Bečke šetnje: Socijalna savjest Beča

Glas Srpske 02.11.2007 00:00

(Specijalno za "Glas Srpske" iz Beča)

DA li zbog umjerenih građanskih nazora kojima se odlikuju, a kojim je humanistički pogled na svijet, po pravilu, imanentan ili zbog sklonosti ka socijalističkim idejama i političkim partijama lijevog usmjerenja - koje na pokrajinskim izborima, posljednjih tridesetak godina, redovno, trijumfuju i koje su, pokazalo se, počesto, nedovoljno dosljedne u sprovođenju zacrtane socijalne politike - Bečlije su vrlo aktivne u iskazivanju (i jako maštovite u kanalisanju) svoje socijalne svijesti. Jedan od najprisutnijih i, svakako, najšarmantnijih medijskih eksponenata takve vrste socijalnog angažmana su popularne bečke novine "Augustin". Osnovan 1995. godine po ugledu na američke i britanske ulične novine, koncipiran kao kombinacija gradskih novina zabavnog sadržaja i foruma za radikalnu kritiku svih formi socijalne nepravde, "Augustin", svojim specifičnim sistemom prodaje, djeluje, prvenstveno, kao direktna pomoć ugroženim i marginalizovanim socijalnim kategorijama (ljudima isključenim sa tržišta radne snage, beskućnicima, azilantima). U medijskoj konstelaciji potpuno apartan, istinski angažovan, "Augustin" predstavlja socijalnu savjest Beča. "Augustin" je dio udruženja "Sand und Zeit", jednog od rijetkih, koje se može pohvaliti stoprocentnim samofinansiranjem. Socijalni radnici, novinari, i ostatak profesionalaca koji čine "Augustin" tim, troškove pokrivaju prihodima od prodaje novina, oglasa, te kroz privatne donacije. Činjenica da od svog osnivanja, principijelno, ne primaju javne subvencije - što je, nema sumnje, osnovni preduslov za nezavisno djelovanje - poslužila je kao ideja za precizno formulisani i često korišteni slogan: "Augustin ne sluša nikoga!" Kada je prodaja u pitanju, "Augustin" se odlikuje određenim specifičnostima. Prodaje se direktno na ulici, a kolporterima - koji imaju status ovlašćenih prodavaca, i koji se regrutuju iz redova socijalno ugroženih - data je mogućnost fer zarade. "Augustin" izlazi svakih 14 dana, tiraž mu je oko 45 hiljada primjeraka, a cijena jednog primjerka je dva evra. I sadržaj "Augustina", bez obzira na uređivačku razbarušenost, zaista zaslužuje pažnju. Redovna rubrika "Stranjanzerin" je jedini austrijski vodič koji različita kulturna dešavanja dijeli prema njihovoj cijeni. "Njerkstatt" je rubrika koja sadrži radove pisaca koji su isključeni iz zvaničnih literarnih krugova. U "Society" rubrici portreti poznatih su izmiješani s portretima prodavaca "Augustina". "Sperstunde" je platforma o zatvorenicima u kojoj se vode debate o funkcionisanju pravosudnog sistema. Prilozi o Beču iz vizure stranaca, groteskne ukrštenice, dnevnici beskućnika, kulinarski dodatak sa receptima za najjeftinija jela, pomiješani su sa ozbiljnim socio-političkim temama kao što su nezaposlenost, siromaštvo, problemi u zdravstvu itd. "Radio Augustin" koji se emituje na slobodnom bečkom kanalu "Orange", te "TV Augustin" na kanalu "Okto", takođe su zaslužni za kompletiranje prisutnosti te neobične medijske subverzije, gdje se - u skladu sa proklamovanim "augustinskim" načelima - ljudima s ruba društva daje šansa za aktivnim učešćem u kreiranju medijskog sadržaja. Mnogobrojne inicijative, razne tribine, literarne radionice, hor, aktivna pozorišna grupa "11% K Theater", pa čak i multirasni fudbalski klub "Crno-bijeli Augustin" upotpunjuju sliku "Gesamtkunstnjerka" (totalnog umjetničkog djela) - kako "augustinovci" svoj nesvakidašnji projekat u šali vole da nazvati. Aleksandar MITROVIĆ

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.