POGLEDI Bez trećeg

Izborom po tri uvodničara za oba panela organizatori - Centar za političke analize i “Glas Srpske” dali su naslutiti i kretanje kroz teme. Za prvi panel uvodničari su bili tri profesora na fakultetima političkih nauka: Božo Skoko iz Zagreba, Despot Kovačević iz Beograda i Đorđe Vuković iz Banjaluke. Drugi panel su vodili novinari Gorislav Papić iz Beograda, Ivan Šušnjar iz Mostara i Muharem Bazdulj, pisac.

Primjetno je bilo da nema nikoga iz Sarajeva, iako su se obe teme ticale BiH. Tako je sve proteklo u znaku - bez trećeg. Uvodi, pitanja, rasprave - bili su dinamični i vrcavi. Veliki broj banjalučkih novinara i studenata slušali su o postavljenim tezama i argumentaciji panelista, kao i odgovorima na pitanja i elaboracije pojedinih slušalaca. Panelisti izvan Banjaluke isticali su njeno svojstvo da na jednom mjestu može okupiti sagovornike iz zemalja s-b-h jezika, da se u njoj mogu kupiti sve novine iz tih zemalja, drugim riječima, Banjaluka kao prostor gdje se svi mogu osjećati sigurno.

Nije to mala stvar u povremeno uzavrelim vremenima kao odsjaju ratova iz devedesetih. Ono što je govoreno nije nepoznato, niti netačno, a sve što je godinama na be-ha sceni, političkoj, medijskoj i svakoj drugoj, svjedoči o dubokoj podijeljenosti društva, po nacionalnim (i vjerskim) linijama. Nije tu bilo prijedloga za rješenja nemogućih sporenja, iako su neki izražavali blagi optimizam, istina veoma udaljen od sadašnjih vremena. Zajednička je ocjena da ključ mogućeg dogovora drži bošnjačka strana, uz konstataciju o nespremnosti “političkog bošnjačkog Sarajeva” da učini sve što bi bilo u moći i obavezi brojčano najvećih.

Odgođeni raspad

Poznato je da su američki organizatori u pripremi mirovnih pregovora imali u vidu duboku podijeljenost zaraćenih strana u krvavom građanskim ratu u BiH. Zato je tadašnji savjetnik za nacionalnu bezbjednost Sendi Berger u dokumentu “Izlazna strategija za BiH” 20. jula 1995. godine (poslije događaja u Srebrenici od 11. jula) pisao: “Ako bude neophodno, treba da pritisnemo Bošnjake da dozvole Srbima sprovođenje referenduma nakon dvije do tri godine, kao što smo se složili u paketu iz 1993. godine. Naša argumentacija bi bila da, ako Bošnjaci ne mogu ubijediti srpsku populaciju da je njihova budućnost u reintegraciji, nema svrhe blokirati mirno razdvajanje po uzoru na čehoslovački model. “Dakle, bilo je jasno da postoje nepomirljivi stavovi o stvaranju poslijeratne BiH, između Srba i Bošnjaka. Hrvati nisu tada bili važni, jer su umireni politikom Tuđmana za reintegraciju cjelokupne teritorije Hrvatske. Dejtonski mirovni sporazum je bio pokušaj za opstanak kakve-takve BiH kao visokodecentralizovane zajedničke države dva entiteta i tri naroda. Pa ako ne ide, onda razlaz.

To je bila šansa svima, a najviše Bošnjacima da preuzmu odgovornost za opstanak BiH po Ustavu kao Aneksu 4. Dejtonskog sporazuma. BiH nije država, jer u Ustavu, pa time ni u nazivu, nema nikakvu odrednicu za državno uređenje - federacija, konfederacija, republika, državna zajednica, savez država. Ništa od toga. Zato je dejtonska BiH bila tek pokušaj. Vrijeme od nekoliko godina je ostavljeno kao mogućnost funkcionisanja tako sastavljene tvorevine da se stvori minimum zajedničkih interesa i dogovora. BiH nema teritoriju, nego je čini zbir teritorija dva entiteta - 49% Republika Srpska + 51% Federacija BiH. BiH nije izborna jedinica nizašto. Izbori se održavaju u entitetima koji su izborne jedinice za: izbor poslanika u Predstavnički dom, delegata u Dom naroda, predsjednika Republike Srpske, odnosno Federacije BiH sa dva zamjenika, zatim članova Predsjedništva BiH - Srbina iz Republike Srpske, odnosno Bošnjaka i Hrvata iz Federacije BiH. Pored Predsjedništva BiH, postoje još samo 2 (dva) organa BiH: Ustavni sud BiH i Centralna banka BiH sa ograničenjem kao “karensi bord”. Dakle, u Ustavu BiH ne postoji Parlamentarna skupština BiH, Predstavnički dom BiH, Dom naroda BiH, Savjet ministara BiH, ministarstvo BiH ovo ili ono. Ustavno ne postoje, jer su to tek zajednički organi entiteta sa paritetnim sastavom iz reda konstitutivnih naroda. Najbolji primjer je “parlamentarna skupština”. Da je to “državni parlament” onda bi se tako i zvao. Ovako, po Ustavu BiH to je skupština parlamenata dva entiteta, sa dva vijeća koje biraju entiteti.

Odumiranje međeda

Godinama je takozvana međunarodna zajednica u liku galerije visokih predstavnika, PIK-a kao samoizabranog tijela samoizabranih zemalja i organizacija, bez osnivačkog ili bilo kakvog akta o njegovoj organizaciji i procedurama za donošenja akata, plus tri strane sudije i dva Bošnjaka u Ustavnom sudu BiH (kao zajednički blok većine od pet glasova, protiv po dva glasa sudija Srba i Hrvata), kreirala i nametala neustavnu, antidejtonsku BiH. Kada su vidjeli da su se u svojoj moći i aroganciji preigrali, palo im je na pamet da pokrenu ustavne promjene kojima bi se naknadno “poustavile” sve te dopisane be-ha nadležnosti i sedam neustavnih ministarstava. Aprilski paket ustavnih promjena 2006. godine propao je, jer ni to Silajdžiću i radikalima nije bilo dovoljno. Oni su jasno zagovarali BiH bez entiteta, ono što i danas u svojim programskim dokumentima zagovara SDA. Butmirski paket iz 2009. godine nije ni došao u proceduru Skupštine parlamenata entiteta.

To su prošla vremena, a propali pokušaji ustavnih promjena dokazuju da je sve ono čega nema u Ustavu BiH, neustavno. Ustav BiH član 3.3.a) jasno određuje: “Sve DRŽAVNE FUNKCIJE I OVLAŠĆENjA koja OVIM USTAVOM nisu IZRIČITO dodijeljena institucijama Bosne i Hercegovine, pripadaju entitetima”, dakle Republici Srpskoj i Federaciji BiH. Ima li šta nejasno?

Antidejtonska BiH - nazor i nahero

Takva neustavna, antidejtonska BiH godinama se batrga i propada, jer je i neprirodna, stvorena nazor, pa je zato i nahero. Stalno su joj dodavane nove nadležnosti, što nametanjem od strane visokih predstavnika, što podvalama i preglasavanjima. Čitav mehanizam zaštite takve klimave konstrukcije nije bio dovoljan da stvori bilo kakav zajednički interes ni identitet. Jedino je stvoreno čudovište, međed takoreći, koji jede pare i vrijeme, a ko god zine protiv toga, onda to proglase kršenjem Dejtonskog sporazuma i uvedu mu sankcije. Ameri i pogani Englezi. Ustav BiH određuje da je “Bosna i Hercegovina demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora”. Ne postoji nikakvo pravo visokog predstavnika da nameće zakone i kažnjava pojedince bez suda i suđenja.

Došla druga vremena, kada se i tzv. međunarodna zajednica prepala da antidejtonska be-ha ne “oboli” od uticaja Turske, Rusije, Kine, Irana, Mađarske, Izraela, itd. Stranci nisu više Djed Mraz koji ispunjava bošnjačke želje, a potiru ustavna i legitimna prava Republike Srpske i Hrvata. Ta BiH neustavno stvorena po mjeri bošnjačke unitarizacije i majorizacije, tetošena i štićena “ko međed”, svakim danom propada. Nepovratno. Voljom trećeg, političkog Sarajeva, što im i jeste cilj, da se BiH raspadne, a da budu krivi Srbi i Hrvati. Tako bi Bošnjaci zadržali pravo da u nekom budućem dijeljenju karata, opet pretenduju da dobiju pažnju i sažaljenje. Znate već - agresija, genocid, etničko čišćenje, Zapad protiv muslimana.

To je sada najizgledniji scenario, baš onako kako je 2. maja 2011. godine pisalo u pismu Luiz Arbur, tadašnje predsjednice Međunarodne krizne grupe (ranije je bila prvi glavni tužilac Haškog tribunala) koje je uputila najvišim zvaničnicima Evropske unije. U tom pismu se navodi da je “situacija u BiH rastuće zabrinjavajuća i to do tačke da se Međunarodna krizna grupa plaši da Srbi i Hrvati ne napuste državne institucije te da međunarodna zajednica treba da izbjegne donošenje naglih odluka, koje bi mogle da prodube krizu i gurnu stranke ka maksimalističkim pozicijama. BiH nema vlast na državnom nivou ni sedam mjeseci nakon izbora, uz male šanse da se ona formira uskoro. Vlada Federacije BiH ilegalno je formirana 17. marta i osporena je od dvije najveće hrvatske stranke. Hrvati su sad formirali svojoj paralelni Hrvatski narodni sabor, Republika Srpska je raspisala referendum da zatraži mišljenje građana o zakonima koje je nametnuo visoki predstavnik o državnom pravosuđu. Iako ovo nema pravno dejstvo, ono može obezbijediti javnu podršku da Srbi napuste bh. institucije. I zaista, ukoliko se trend nastavi, lako je zamisliti bošnjačke stranke kako kontrolišu propalu i bankrotiranu državu, čije su institucije napustili Srbi i Hrvati”.

Napomena: Naslov nije protiv trećeg (hrvatskog) entiteta kao osnova za stabilizaciju zajedničke države tri naroda.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.