Antifašizam kao mržnja i prezir prema Srbima i Hrvatima

Naime FTV nam svake večeri nudi nove argumente kojim dokazuje ispravnost njihovih gerilskih priloga posvećenih 9. januaru. Ne zaostaju, vidimo, ni štampani mediji, ali ni ono što oni zovu "nevladin sektor". Sjećam se kada je trebalo rušiti SDA vlast u Kantonu Sarajevo, taj i takav NVO sektor bio je izuzetno aktivan. Međutim, kako dođe SDP na vlast nigdje nevladinog sektora, nigdje spontanih reakcija na poskupljenja, na sve veće probleme u Federaciji. No dobro, valjda ne može svoj na svoga nigdje pa tako ni u Kantonu Sarajevo.

Nacionalizam je tamo

Ali bijaše 9. januar i eto ih pojaviše se NVO u službi "borbe protiv fašizma". Rasizam i nacionalizam nisu, dakako među nama nego, tamo: preko entitetske granice. E pa tako je neki dan sedam NVO organiziralo sastanak i poslalo poruke mržnje i netrpeljivosti prema prekoentitetskim Srbima, ali bogme i Hrvatima koji su ih podržali. Ključna argumentacija, ako je uopšte tako možemo nazvati, koja dolazi ovim povodom iz Sarajeva glasi: RS proslavom svog Dana slavi genocid. Dodik nastavlja politiku Radovana Karadžića. Srbi su od pamtivijeka genocidan narod. Svi koji su prisustvovali proslavi u Banjaluci su napravili sraman čin. Hrvatski političari i velikodostojnici su legitimisali genocidnu politiku RS prisustvujući proslavi. Tadić perfidno nastavlja velikosrpsku miloševićevsku politiku. Srbi po ko zna koji put izvrću teze i umjesto da se bave pranjem sopstvenog obraza, oni se bave medijima u Federaciji...

Praznici novijeg datuma

Dobro, možda sam propustila još neke ključne aspekte kotlinske argumentacije, ali da pokušamo vidjeti koje su konsekvence barem ovih navedenih tvrdnji.

Ako RS 9. januara slavi genocid, onda niti jedan praznik novijeg datuma nije moguće slaviti, pa tako recimo ni 1. mart kao Dan nezavisnosti BiH. Ako je RS sastavni dio BiH, a u RS napravljen genocid, onda se u BiH kao cjelini (a RS je valjda dio cjeline) obilježava i genocid podjednako kao i nezavisnost BiH. Obilježavajući Dan nezavisnosti BiH slavimo i zločine u Kravicama, Kazanima, Heliodromu, "Viktoru Bubnju", "Silosu", "Velikom parku" u Sarajevu, Bugojanske zločine, Konjičke i ostale nebrojne zločine. Dan nezavisnosti BiH podrazumijeva nezavisnost od Jugoslavije! Ako je BiH kao cjelina izborila nezavisnost od Jugoslavije, onda RS prema istim logičkim principima ima pravo barem na svoju autonomnost. Hrvati imaju sasvim legitimno pravo da unutar cjeline BiH traže svoj kutak za život u kojemu će imati svoju autonomiju. Po istoj analogiji po kojoj Dan RS nije ništa drugo nego proslava zločina, onda nikada nije trebao biti obilježen niti 29. 11. jer je u antifašističkom ratu tadašnje Jugoslavije takođe bilo zločina. Sjetimo se samo Jasenovca, Gradiške, Blajburga, Golog otoka... Građani Jugoslavije nikada nisu trebali ići u Njemačku ili još manje ikada raditi u Njemačkoj i doprinositi razvoju njemačke privrede, jer su Nijemci pomognuti domaćim izdajnicima činili najveće zločine u Jugoslaviji.

Legitimna politika

Pretpostavimo, nadalje, da Milorad Dodik nastavlja, kako mu se iz Sarajeva pripisuje, politiku Radovana Karadžića. Koja je to politika? Politika očuvanja RS. Ko ozbiljan može uopšte očekivati od srpskog naroda da se odrekne svoje državne autonomije zarad "bratstva i jedinstva" koje je odavno izgubilo svoje temelje? Da li se ikada u istoriji neki narod odrekao svoje države (ili, svejedno, kvazi-države) priznate međudržavnim ugovorom u čiji legitimitet se ne može sumnjati? Ako je RS ovjerena sa najviših instanci međunarodne politike i ugrađena u Dejtonski mirovni sporazum, a pogotovo u onaj njegov dio koji čini Ustav ove zemlje, onda je bez sumnje legitimna politika Milorada Dodika usmjerena ka osnaživanju entiteta koji je sastavni dio BiH. Postoji tu i jedna veoma značajna razlika između politike Radovana Karadžića i Dodika zbog čega ovo poređenje nikako nije utemeljeno. To je razlika između ratnog vođe i političara koji djeluje u demokratskom ambijentu. Zahtjeve za uvažavanjem RS u svim segmentima Dodik temelji na svim raspoloživim legitimnim demokratskim sredstvima i iza njega stoji politička volja većine jednog naroda. I sasvim su u pravu Federalni mediji koji kažu da je huškački dnevnik FTV kao i huškačka specijal emisija na istoj televiziji ujedinila poziciju i opoziciju u RS. Naravno da jeste, jer impresivna većina svih građana Srpske ima isti odnos prema svome entitetu. Ali u tom ujedinjenju, nije teško primijetiti, najpopustljiviji stav prema sarajevskim integralistima upravo imaju predstavnici SNSD-a. Na toj liniji stalno slušamo ogorčene prigovore opozicije iz RS: zamjeraju rukovodstvu vodeće političke partije zbog "nezadovoljavajućeg tretmana prema tvorcima RS", zbog "zanemarivanja Pala gdje je RS stvarana", zbog "nikakvog tretmana prema optuženima u Hagu", i još mnogo toga još. Podsjećam da je Dodik dodijelio najveće priznanje demokrati Borisu Tadiću, a ne radikalu Tomislavu Nikoliću, što mu je radikalnija struja srpskih političara veoma oštro prigovorila. Dakle, zamjeriti na karadžićevskoj politici Milorada Dodika znači tražiti dolazak onih političara koji su mnogo manje spremni na kompromis nego esenesdeovci.

Insistirati na genocidnosti RS kao tvorevini za koju se uvjerljiva većina jednog naroda glasajući opredijelila prije početka rata, znači onemogućavati demokratsko pravo jednog naroda na samoopredjeljenje. A onemogućavati to pravo znači dovoditi ozbiljno u opasnost stabilnost zemlje i radikalizirati narod koji je obespravljen. Gurati ga u izolaciju i primoravati na izlazak iz dvoentitetske zajednice. Podjednako velika opasnost leži u činjenici da se i Hrvatima osporava pravo na formiranje trećeg entiteta. Očekivati od jednog naroda da pristane na preglasavanje i na povinovanje volji drugog naroda je nerealno i nikada neće moći biti ostvareno. Ako Hrvati imaju ravnopravan tretman u Federaciji i ako se osjećaju ravnopravnima u kantonima, jer tako tvrde kotlinski političari i građanski intelektualci podjednako kao i mediji, onda nam ne ostaje ništa drugo nego da zaključimo da su od tri dva konstitutivna naroda nacionalistički, fašistički i separatistički orijentirana. A s takvim stavom istupati u javnost ne znači ništa drugo nego pozivati na novi rat.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.