Prorok ujedinjene Evrope iz Berkovića

Muharem Bazdulj
Prorok ujedinjene Evrope iz Berkovića

Na jednom sarajevskom portalu prije nekoliko nedjelja objavljen je zanimljiv tekst Milanke Kovačević pod naslovom “Berkovići - na obodu polja, na rubu interesa”.

Tu se pominje kako je to zasebna opština koja je prije rata bila tek mjesna zajednica u opštini Stolac te da su Berkovići jedna od “najmaloljudnijih” opština ne samo u Republici Srpskoj, nego i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Jedan lokalac je novinarki rekao: “Sve nam je blizu, i Trebinje i Stolac, Neum i Dubrovnik, ovdje bi moglo lijepo da se živi”. U ovoj lapidarnoj replici, ova opština se na neki način potencira kao mogući centar hercegovačko-dalmatinske regije. Neko bi rekao da je to pretenciozno, a opet, upravo je na teritoriji ove opštine rođen čovjek koji je na nekom simboličkom nivou čini i svojevrsnim centrom Evrope. Mislim, naravno, na Dimitrija Mitrinovića rođenom u selu Donji Poplat, na teritoriji današnjih Berkovića, 21. oktobra 1887.

Otvaranje vidika

Mitrinovićev životni put bio bi sjajan materijal za veliki biografski roman. Kao mladić bio je neka vrsta gurua sarajevskim gimnazijalcima, među kojima su bili i Isak Samokovlija, i Ivo Andrić, i Gavrilo Princip. Borivoje Jevtić se prisjeća da su se ondašnji sarajevski gimnazijalci sastajali sa Mitrinovićem u sumrak u aleji kraj Atmejdana. On je Mitrinovića ovako upamtio: “Mitrinović je ličio na nekog svetskog putnika koji je slučajno zapao u tužnu i sumornu palanačku sredinu, pa joj na brzinu i nadohvat prosipa svoje obilno znanje i svoje prostrano životno iskustvo. (…) Mitrinović nam je otvarao vidike velikih svetskih književnosti i učio nas međusobnoj toleranciji, potrebi uzajamne nacionalne trpeljivosti, velikoj ideji bratstva i jedinstva jugoslovenskih naroda.” Možda i najljepša ilustracija ovog “otvaranja vidika” jeste priča o razglednici koju je Mitrinović poslao Ivi Andriću u Višegrad, gdje je ovaj provodio ljetni raspust. Na poleđini razglednice pisalo je - Uči engleski, čitaj Vitmena! Kad blizu sedamdeset godina kasnije, u nekrologu, Krleža Andrića opiše kao “poklonika voltvitmenovskog slobodnog stiha”, ta fraza zvuči skoro kao odjek Mitrinovićevog davnog savjeta. (Nije ni Krleža bio ravnodušan prema Dimitriju Mitrinoviću, no to je druga - i duga - priča.) Uoči Prvog svjetskog rata Mitrinović dugo boravi u Italiji i Njemačkoj. Tu se upoznao sa filozofom Erikom Gutkindom, koji je prije nekoliko godina posthumno izazvao veliku pažnju globalne javnosti.

Ajnštajnovo pismo

U drugoj i trećoj deceniji dvadesetog vijeka, Gutkind je bio neka vrsta intelektualne zvijezde zahvaljujući svojoj knjizi “Sideričko rođenje”. Dopisivao se i sa Albertom Ajnštajnom. U jednom pismu Gutkindu, Ajnštajn izričito kaže da riječ Bog za njega predstavlja tek “izraz ili proizvod ljudske slabosti”, dok Bibliju smatra “zbirkom plemenitih, ali još uvijek primitivnih legendi” koje su uz to i “djetinjaste” te dodaje da ga nikakvo pa ni najsuptilnije tumačenje ne može uvjeriti u suprotno. Imajući u vidu da se dugo raspravljalo u Ajnštajnovom (a)teizmu, kad se ovo pismo pojavilo na aukciji izazvalo je veliki interes. Očekivalo se da bi se moglo prodati za 12.000 dolara, ali je doseglo cijenu od čak 404.000. Razlog je vjerovatno taj jer se činilo da ovo pismo eksplicitno odbacuje svaku teoriju o Ajnštajnovoj navodnoj kakvoj-takvoj religioznosti. (Mada su odranije bile poznate njegove riječi: “Ne mogu zamisliti Boga koji nagrađuje i kažnjava bića koja je stvorio, niti Boga s voljom poput one kakvu mi imamo. Ne mogu takođe ni zamisliti da jedinka živi onkraj svoje fizičke smrti: makar se slabim dušama, zbog straha ili zbog egoizma, takva misao naročito dopada.”) Ipak, zbog Ajnštajnove sklonosti Spinozi, neki su imali potrebu da u svjetonazor ovog naučnika ipak učitavaju neku vrstu religioznosti, ali pismo Gutkindu uglavnom dokida čak i tu mogućnost.

“Nova Atlantida”

Početkom Prvog svjetskog rata Mitrinović najprije odlazi u Belgiju, a zatim u Englesku u kojoj će ostati do smrti (1953. godine). Sahranjen je u Londonu, a spomenik mu je, kako kaže jedan očevidac, “pomalo nalik na niske hercegovačke stećke iz Radimlje, blizu njegovog zavičajnog Stoca”. Na komemoracije Mitrinoviću te 1953. Erik Gutkind je kazao kako je Mitrinović uvijek bio “toliko nesravnjivo prisutan da su pored njega svi drugi često izgledali manje stvarni i manje prisutni”. Iste te godine Gutkind je svoju knjigu poslao Ajnštajnu, a valja reći da je prvo publikovanje neke Gutkindove knjige na engleskom jeziku ostvareno upravo uz Mitrinovićevu pomoć. Ajnštajnu je na knjizi zahvalio pismom o kojem smo ovdje govorili. Mitrinovićevi saradnici 1954. godine osnivaju fondaciju “Nova Atlantida”. Cilj fondacije je, prema riječima Endru Rigbija, jednog od boljih poznavalaca Mitrinovićevog opusa, čuvanje arhiva različitih inicijativa u koje je Mitrinović bio uključen, održavanje sastanaka i objavljivanje povremenih publikacija, u kojima su obrađeni razni aspekti njegove misli. U arhivima fondacije su dokumenta i pisma koja dokazuju Mitrinovićeve bliske kontakte s najrazličitijim ljudima koji su obilježili dvadeseto stoljeće: od Kandinskog do Ezre Pounda i od Alfreda Adlera do Mahatma Gandija.

Dogma i utopija

U političkom ujedinjenju Evrope Mitrinović je pisao prije više od stotinu godina. Jedan od najboljih poznavalaca Mitrinovićevog opusa, Predrag Palavestra piše ovako: “S naročitim žarom zalagao se za ujedinjenje Evrope i predlagao jedinstvenu pravnu, ekonomsku, privrednu i političku zajednicu evropskih država sa jedinstvenim monetarnim i administrativnim sistemom uprave, zajedničku parlamentarnu uniju na čelu sa Evropskim savetom (Senatom). Mitrinović je 1921. godine predložio čak i naziv buduće evropske zajednice: Sjedinjene Države Evrope - kao opoziciju i ravnotežu Sjedinjenim Američkim Državama, jer one predstavljaju novu moćnu civilizaciju u usponu, a potom i kao evropski odgovor na moguću atlantsku globalizaciju. Mitrinovićeva pompezna mesijanska i profetska retorika, nalik na daleku tutnjavu eona, njegov nejasan i mutan metaforički stil, koji je podsećao na sibilske knjige i indijske vede, njegove odsečne tvrdnje, preteći ton i britki zaključci bez pogovora, sve to, kao magijsko proročanstvo čudnog balkanskog varvarina, svakako nije moglo biti dobro primljeno niti imati većeg odjeka u hladnom, sređenom i proračunatom anglosaksonskom svetu, gde se za lopatu kaže lopata, gde se u javnosti koristi jasan upravni govor, tačni pojmovi i logički red reči u rečenici, dok se retoričke metafore, pompa, zveket i ukrasi ostavljaju zanesenjacima, pesnicima, glumcima i propovednicima”.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Terorizam
Terorizam
Litijum
Litijum
Strateško planiranje
Strateško planiranje
SAD i NATO
SAD i NATO
Godine čekanja
Godine čekanja
Muzej utemeljivača Srpske
Muzej utemeljivača Srpske
Neutralnost
Neutralnost
Raštimovani orkestar
Raštimovani orkestar
Prekogranični praznik
Prekogranični praznik
Prorok Zvizdić
Prorok Zvizdić
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana