Vladika Jefrem: Bog u ljudima čuva mir i zajedništvo

Mirna Pijetlović
Vladika Jefrem: Bog u ljudima čuva mir i zajedništvo

Da nije bilo vaskrsenja Hristovog ne bi bilo ni hrišćanstva, a Njegovi učenici i sljedbenici bili bi posljednji hrišćani i bili bi zaboravljeni kao i mnogi prije i poslije njih. Vaskrsenje Hristovo je kamen temeljac Crkve i vjerovanja nas hrišćana.

Vaskrsenjem Hristovim, kao neodoljivom snagom, Crkva ulazi podmlađena i osnažena u treći milenijum svoga postojanja, sa punim saznanjem da će trajati do skončanja svijeta i vijeka.

Poručio je to u svečanom vaskršnjem intervjuu za "Glas Srpske" Njegovo preosveštenstvo episkop banjalučki gospodin Jefrem.

* GLAS: Proslavljamo jedan od najvećih hrišćanskih praznika Vaskrs. Koliko je, osim proslave, važna i priprema za ovaj veliki praznik?

VLADIKA JEFREM: U pravu ste kada kažete da je Vaskrs najveći praznik Pravoslavne crkve i pravoslavnih vjernika. Vaskrsenje Hristovo je kruna cjelokupne Hristove djelatnosti na zemlji, jer se u njemu sadrži iskupljenje u grijeh palog čovjeka kroz krsnu žrtvu koja je vrhunac Božije ljubavi prema ljudima, a samim činom vaskrsenja Gospod je ponovo otvorio vrata raja i omogućio ljudima da kroz lično opredjeljenje i podvig ponovo postanu žiteljima vječnog rajskog života s Bogom. Dakle, smisao Hristovog dolaska u ovaj svijet jeste iskupljenje ljudi iz ropstva grijehu smrti i đavolu i njihovo ponovno usinovljenje Tvorcu Bogu, od koga ih je grijeh otuđio i udaljio. Sveti apostol Pavle govoreći o važnosti vaskrsenja Hristovog za naše spasenje između ostalog kaže: "Ako Hristos nije ustao, onda je prazna propovijed naša, pa prazna i vjera vaša..." No zaista je Hristos ustao iz mrtvih, te postade prvenac onih koji su umrli... kao što u Adamu svi umiru tako će i u Hristu svi oživjeti. Od vaskrsenja Hristovog smrt kao posljedica grijeha nema vlast nad ljudima i oni koji vjeruju u Boga, u stvari kroz fizičku smrt prelaze u život vječni. Sve ostalo što je u vezi sa praznikom Hristovog vaskrsenja, kao sedmonedeljni Časni post, pojačana molitva, ispovijest i češće pristupanje Svetoj tajni pričešća, ima pripremni karakter za Vaskrs, kao jedinstveni i neponovljivi događaj u istoriji roda ljudskog i njegove Svete crkve. Istina, zbog važnosti vaskrsenja Hristovog mi svaki nedjeljni dan posvećujemo vaskrsenju, pa bi se on mogao nazvati vaskrsenje u malom. U ruskom jeziku nedjelja se naziva voskresenije upravo u znak sjećanja na vaskrsenje Hristovo. Takođe postoji više narodnih običaja koji su u vezi sa ovim velikim praznikom, među kojima je najvažniji farbanje vaskršnjih jaja u crvenu boju. Ovaj običaj srećemo ne samo kod pravoslavnih nego i kod drugih hrišćana. Jaje je simbol rađanja i novog života. Svi propratni običaji u vezi sa vaskrsenjem Hristovim ne bi trebalo da zasjene važnost i smisao glavnog događaja ovog praznika, koji se izražava kroz pozdrav Hristos vaskrse - zaista vaskrse!

* GLAS: Koliko danas pravoslavni narod njeguje običaje Vaskrsa?

VLADIKA JEFREM: Hristovo vaskrsenje, kao praznik nad praznicima i slavlje nad slavljima, uvijek je bilo praznovano i poštovano kod pravoslavnih vjernika. Istina, za vrijeme vladavine ateističke ideologije ovaj praznik je bio potisnut iz javnog života, ali i tada ono što se nije smjelo činiti javno radilo se tajno. Danas, kada Crkva ima slobodu djelovanja, a vjernici mogu neometano da izražavaju svoja osjećanja, više je nego primjetno da visok procenat naroda posti i uz post pojačano posjećuje sveta bogosluženja, ispovijeda se i pričešćuje. Sveto pričešće je najvažnija Sveta tajna kojoj vjernik pristupa primajući Prečisto tijelo i Časnu krv Hrista Spasitelja pod vidom hljeba i vina, zapravo sve ostale Svete tajne, podvig i vrlinski život, koje kao vjernici činimo, dobijaju svoj smisao u Svetoj tajni pričešća. Nadamo se će izgradnja novih hramova i postavljanje sveštenika kao propovjednika riječi Božije, ali i redovna vjeronauka u našim školama učiniti da sve više naša vjerska ubjeđenja pređu iz sfere običajnog u svakodnevni praktični život.

* GLAS: Šta je osnovni smisao Vaskrsa?

VLADIKA JEFREM: Vaskrsenje Hristovo je kamen temeljac Crkve i vjerovanja nas hrišćana. Ovo je najveće čudo koje prevazilazi sva čuda koja su se ikad u svijetu desila. Za ljudski rod vaskrsenje je spasonosni čin kojim je Hristos dokazao nesumnjivo svoje istinito božanstvo. To je centralni događaj u domostroju našeg spasenja. Nijedan događaj koji se zbio prije i poslije nije toliko stavljan na ispitivanje i tako jasno posvjedočen kao vaskrsenje Hristovo. Kroz vaskrsenje ljudski rod je dobio iskupljenje od prvog grijeha i data je mogućnost svakom čovjeku da kao jedinka bude učesnik Carstva Božijeg. Apostoli su bili svjedoci cjelokupnog djelovanja Hristovog do Krsne žrtve, ali i očevici i učesnici događaja poslije vaskrsenja. Naoružani snagom vaskrsenja i silom Duha svetoga sveti apostoli ostali su do kraja stameni i snažni u vjeri, moralno i duhovno utvrđeni posvjedočili su vaskrslog Gospoda svojim daljim radom i svjedočenjem Hrista kroz misionarsku propovijed. Svi su oni do jednoga mučenički postradali za Hrista. Hristovo vaskrsenje je obraz i zalog i našeg vaskrsenja, vječnog života, sinovstva Božijeg. Vaskrsenjem je sav život ljudi osmišljen, njime počinje nova era, jer je izvršeno iskupljenje. U svjetlu vaskrsenja Hristos se pokazuje kao Sin Božiji, a Njegova nauka Bogootkrivena istina.

* GLAS: Kako očuvati mir, zajedništvo i ljubav prema bližnjima?

VLADIKA JEFREM: Hristov odani učenik sveti Jovan Bogoslov kaže: "Bog je ljubav", prema tome tamo gdje je Bog među ljudima i u ljudima, tamo će se snažno čuvati i mir i zajedništvo i ljubav prema bližnjima. Mislimo da je uputno navesti cjelokupan tekst Himne ljubavi, koju je sveti apostol Pavle napisao u 13. glavi Prve poslanice Korinćanima, a koja izuzetno ilustruje snagu ljubavi u međuljudskim odnosima:

