Banjalučka Gimnazija i najveći um dvadesetog vijeka

Neki će reći da je najveći engleski pjesnik dvadesetog vijeka T.S. Eliot, onaj koji je pisao o aprilu kao “najokrutnijem mjesecu”.  Odn u svojim stihovima nije ovjekovječio april, nego septembar u veličanstvenoj pjesmi koja govori o danu u kojem je počeo Drugi svjetski rat.

Metafizičke istine

Kao urednik slavne izdavačke kuće “Fejber & Fejber” T.S. Eliot je odbio objaviti prvu Odnovu zbirku pjesama. Isti taj Eliot će, međutim, objaviti u svom časopisu “Kriterion” Odnovu kratku dramu u stihu koja se danas objavljuje na početku njegovih sabranih djela. Tridesetih godina prošlog vijeka Odn paralelno stiče slavu kao pjesnik i kao ljevičarski intelektualac. Svima je valjda poznata priča o njegovom fiktivnom braku sa Erikom Man, kćerkom Tomasa Mana, a da bi ova tako došla do britanskog pasoša. Odn je bio homoseksualac u vrijeme kad istopolni brakovi nisu bili dozvoljeni. Ipak, proveo je najveći dio života u vanbračnoj zajednici sa Česterom Kalmanom. Svoje ljevičarske i aktivističke ideale Odn će dokazati i odlaskom u Španiju za vrijeme građanskog rata. A neposredno uoči početka Drugog svjetskog rata odlazi iz Evrope za Sjedinjene Američke Države.

Vijest o invaziji Njemačke na Poljsku, odnosno o početku Drugog svjetskog rata, Odna je zatekla u Njujorku na Menhetnu. Invazija i rat počeli su prvog septembra 1939. godine. A slavna Odnova pjesma zove se, naravno, “1. Septembar 1939”. Apsolutno maestralno predavanje koje je Josif Brodski održao o ovoj pjesmi studentima Kolumbija Univerziteta uvršteno je u njegovu knjigu eseja “Udovoljiti senci”. Devedeset i devet stihova ove pjesme Brodski secira do najsitnijih detalja i ne skriva ushićenje pjesnikom koji je volio, da upotrijebim riječi samog Brodskog, prevoditi metafizičke istine u običan zdrav razum.

Prokleta laž

Stihovi o tome da kako i đaci znaju da oni kojima se zlo čini zlom uzvraćaju aktuelni su podjednako bili i onda kao što to jesu i danas, no neke od slika što su onomad bile tek opis mjesta s kojeg se pjesnik obraća publici danas kao da su simboličnije nego u vrijeme u kojem je pjesma nastala. Septembarski datum, plus Menhetn, plus miris smrti - i sve više podsjeća na rušenje dviju kula Svjetskog trgovačkog centra negoli na Drugi svjetski rat. Dovoljno je poduplati jedinicu da prvi septembar postane jedanaesti. A kad iz četvrte strofe zavape slijepi neboderi čini nam se opet da je pjesma nastala u naše vrijeme.

Zadnji stih predzadnje strofe je ono famozno “Moramo se voljeti ili umrijeti”. Strogi i precizni Odn je, kažu, nakon što je pjesma objavljena prezreo ovaj stih. Rekao je kako je to prokleta laž jer ionako moramo umrijeti. Zato je u narednom izdanju “ili” postalo “i”: “Moramo se voljeti i umrijeti”, no to ionako nije imalo previše smisla, bila je to - kaže Brodski - “banalnost s nekom zavaravajućom atmosferom dubine”. Zbog nezadovoljstva ovim stihom Odn je pjesmu posve izbacio iz svojih sabranih djela i praktično zabranio njeno objavljivanje za svog života. Ni danas je nema u njegovim sabranim djelima, makar ju je Edvard Mendelson uvrstio u neke izbore iz Odnove poezije.

Nakon Drugog svjetskog rata Odn uglavnom živi na relaciji Amerika - Austrija. U tom periodu nastaju neke od njegovih najboljih pjesama poput “Pada Rima” (1947.), “Ahilejevog štita” (1952.) ili nekoliko ciklusa perfektnih kratkih pjesama. I dalje je, kao i gotovo cijelog života, radio kao profesor, a studenti ga pamte kao predavača neiscrpne energije i neizrecivo strasnog pušača.

Brodski je Odna posljednji put vidio dva-tri mjeseca pred smrt ovog starog majstora. Bili su na večeri kod Spendera u Londonu, a Odnu je stolica bila preniska, pa mu je domaćica podmetnula dva toma Oksfordskog rječnika, a Brodski je pomislio kako je Odn jedini čovjek koji te tomove ima pravo koristiti za sjedenje.

Čudesni putevi

Poezija je bila njegov život. Rana slava Brodskog u anglosaksonskom svijetu ponajviše je Odnova zasluga. Početkom i sredinom šezdesetih godina dvadesetog vijeka Odn je u saradnji s Brankom S. Brusarom prevodio i jednog ovdašnjeg pjesnika. Riječ je o rođenom Jajčaninu i maturantu Gimnazije u Banjaluci, Nikoli Šopu, liku sa jedne verzije banknote od stotinu konvertibilnih maraka.

Šop je nekoliko godina stariji od Odna, a nadživio ga je za desetak, mada mu se život kretao na mnogo manjem geografskom prostoru od Odnovog. Biografiju bismo mu mogli sažeti i ovako: Rođen u Jajcu 1904. godine, gimnaziju pohađao u Banjoj Luci, studirao u Beogradu. Znalac klasičnih jezika dosta je prevodio s latinskog, a napisao je i studiju “Knjiga o Horaciju”. Za vrijeme njemačkog bombardovanja 1941. godine skočio je s balkona i teško povrijedio kičmu te je ostatak života proveo vezan uz postelju. Umro je u Zagrebu, u januaru 1982. godine, samo nekoliko dana nakon Krleže, kao da je htio da mu i smrt ostane neprimijećena. Ipak, tu koincidenciju je notirao Predrag Matvejević kome dugujemo i ovaj lapidaran opis Šopovog posljednjeg ispraćaja: “Sprovod mu je bio posve sirotinjski, u najljepšem smislu te riječi”. Usput budi rečeno, pet godina poslije Šopove smrti, knjiga njegovih drama odštampana je upravo kod banjalučkog “Glasa”.

Odn je jedan od besmrtnika engleske književnosti i svaki aspekt njegovog rada dobija dužnu pažnju. U tom smislu je i za Nikolu Šopa, maturanta Gimnazije u Banjaluci, velika stvar da ga je prevodio toliko veliki i značajan pjesnik. Nije beznačajno ni da su ti prevodi objavljivani u časopisu “Enkaunter”, jednoj od važnih “kota” u simboličkom kulturnom ratu koji je pratio Hladni rat. Mada je Šopova poezija lišena direktne dnevne političnosti, njeni metafizički tonovi mogli su učiniti da ona u toj epohi, a iz socijalističke i aktivističke perspektive, djeluje pomalo subverzivno.

“Čitanje Odna jedan je od rijetkih načina (ako ne i jedini) da se čovjek osjeća pristojnim”, kaže Brodski. Lijepo je da su čudesni putevi svjetske književnosti povezali Odna s jednim pjesnikom s naših strana.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.