POGLEDI Moskva bira - blagostanje ili rat
Jesu li sankcije protiv Rusije korisne? Da, one već snažno pogađaju Vladimira Putina i njegove saučesnike, a njihov uticaj na rusku ekonomiju će vremenom rasti. Naše mjere su sada usmjerene na skoro 1.200 pojedinaca i 98 subjekata u Rusiji, kao i na značajan broj sektora ruske privrede. Sankcije su usvojene u koordinaciji sa članicama grupacije G7, a činjenica da je više od četrdeset drugih zemalja (uključujući i tradicionalno neutralne zemlje) usvojilo iste ili preduzelo slične mjere povećava njihovu efikasnost.
Do kraja 2022. godine, smanjićemo uvoz ruske nafte za 90 odsto i ubrzano smanjujemo uvoz gasa. Ove odluke nas postepeno oslobađaju zavisnosti koja je dugo kočila naše političke odluke uprkos agresivnosti Vladimira Putina.
On je vjerovatno mislio da se Evropa neće usuditi posegnuti za sankcijama upravo zbog svoje energetske zavisnosti, no to nije najbeznačajniji od mnogih pogrešnih proračuna ruskog režima tokom ovog sukoba. Naravno, tako brzo odvikavanje od ruske energije takođe stvara ozbiljne poteškoće za mnoge zemlje EU i za više privrednih sektora, ali to je cijena koju moramo platiti za odbranu naših demokratija i međunarodnog prava, i poduzimamo neophodne korake da se s tim problemima nosimo uz punu solidarnost.
Neko će možda upitati da li ove sankcije zaista imaju uticaja na rusku ekonomiju? Jednostavan odgovor je - da. Iako Rusija izvozi mnogo sirovina, nema drugog izbora osim da uvozi mnoge proizvode visoke dodane vrijednosti koje sama ne proizvodi. Za sve napredne tehnologije, Rusija zavisi od Evrope 45 odsto, od Sjedinjenih Američkih Država 21 odsto, u poređenju sa samo 11 odsto zavisnosti od Kine.
U namjenskoj industriji, koja je ključna u kontekstu rata u Ukrajini, sankcije ograničavaju kapacitet Rusije za proizvodnju preciznih projektila kao što su "iskander" ili "KH101". Gotovo svi strani proizvođači automobila takođe su se odlučili povući iz Rusije, a mali broj automobila ruskih proizvođača će se prodavati bez vazdušnih jastuka i automatskih mjenjača.
Naftna industrija trpi ne samo usljed odlaska stranih operatera, već i usljed otežanog pristupa naprednim tehnologijama, kao što je horizontalno bušenje. Mogućnost ruske industrije da nove bušotine spoji na tok će vjerovatno biti ograničena. Konačno, kako bi održala vazdušni saobraćaj, Rusija će morati prizemljiti većinu svojih aviona radi korištenja rezervnih dijelova da bi ostali mogli da lete. Na to sve treba dodati i gubitak pristupa finansijskim tržištima, isključenje iz velikih globalnih istraživačkih mreža i ogroman odliv mozgova.
Što se tiče alternative koju Kina nudi ruskoj ekonomiji, ona je u stvarnosti ograničena, posebno za visokotehnološke proizvode. Kineska vlada, koja je veoma ovisna o svom izvozu u razvijene zemlje do danas nije pomogla Rusiji u premoštavanju sankcija Zapada. Kineski izvoz u Rusiju je pao u skladu sa izvozom zapadnih zemalja.
Hoće li ovi krupni i rastući efekti navesti Vladimira Putina da preinači svoje strateške proračune? Vjerovatno ne u bliskoj budućnosti: iza njegovih postupaka ne stoji prvenstveno ekonomska logika. Međutim, prisiljavajući ga da bira između maslaca i oružja (vojne industrije i civilnih dobara), sankcije ga zatvaraju u obruč koji se postepeno steže.
Što se tiče uticaja ovih sankcija na treće zemlje, posebno afričke zemlje, koje zavise od ruske i ukrajinske pšenice i gnojiva, jasno je na kome je odgovornost u smislu krize u snabdijevanju hranom. Naše sankcije ni u kojem obliku nisu usmjerene na izvoz ruske pšenice ili gnojiva, dok crnomorska blokada i razaranja uzrokovana ruskom agresijom sprečavaju Ukrajinu da izvozi svoju pšenicu. Ako se pojave takvi problemi, povezani sa našim sankcijama, spremni smo da uspostavimo odgovarajuće mehanizme za njihovo rješavanje. Obavijestio sam svoje afričke kolege o tome i zamolio ih da ne nasjedaju na neistine ruskih vlasti o našim sankcijama.
Pravi odgovor na poteškoće na svjetskim tržištima energije i hrane jeste prestanak rata. To se ne može postići prihvatanjem ruskog diktata, može se postići samo povlačenjem Rusije iz Ukrajine. Poštovanje teritorijalnog integriteta država i nepribjegavanje upotrebi sile nisu zapadni ili evropski principi, to su temelji ukupnog međunarodnog prava, koje Rusija bezobzirno gazi. Prihvatanje takvog ponašanja bi značilo uvođenje zakona džungle na globalnom nivou.
Suprotno onome što smo, poprilično naivno, mislili prije samo nekoliko godina, ekonomska međuzavisnost ne podrazumijeva i automatsku pacifikaciju međunarodnih odnosa. Zato je tranzicija ka Evropi kao sili, na koju pozivam od početka svog mandata, imperativ. Suočeni sa invazijom na Ukrajinu, počeli smo da prelazimo sa namjere na djela i pokazali da, kada je isprovocirana, Evropa može odgovoriti. Pošto ne želimo da ratujemo sa Rusijom, trenutno težište našeg odgovora su ekonomske sankcije. One već počinju da djeluju i sve više će u narednim mjesecima.
Josep Borelj, visoki predstavnik za spoljnu politiku i bezbjednost EU
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
