedeni film, koji je na internet portalima objavljen ubrzo nakon što je VSTS BiH dao podršku Milanu Tegeltiji. Time je dokazana prava katastrofa i takav moralni i profesionalni sunovrat ne samo aktuelnog sastava VSTS-a BiH nego i pravosuđa u cjelini. Da se radi upravo o tome ne dokazuje samo nemoralno i nezakonito ponašanje VSTS-a BiH, već i ponašanje Udruženja sudija Republike Srpske i Udruženja tužilaca Republike Srpske, koji su ubrzo poslije toga, kao po dirigentskoj palici, takođe dali podršku Tegeltiji.

Dakle, pravosuđe u cjelini, a i sva ostala profesionalna pravnička zajednica, ili daju podršku Tegeltiji ili “mudro” ćute, iako ovo probijanje dna nemoralnosti u pravosuđu zaslužuje samo osudu, i ljudsku i profesionalnu.

Ne mogavši više da trpim ovakvo ponašanje, odlučio sam se da podnesem disciplinsku prijavu protiv Milana Tegeltije, kad to niko drugi neće. Zašto sam to učinio? Ne zato što želim zlo Tegeltiji, već samo zato što je sve ovo prevršilo svaku mjeru normalnog ljudskog ponašanja. Evo samo nekoliko dokaza za to, od kojih neke nisam naveo u disciplinskoj prijavi pa to činim sada.

Članom 56. tačka 11) Zakona o VSTS-u BiH jasno je propisano da svaki sudija, pa i Milan Tegeltija koji je ne samo predsjednik VSTS-a BiH već i sudija Osnovnog suda u Banjaluci, čini disciplinski prekršaj ako se upusti u neprimjeren kontakt sa strankom u postupku. Kako vidimo, nije zakonom propisano da se sudija ne smije upuštati u neprimjeren kontakt samo sa strankom u njegovom predmetu, već sa bilo kojom strankom u bilo kom predmetu, pa i u predmetu u kojem postupa neki drugi sudija ili tužilac. Jedini primjeren kontakt sudije sa strankom je onaj službeni, u sudu, a nikako kontakt u kafani i sa strankom sa kojom Tegeltija, ni kao predsjednik VSTS-a, ni kao sudija prema zakonu nema pravo da kafanči.

Pored toga, članom 56. tačka 23) Zakona o VSTS-u BiH propisano je da disciplinski prekršaj sudije predstavlja i bilo kakvo drugo njegovo ponašanje koje dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet pravosuđa. Poslije navedenog filma ne možemo, a da se to ne protivi zdravom razumu, očekivati od naše javnosti da ima povjerenje u nepristrasnost i kredibilitet pravosuđa, kad šef tog pravosuđa i istovremeno sudija privatno u kafani kaže jednoj stranci: “Ja sam u ponedeljak u Sarajevu, ti ćeš meni donijeti to što imaš za Tužilaštvo pa ću ja vidjeti sa Dalidom”.

Od ovoga u svakoj normalnoj državi nema većeg dokaza o tome kako se jedan nosilac dvije pravosudne funkcije privatno u kafani upustio u neprimjeren kontakt sa strankom, što kod svakog razumnog i dobronamjernog čovjeka samo može dovesti u pitanje povjerenje u nepristrasnost i kredibilitet pravosuđa u cjelini. To su, dakle, razlozi koje sam naveo u mojoj nedavnoj disciplinskoj prijavi protiv Tegeltije, dostavljenoj ne samo Kancelariji disciplinskog tužioca VSTS BiH već i tom istom VSTS-u BiH. Nisam ja njima naveo još neke stvari u prijavi, ali ću to učiniti sada zbog naše javnosti.

Nije Tegeltija onakvim svojim ponašanjem učinio samo disciplinske prekršaje na koje sam prethodno ukazao. Pored njih, učinio je on još dva disciplinska prekršaja. Naime, članom 56. tačka 16) Zakona o VSTS-u BiH tako jasno je propisano da je disciplinski prekršaj sudije i njegovo upuštanje u aktivnosti koje su nespojive sa dužnostima sudije. Svakom normalnom čovjeku ne treba mnogo objašnjavati da bi shvatio kako je nespojivo sa sudijskom funkcijom da sudija mimo suda, privatno u kafani, razgovara sa bilo kojom strankom o bilo kom predmetu. To pravo, ako se držimo zakona, Milan Tegeltija nema ni kao predsjednik VSTS-a BiH, jer nijedan član te institucije (uključujući i njenog predsjednika) ne smije da razgovara sa strankom o bilo čijem predmetu niti da stranci govori ono što je Tegeltija rekao Nerminu u filmu. Kad ovo imamo u vidu, onda je razumljivo zašto je u članu 56. tačka 22) Zakona o VSTS-u BiH propisano da je disciplinski prekršaj i ponašanje nosioca pravosudne funkcije izvan suda koje šteti ugledu sudijske funkcije.

Eto, to su sve razlozi koji su me natjerali na podnošenje disciplinske prijave protiv Milana Tegeltije. Sada je kompletno pravosuđe, a posebno VSTS BiH, na presudnom ispitu, koji će pokazati javnosti da li je (ili nije) pravosuđe spremno da se bori protiv onog poremećenog uma s početka ovog teksta i da se izbori za istinsku vladavinu prava. Moram i ovdje ponoviti nešto što je aksiomatika u pravnoj nauci, u kojoj se kaže da je osnovna funkcija ustava (a to znači i vladavine prava) “da isključi samovolju državne vlasti i zavede vladavinu objektivnog prava i da kad postoji ustav, nosioci vlasti nisu više svemoćni, nego je sva njihova moć u ustavu određena, a oni je mogu vršiti samo u granicama ustava”.

Kad se ova istina prenese na teren konkretnog slučaja, to znači da niko, nijedan pojedinac, ne smije u bilo kom trenutku biti jači od zakona, jer zakon mora jednako da važi za svakoga, bez obzira na njegov društveni status i (ne)moć. Bez toga nema niti može biti zdrave države, a time ni zdravog društva.

Dr Milan Blagojević, sudija Okružnog suda u Banjaluci

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana