Danas i ovdje: Drina sudbonosna rijeka

Glas Srpske

Piše Branimir-Bata GRULOVIĆ

UKAZ rimskog cara Teodosija iz 395. godine, shodno kome je Drina određena kao granična linija između Istočnog i Zapadnog rimskog carstva, fatalno je predodredio istorijsko raspeće srpskog naroda, koji je došao na ove prostore pre više od jednog milenijuma, i našao se na razmeđi velikih nadnacionalnih civilizacija... Na sednici Srpske akademije nauka i umetnosti, održanoj u Beogradu 1908. godine, ugledni srpski naučnik i akademik Jovan Cvijić je rekao: "Poslednjih decenija nije bilo događaja, koji je izazvao toliku uzrujanost među balkanskim narodima i državama, a naručito i na prvom mestu u srpskom narodu, kao aneksija BiH, koju je Austro-Ugarska samovlasno izvršila septembra ove godine. Taj čin ubija veru u vrednost međunarodnih ugovora, pokazuje da su male zemlje kao Srbija ne samo ekonomski zagušene, nego i politički neobezbeđene." Šta se promenilo od tada? U svojoj suštini sve je isto, samo su drugojačije istorijske okolnosti, a od vremena kada je Jovan Cvijić izgovorio ovu misao prošlo je sto godina. Mnogo duže od sto godina Srbi pokušavaju da reše svoje nacionalno pitanje. To im nikako ne polazi za rukom. U rašljama života, stešnjeni između velikih sila i njihovih interesa, ali i unutrašnjim nejedinstvom, Srbima se događaju iste stvari, a sve nas je manje. Sve nas je manje, jer smo se rađali između ratova, a umirali u ratovima za pravoslavnu veru, za slobodu države i jedinstvo nacije. Stradanja Srba istočno i zapadno od Drine u velikoj meri su posledica upornog istrajavanja zapadnih sila da se nikako ne dogodi ujedinjenje srpskih teritorija sa obe strane, ove prelepe, nemirne i pre svega krvave reke Drine. Drina, sticajem raznih okolnosti, postala je reka koja ima presudnu ulogu u predodređivanju sudbine srpskog naroda. Na tom geografskom prostoru srpsko nacionalno biće povezano je zajedničkim jezikom, verom, nadanjima, radovanjima, ali i tugom što ih stalno neko, mimo njihove volje, razdvaja, odnosno deli. Nerazumna i nelogična politika koju i danas vodi međunarodna zajednica nije mogla da održi ni minimum od obećanja datog Srbima 1995. godine, koje je sadržano u Dejtonskom mirovnom sporazumu. To obećanje ima svoje ime - Republika Srpska. Različita su osećanja, mišljenje i pogledi na svet. To je prirodno, ali nije prirodno da se konstantno kroz vekove negiraju iskonska prava Srba da budu svoji na svome. Pravo na nacionalno oslobođenje i ujedinjenje priznavalo se i priznaje se u načelu gotovo svim narodima. Osim Srbima! Jer, po rezonu zapada, Srbi zapadno od Drine ne smiju imati pravo na samoopredeljenje i ujedinjenje sa svojom maticom upravo zato što je Drina granica zapadne civilizacije, koja je trajna i ne može se menjati. Bez obzira na sve te okolnosti, žalosno je što se i na početku trećeg milenijuma od Hristovog rođenja, međunarodna zajednica, personifikovana u liku Miroslava Lajčaka, i dalje upinje da minimizira Srbe, ignorišući međunarodno pravo, međunarodne ugovore i sporazume, i realnost političke situacije sa obe strane reke Drine. Možda nije vreme i mesto, ali voleo bih da znam kako bi Miroslav Lajčak reagovao ukoliko Mađari iz južne Slovačke zatraže autonomiju ili pripajanje teritorije na kojoj žive njihovoj matici. Mađarska desnica jača i uveliko crta novu kartu Evrope. Pozivajući se na istoriju, postoji realna opasnost od rasta mađarskog nacionalizma, što bi dodatno zakomplikovalo već komplikovanu političku situaciju u jugoistočnoj Evropi. Da li ćete onda, gospodine Lajčak, podržati zahteve vojvođanskih Mađara za autonomiju ili pripajanje matici, a Mađarima koji žive u vašoj Slovačkoj i Rumuniji, to isto osporiti?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Terorizam
Terorizam
Litijum
Litijum
Strateško planiranje
Strateško planiranje
SAD i NATO
SAD i NATO
Godine čekanja
Godine čekanja
Muzej utemeljivača Srpske
Muzej utemeljivača Srpske
Neutralnost
Neutralnost
Raštimovani orkestar
Raštimovani orkestar
Prekogranični praznik
Prekogranični praznik
Prorok Zvizdić
Prorok Zvizdić
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana