S obje strane Drine: Ko je kome saveznik

Glas Srpske 27.11.2007 00:00

Piše Branimir-Bata GRULOVIĆ

UOČI početka završne runde pregovora o budućem statusu Kosmeta, u austrijskom dvorcu Baden nadomak Beča, komanda NATO-a u Briselu saopštava da je u južnoj srpskoj pokrajini stanje različito od očekivanog, i da je zbog toga doneta odluka, po kojoj će 16 hiljada vojnika Alijanse, koliko ih se trenutno nalazi na Kosmetu, još dugo tamo ostati. Istovremeno NATO je izrazio razočarenje zbog negativnog stava građana Srbije oko pristupanju Srbije toj zapadnoj alijansi, jer je, kako je istakla portparol NATO-a Barbara Maronkov, Srbija ključni faktor za stabilnost i bezbednost na zapadnom Balkanu. Takva vrsta razočarenja od strane NATO pomalo zvuči tragikomično. Kako oni koji vode zapadni vojni savez očekuju da građani Srbije sa oduševljenjem prihvate poziv za članstvo u taj savez, kada se zna da je taj savez doneo odluku o avio-napadima na tadašnju SRJ. Dugih 78 dana i noći avioni, sa oznakama zemalja članica NATO-a, su besomučno prosipali bombe, uključujući i one koje su zabranjene Ženevskom konvencijom, po glavama istih tih ljudi. Možda gospoda iz NATO-a očekuje da građani Srbije, sa osmehom na licu i cvetom u ruci, dočekaju svoje pogrebnike. Čak ni građani Hrvatske, koji su za vreme proteklog rata imali obilatu pomoć od NATO snaga, od logistike preko zajedničkih dejstava po srpskim snagama, sve do pomoći u oružju, nisu oduševljeni pristupanjem "njihove lijepe" istoj toj alijansi. Poslednja istraživanja pokazuju da samo trećina građana Hrvatske podržava ideju o pristupu NATO-u. Kako će se odluka o prijemu novih članica u taj zapadni vojni savez donositi tek u aprilu sledeće godine, NATO očekuje da će se raspoloženje građana u Srbiji i Hrvatskoj promeniti. Što se tiče Hrvatske, skoro sam sasvim ubeđen, da će do promene stava njenih građana doći, ali isto sam tako ubeđen da se to u Srbiji neće dogoditi. Sinhrono sa odlukom komande NATO-a u Briselu, oko zadržavanja broja vojnika na Kosmetu, iz Ministarstva odbrane SAD obelodanjuje se odluka da je Vašington odustao od smanjivanja broja svojih vojnika koji se nalaze na tlu Evrope. Takva odluka može se tumačiti kao jasan signal da su SAD, uprkos ratovima u Iraku i Avganistanu, i teškoćama vezanih za njih, spremne da se i dalje angažuju globalno i da su spremne da ispune sve svoje obaveze prema saveznicima. Broj od 296 baza i 43 hiljade američkih vojnika, na tlu Evrope, je veoma respektabilna snaga. Jedna od najvećih je baza Bondstil na Kosmetu. Ona je fizički smeštena u neposrednoj blizini administrativne granice sa Srbijom. Nije teško zaključiti zašto je ta baza smeštena na lokaciji koja američkim snagama omogućava neposredan pristup, u nama bliskoj budućnosti, državnoj granici između samoproglašene države Kosova i Srbije. Ko je ovde kome vojni saveznik može da se kalkuliše, ali činjenice govore da je teroristička vojna formacija ANA, direktno ili indirektno kreirana od strane SAD. Običnom čoveku teško može biti objašnjeno kako to da silna vojska koja se nalazi u bazi Bondstil, sa svom modernom vojnom tehnologijom kojom raspolaže, nije u stanju da razoruža pripadnike ANA. Postoje samo dva moguća tumačenja takvog odnosa pripadnika stranih vojnih trupa na Kosmetu. Jedno je, da to ne mogu da učine. Ako ne mogu, zašto su onda tu gde su? I drugo je, da oni to ne žele da učine. Izjave vojnih komandanata međunarodnih snaga na Kosmetu, da će "sprečiti svaki eventualni pokušaj razbuktavanja nemira i oružanih sukoba", zvuči, blago rečeno, neumesno. Zašto se ne deluje preventivno? Prevencija sukoba treba, po logici stvari, da bude imperativna obaveza međunarodnih mirovnih snaga na Kosmetu, a ne da gase razbuktali požar.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.