IDE GAS Cigarete su uzvišene

Muharem Bazdulj
IDE GAS Cigarete su uzvišene

Pisao sam na ovom mjestu prije dvije nedjelje o različitim antipušačkim zakonima i praksama u različitim njemačkim saveznim državama. Uvijek se zapravo iznenadim koliko je tema zabrane pušenja kod nas još uvijek u stanju da uzburka duhove.

U najvećem dijelu Evrope pušenje u zatvorenim prostorima, uključujući i ugostiteljske objekte, već je godinama zabranjeno. Kod nas na zapadnom Balkanu, uglavnom u Srbiji te Bosni i Hercegovini, ugostitelji se brinu da bi im to drastično smanjilo promet. Pušači se čvrsto drže svog užitka, a nepušači uglavnom pozivaju da se krene putem kojim je krenula većina Evropljana. Slični zakoni su i u Srbiji, i u BiH (u oba entiteta) već donošeni, ali uglavnom nisu precizno primjenjivani. Sada se čuju najave da će ovaj put biti drugačije. Antipušački sentiment je u Evropu stigao iz Amerike, kao uostalom i duvan kao takav.

Kolumbovo otkriće

Kao i druge biljke iz porodice solanaceja (poput paradajza, paprike ili krompira) duvan je, naime, u Evropu stigao iz Amerike. Za duvan nam, dakle, valja zahvaliti Indijancima i Kolumbu što znači da one stare i jeftine hrvatske cigarete što su nosile moreplovčevo ime nisu imale besmislen naziv. Trinaestog oktobra 1492. godine Kolumbo je u svoj dnevnik zapisao da urođenici puše nekakvo lišće te da je i on dobio takvo lišće na poklon. Prvi evropski pušači i jesu bili Kolumbovi mornari koji su donijeli duvan u Španiju i ostatak Evrope. Za etimologiju latinskog naziva duvana (Nicotiana tabacum) zaslužni su jedan diplomata i jedan toponim. Diplomata je Žan Niko (koji je očito krstio i nikotin), francuski diplomata u Portugalu koji je duvan donio na dvor Katarine Mediči hvaleći ga kao čudotvoran lijek. Toponim je ostrvo Tobago (makar neki tvrde da se radi o pokrajini Tabako na Haitiju, a ima i onih koji ovaj termin dovode u vezi sa domorodačkim izrazom za lulu), malo ostrvo koje danas čini nekakvu državnu zajednicu sa onim mnogo većim na čijem su imenu Španci vježbali religioznu inspiraciju (Trinidad tj. Trojstvo). Naš termin duvan je turcizam, a Turcima je arabizam. Na arapskom, naime, duvan je para, dim. Turci na Balkan nisu naravno donijeli samo riječ nego i praksu pušenja. (Jezik čuva spomen na to u onom kolokvijalnom poređenju: puši ko Turčin.)

Priznanja i anateme

Slično genijalnim ljudima i duvan je uvijek uzrokovao različite radikalne stavove. Kratko rečeno, duvan se ili voli ili mrzi. Sredine i ravnodušnosti tu nema. Prva žrtva duvana bio je Kolumbov mornar Rodrigo de Heres. Po povratku sa ekspedicije na Kubu pušio je u svom rodnom mjestu. Njegovi sugrađani su ga optužili da je pod vražijom vlašću jer mu iz usta i nosa izlazi dim. Predali su sirotog Rodriga Svetoj Inkviziciji i otada mu se gubi svaki trag nalik dimu ispušene cigarete.

Jedno vrijeme duvan je bio na glasu kao lijek, zvali su ga “herba santa”, no glas mrzilaca je prevladao. Pape Inokentije Dž i Urban VIII pušače su ekskomunicirali; ukazom kineskog cara u sedamnaestom vijeku rasturanje i korištenje duvana kažnjavani su smrtnom kaznom; turski sultan Ahmed IV svakom pušaču je namijenio kaznu probijanja nozdrva njegovim vlastitim čibukom, a njegov nasljednik Murat IV za pušenje je uveo smrtnu kaznu; u carskoj Rusiji kazne su bile: javno bičevanje, prosijecanje nozdrva te progonstvo u Sibir. Valjda nema biljke koja je podnijela više horskih anatema od duvana. Gore pobrojanim valja pridružiti današnji krstaški rat protiv pušenja koji uključuje čak i retuširanje fotografija poznatih umjetnika na kojima su snimljeni sa cigaretom.

Antologija

No duvan je doživio i mnoge individualne apoteoze. Od velikih umjetnika posebno, a naročito od pisaca. Evo male priručne antologije.

Rekli su o pušenju:

Danilo Kiš: To vam je, gospođo, jedina stvar na svetu koja se isplati. Pušenje.

Tomas Man: Ne razumijem kako neko može da ne puši - on se takoreći lišava onog što je najbolje u životu (…) Dan bez duvana bio bi vrhunac bljutavosti, potpuno prazan i otužan dan. Kad bih si izjutra morao reći: 'Danas nema pušenja', ne bih imao hrabrosti da ustanem. Ostao bih u krevetu.

Ivo Andrić: Tada je uvideo kakvo je blago ta stalna vatrica pred vidom i taj modrikast dim koji golica oči i grlo, i omogućuje čoveku da pusti suzu bez plača, da udahne duboko i izdahne vazduh, a da se to ne zove uzdah. Otad mu je godinama svetlela ta vatra pred očima ili sagorevala među prstima. Taj dim, uvek isti ali i uvek drukčiji, odvraćao mu je misao od onog čega se bojao, i u izuzetno srećnim časovima odvodio ga u potpunu izgubljenost i zaborav; hranio ga je kao hleb i tešio kao drug. Noću je sanjao da puši kao što drugi sanjaju susret sa onima koje vole.

Bela Hamvaš: Jelo je tjelesni čin, pijenje duševni, a pušenje duhovni čin. Uvijek treba započeti s jelom, završiti dimom.

Emil Sioran: A ako je bilo vrijeme kad sam bio ljubomoran na one egipatske monahe koji su kopali svoje grobnice da bi u njih lili suze, ja ću sad iskopati svoju i puštati da u nju padaju jedino opušci.

Duvan i detektivi

Strasni pušači bili su takođe i Sartr, Krleža, Po, Frojd, Flober, Brodski. Najpoznatije fotografije Kamija i Malroa su one sa cigaretom među usnama.

Divna je knjiga Ričarda Klajna pod naslovom “Cigarete su uzvišene” gdje naslovom aludira na Kanta za koga  uzvišeno nije ni dobro ni lijepo, nego osjećanje neodvojivo od “jednog negativnog zadovoljstva”.

Ovaj tekst se uglavnom koncentriše na cigarete, jer je to danas dominantan modus uživanja u duvanu, mada postoje naravno i fanovi cigare i lule. Cigare su često trendovski simbol otmenosti, dok su lulama naročito skloni literarni detektivi: Šerlok Holms i inspektor Megre.

Duvan su voljeli i političari, barem neki. Uživali su u njemu Čerčil i Staljin, dok ga je Hitler prezirao. Iz naše perspektive je posebno zanimljivo da je Staljinova omiljena marka duvana bila “Hercegovina flor”.

Najljepšu modernu priču o duvanu ispričao je ponovo jedan pisac, veliki savremeni pisac. Smjestio ju je u scenario koji ga je na velika vrata uveo i u filmsku umjetnost. Radi se naravno o Polu Osteru i filmu Vejna Vanga, “Dim”. Na početku ovog filma redovna mušterija bruklinske prodavnice duvana, pisac Pol Bendžamin, ispričaće priču o tome kako je engleski plemić, miljenik kraljice Elizabete, ser Volter Reli, izmjerio težinu dima. Ova renesansni gospodin najprije je, naime, izvagao cigaretu. Zatim ju je ispušio otresajući pepeo na kantar vage. Tu je napokon spustio i opušak pa je to sve zajedno izvagao. Dobijenu težinu oduzeo je od težine neispušene cigarete. Ostatak je bila - težina dima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Klisurine iz pakla
Klisurine iz pakla
Ozdravljenje društva
Ozdravljenje društva
Kenan, SAD i NATO
Kenan, SAD i NATO
Kineski planovi
Kineski planovi
Dobri smo mi kakvih ima
Dobri smo mi kakvih ima
EU i/ili BRIKS
EU i/ili BRIKS
Prošli su aprili
Prošli su aprili
Ahilove pete NATO saveza
Ahilove pete NATO saveza
Terorizam
Terorizam
Litijum
Litijum
Strateško planiranje
Strateško planiranje
SAD i NATO
SAD i NATO
Godine čekanja
Godine čekanja
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana