SDP za pravdu i slobodu medija

Sanja Vlaisavljević

Prije neku večer na dnevniku Federalnog javnog servisa poručuje/pita visokog predstavnika za BiH ambiciozni zastupnik u državnom parlamentu, SDP-ovac, Denis Bećirović, između ostaloga: ..

."Šta će učiniti da zaustavi sudski progon novinara Damira Kaletovića od Vitomira Popovića koji mu je javno prijetio metkom u čelo". "Konkretan slučaj predstavlja kulminaciju i zato pozivam visokog predstavnika u BiH, gospodina Valnetina Incka da iskoristi svoje nadležnosti jer su sloboda govora i sloboda izražavanja temelj svakog demokratskog društva, a takvo društvo želimo graditi i u BiH." Apsurd ove javne i političke poruke je u insinuaciji da je Popović "javno poručio metak u čelo novinaru Kaletoviću". Ne bih ovim povodom amnestirala Popovića od odgovornosti zbog ove izjave u ma kojim okolnostima da je izrekao, jer je nemoguće naći riječi opravdanja za takvu izjavu, ali bih ukazala na nekoliko aspekata distribuiranja ove informacije u javnosti. Posebno je značajno još jednom skrenuti pažnju na metode koje ni pod kojim okolnostima u demokratskim zemljama ne bi mogle biti opravdane u novinarskoj profesiji. Dakle, za početak, Popović nije javno poručio "metak u čelo", nego u neformalnom razgovoru u svojoj kancelariji. To što je novinar naknadno učinio svoj tajni i nedopušteni snimak javnim, montirao ga i emitirao je nešto sasvim drugo. U ovo predizborno vrijeme veoma je važno posebnu pažnju obratiti na ulogu javnih servisa u informiranju građana kao i na poruke koje se odašilju putem javnih servisa, posebno u informativnim i političkim emisijama, te osmotriti koje to političke partije imaju u njima privilegovano mjesto. Ovo je veoma zanimljivo kada je riječ o javnom servisu Federacije koji je donio internu odluku da neće emitovati priloge koji bi u ovom predizbornom periodu ukazivali na njihovu političku pristrasnost.

Dakle, neko veče je više od jedne poruke građanima ponuđeno iz samo jedne političke partije u samo jednom dnevniku. Ako javni servis ima obavezu prema građanima, onda su građani i esenesdeovci, esdeaovci, hadezeovci i svi drugi. Ako se stalno javnosti protura teza da SNSD drži pod kontrolom javni servis RS, što je lako oboriva tvrdnja imajući u vidu informativne emisije ove kuće, samo se od sebe nameće pitanje ko kontrolira javni servis Federacije. Koje partije nikada nisu napravile nijedan propust u svom radu prema izvještavanjima ove kuće? Šta bi trebalo da znače selektirane izjave protežiranih političkih partija? Šta bi trebalo da znači činjenica da je u rasponu od svega 1 minut i 23 sekunde večernjeg dnevnika emitirano 66 sekundi nekoliko izjava jednog esdepeovca? Možda poruku građanima čijim izjavama treba da vjeruju? Imali smo, mi građani, priliku još i prije, kada je tek podignuta optužnica protiv novinara Kaletovića, slušati esdepeovska saopštenja tim povodom na javnom servisu, čitati pisanja urednika političkog programa po internetskim magazinima u kojima brani svoga kolegu i blati "Popoviće i ostale", a sada još i u centralnoj informativnoj emisiji slušamo političke pamflete i odbranu novinara iz kuće u kojoj su esdepeovci inače najomiljeniji gosti.

A kakve ovo sve ima veze sa tužbom i kompromitirajućim snimkom? Ima jer je riječ o principima. Ako se tvrdi da je neprincipijelan postupak podizanja optužnice protiv novinara koji je samo "dokumentirao" Popovićevu izjavu, onda se mnogo prije i mnogo principijelnije treba analizirati novinarska metoda dobivanja informacija koja je sinonim za ovu TV kuću. Tajni razgovori, dokumenti tajnih službi, intervjui sa čelnim ljudima podzemlja u vrijeme kada su ovi u bjekstvu i kada niko ne može stupiti u vezu sa njima, neumorna diskreditovanja svega i svakoga iz RS, emitovanja samo jedne strane u prilozima, upadanje u crkve i urede bez najave... A kada ljudi odluče reagovati zbog ovih metoda, onda se javnost uvjerava da je posrijedi napad na slobodno novinarstvo. Samo upravo tu i leži problem. Nije slobodno novinarstvo udbaško reketiranje i orvelovski progon. Onog trenutka kada je Kaletović "privatni" razgovor, jer nije službeno i uz najavu sniman, podmetnuo kao "novinarski prilog priče sa drugom stranom", drastično je prekršio svaki postulat fer i objektivnog izvještavanja i profesionalnog pravljenja priloga. Onog trenutka kada je podignuta optužnica protiv novinara, a mediji počeli vršiti javnu kampanju protiv pravosuđa u RS, ali i pravosuđa općenito, tog trenutka se na sceni pojavio najcrnji oblik totalitarizma. Insistirati u medijima na ukidanju ili ishodu sudskog procesa nije ništa drugo nego uplitanje u rad pravosuđa. Ako uzmemo u obzir da su se javno oglasili ovim povodom i dva člana Predsjedništva, dva brata blizanca, ustvrdivši: "Nastavak je to propagandnog rata i primitivne politike koju su preuzele i pravosudne institucije", onda je pritisak i neprincipijelna politika (ali i veoma opasna politika) miješanja u pravosuđe zasigurno na djelu. Sasvim jasno je to potcrtala i Ambasada SAD u BiH: "Iako ne komentiraju pravne postupke koji su u toku, Sjedinjene Američke Države su predane konceptu slobode govora i slobode izražavanja i ozbiljno shvataju prijetnje novinarima. Novinari moraju biti slobodni od bilo kakvih zastrašivanja i pritisaka da bi bili u mogućnosti obavljati svoje zadatke na odgovoran i djelotvoran način". Upravo tako: nijedan ozbiljan političar se neće otvoreno petljati u sudski postupak, jer je to protivno demokratskim principima, a niti jedan ozbiljan novinar neće koristiti neprofesionalne metode u obavljanju svoga posla. Prijetnje novinarima trebaju biti više nego ozbiljno shvaćene, ali ništa manje i novinarske prijetnje svima sa kojima se ne slažu. A najozbiljnije treba shvatiti zahtjeve za uplitanjem u rad pravosudnih organa, kako od strane domaćih političara tako i međunarodne zajednice. Krivično gonjenje novinara zasigurno nije odlika demokratskih društava, ali je to još manje javni linč kojeg poduzimaju novinari prije krivičnih postupaka svih onih koji su na njihovoj meti.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana