IDE GAS Osamdeset godina odsudnog proboja

To je bitka u kojoj je bio ranjen partizanski vrhovni komandant, bitka u kojoj su se nacisti možda i najviše nego ikad približili mogućnosti da unište partizanski pokret, ali su partizani uspjeli da naprave odsudan proboj iz njihovog obruča. A možda i ključni junak tog proboja bio je "svojeglavi i neposlušni proleterski komandant" Koča Popović.

Artiljerac

Koča Popović rodio se u Beogradu četrnaestog marta 1908. godine od oca Aleksandra i majke Ruže rođene Zdravković. Njegova je porodica porijeklom cincarska. Djetinjstvo je Koča proveo u Švajcarskoj školujući se na francuskom jeziku u katoličkim samostanima u Ženevi i Lozani. To je isti onaj period tokom kojeg je u Švajcarskoj, a najviše u Ženevi, boravio i mladi Horhe Luis Borhes. Da li je argentinski mladić možda u svojim šetnjama susreo dječaka Koču? Možda. Bilo kako bilo, još kao dječak Koča Popović je proputovao cijelu Švajcarsku pjevajući svojim dječačkim sopranom solo arije na misama u crkvama, a 1921. godine, po povratku u Jugoslaviju upisao se u beogradsku III mušku gimnaziju. Maturirao je 1926, a nakon mature odlazi na odsluženje vojnog roka u Sarajevo, u školu oficirskog kadra, u artiljerijske jedinice. Godine 1928. odlazi u Pariz na studije pravnih nauka. Nakon završene prve godine napušta pravo zarad filozofije. Za vrijeme studija filozofije najviše se interesuje za psihoanalizu i radi na promovisanju Frojdovih ideja u Francuskoj. Svoju stvaralačku avanturu Koča produbljuje pjesničkom aktivnošću. Zajedno sa Aleksandrom Vučom, Oskarom Davičom, Dušanom Matićem, Milanom Dedincem, Markom Ristićem i drugima učestvuje u osnivanju čuvenog beogradskog nadrealističkog almanaha "Nemoguće".

Ustanak

Nakon pariških studija filozofije odlazi u Frankfurt na šestomjesečni studijski boravak u već slavni Institut za socijalna istraživanja. Odmah po povratku u Beograd početkom 1933. godine biva uhapšen. Prilikom hapšenja policija mu oduzima pariske rukopise (studije o marksizmu i psihoanalizi) koji mu nikad nisu vraćeni niti pronađeni. Tako ih nepovratno gubi. Uključuje se u KPJ nastavljajući uporedo književni i revolucionarni rad. Bio je uhapšen zbog pisanja i rasturanja letka protiv kralja. Koča je bio izvanredan pamfletist i polemičar: njegovi ondašnji tekstovi protiv Miloša Crnjanskog i Isidore Sekulić nisu ni danas izgubili svoju ironičnu žaoku.

U julu 1937. godine Koča Popović odlazi u Španiju i priključuje se internacionalnim brigadama. Prvo je bio običan borac, zatim artiljerijski instruktor, onda oficir u bateriji te načelnik štaba artiljerijske divizije. Na kraju je postao komandant diviziona. Komentarišući svoj ratni učinak na aragonskom frontu Koča je jednom rekao: "Postigao sam nekakve rezultate, ali nikad nisam imao sreću da u topove stavim granate koje bi bile sasvim istog kalibra". Godine 1939. Koča se preko Francuske vraća u Jugoslaviju i iste godine potvrđuje svoju renesansnu širinu: objavio je, naime, zajedno sa Zvonimirom Rihtmanom prevod knjige Alberta Ajnštajna "O specijalnoj i opštoj teoriji relativiteta". Poslije nacističke okupacije odmah se priključuje ustanku. Prvo je bio komandant Posavskog odreda (imao je ratno ime Pera Posavski), 21.12.1941. u Rudom postavljen je za prvog komandanta Prve proleterske brigade, bio je član AVNOJ-a od prvog zasjedanja, član predsjedništva AVNOJ-a od drugog, a rat je završio kao komandant 2. armije. Bio je uvijek gdje su borbe bile najžešće, uključujući pomenutu bitku na Sutjesci. Njegova krucijalna uloga u tom trenutka ovjekovječena je i u sjećanjima majora Dikina iz britanske vojne misije pri Vrhovnom štabu: "Kao komandant 1. divizije, sa svojim sigurnim instinktom i munjevitim shvatanjem situacije, Koča Popović je odjednom osetio slabu tačku u obruču nemačkog okruženja severno od Sutjeske i neposredno je doprineo našem spašavanju... Popović je bio usamljen vuk, samotan čovek, s retkim trenucima neopreznosti. Imao je primese vojnog genija i mržnje prema ratu. Bio je oprezan u sklapanju prijateljstava i branio je sa vraškom veštinom totalno poštenje uma i srca".

Političar

Od oslobođenja do 1953. bio je načelnik generalštaba JNA, a od 1953. do 1965. bio je savezni sekretar za inostrane poslove i šef jugoslovenske delegacije na zasjedanjima UN. Politička karijera Koče Popovića tekla je još izvjesno vrijeme uzlaznom linijom. Bio je potpredsjednik Republike, član Predsjedništva CK SKJ te član predsjedništva SFRJ. No u novembru 1972. godine Koča Popović podnio je ostavku na sve funkcije. U isto vrijeme to su učinili i Marko Nikezić te Latinka Perović. Tako se Koča Popović iz svijeta političke buke i bijesa povukao u volterovsko obrađivanje vlastitog vrta. Izjavio je jednom prilikom kako uz čitanje veliko zadovoljstvo nalazi i u klasičnoj muzici, naročito u ranim italijanskim klasicima poput Vivaldija i Bokerinija. Magazin "Intervju" objavio je 1984. godine članak "Koča Popović, ćutljivi svjedok sukoba na književnoj ljevici". Kočin odgovor zavređuje da bude citiran u cijelosti, njegova telegrafsko-lakonska forma jest bremenita značenjem. Reagovanje se sastojalo od tek jedne rečenice: "Kako to da autor nije uspeo da smisli ništa pametnije i aktuelnije kao objašnjenje jedne ćutljivosti?". Ispod je stajalo "S poštovanjem, Koča Popović, Beograd". Iste godine, tridesetog jula, u listu "Književna reč" objavljen je separat "Pesnički, filozofski i polemički tekstovi Koče Popovića". Separat je pripremio Gojko Tešić. Bilo je to prvo cjelovitije predstavljanje umjetničkog stvaralaštva Koče Popovića iza Drugog svjetskog rata. Bertold Breht je u razgovorima s Valterom Benjaminom jednom prilikom kazao kako mu se čini da bi bilo neumjesno ili nedostojno da je Konfučije napisao tragediju, a Lenjin roman. Čini se da je želio reći kako za političara književnost (odnosno umjetnost uopšte) nije nešto esencijalno. Čini se da je Koča Popović morao izaći iz politike da bi opet mogao biti shvaćen kao umjetnik.

Pred kraj života je Koča ponovo bio svjedok zlog vremena. Govorio je o pogubnosti nacionalizma. Umro je usred krvavog pira raspada Jugoslavije: dvadesetog oktobra 1992 - na godišnjicu oslobođenja Beograda, svog rodnog grada. Umro je tamo gdje se i rodio obišavši u međuvremenu čitav svijet.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.