"Ako jezike čovječije i anđeoske govorim, a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje ječi ili kimval koji zveči. I ako imam dar proroštva i znam sve tajne i sve znanje, i ako imam svu vjeru da i gore premještam, a ljubavi nemam, ništa sam. I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne koristi. Ljubav dugo trpi, blagotvorna je, ljubav ne zavidi, ljubav se ne gordi, ne nadima se. Ne čini što ne pristoji, ne traži svoje, ne razdražuje se, ne misli o zlu. Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi. Ljubav nikad ne prestaje, dok će proroštva nestati, jezici će zamuknuti, znanje će prestati. Jer djelimično znamo, i djelimično prorokujemo; A kada dođe savršeno, onda će prestati što je djelimično. Kad bijah dijete, kao dijete govorah, kao dijete mišljah, kao dijete razmišljah; a kada sam postao čovjek, odbacio sam što je djetinjsko. Jer sad vidimo kao u ogledalu, u zagonetki, a onda ćemo licem u lice; sad znam djelimično, a onda ću poznati kao što bih poznat. A sad ostaje vjera, nada, ljubav, ovo troje; ali od njih najveća je ljubav."

Očigledno da ako bi načela božanske ljubavi vladala u ljudima, onda bi bilo moguće uspostaviti harmoniju u ličnom biću, porodičnim odnosima, kao i odnosima šire društvene zajednice.

* GLAS: Kako ojačati ulogu Crkve u društvu?

VLADIKA JEFREM: Snaga uticaja Crkve u društvu bila je različita kroz vijekove, zavisno od istorijskih uslova i snage Crkve kao i želje njenih predstavnika da igraju veću ulogu u društvu. Pravoslavna crkva ne pretenduje da upravlja svim društvenim tokovima u zemljama i narodima u kojima djeluje. Taj pristup je prije tzv. odnos simfonije tj. skladnog međusobnog djelovanja Crkve i društva za dobro naroda, koji se javlja kao i kod podanika državne vlasti i nosilaca vjerskog života u Crkvi. Ipak takvih, na simfoniji zasnovanih odnosa bilo je vrlo malo, više je bilo posezanja i pretenzija države da utiče na crkvene tokove, ali povremeno i Crkve (naročito na zapadu), da se nametne kao vrhovni autoritet. Danas poslije pada ateističkog sistema i Crkva i država pokušavaju uspostaviti korektan odnos na zajedničku korist. Povremeno se pojavljuju pojedinci i grupe koji bi željeli da i Crkva djeluje po stranačkom principu, ali, nažalost, i pojedinci iz Crkve koji ne umiju da sakriju svoje simpatije prema strankama koje im se dopadaju. Stojimo čvrsto na stanovištu da Crkva jeste i treba da ostana nadstranačka, Crkva svih ljudi i grešnika i pravednika, pri tome da grešnici budu njena prioritetna briga, jer je Gospod rekao: "Ne trebaju zdravi ljekara, nego bolesni. Ja nisam došao da pozovem pravednike na pokajanje nego grešnike." Navedeni stihovi Svetog pisma slikovito govore o poslanju Crkve u ovaj svijet da traži i nađe ono što je izgubljeno, da služi svima, naročito nemoćnima i potrebnima i da iz toga crpe svoju snagu i ugled među ljudima.

Čvrsta vjera

* GLAS: Koliko se obilježavanje Vaskrsa danas promijenilo u odnosu na prošla vremena?

VLADIKA JEFREM: Savremenom čovjeku su sve informacije, pa i vjerske, mnogo više dostupne nego ranije. Tu prvenstveno mislimo na elektronske i štampane medije, koji pomažu da se dođe do željene informacije, pa i one iz oblasti vjere. Isto tako savremeni čovjek očekuje informaciju u drugačijoj formi nego što je to bilo ranije. Takođe bi se moglo reći da su nove generacije koje su prošle vjeronauku postale prijemčivije za vjerske informacije i spremnije da se aktivno uključe u crkveni život kroz redovno posjećivanje bogosluženja, pjevanje u crkvenim horovima, pokloničkim putovanjima i humanitarnim akcijama. Sve je više mladih ljudi koji su spremni da kroz svešteničko služenje posvete svoj život Bogu i Crkvi, a oni koji su već stasali i postigli određeni društveni položaj aktivno se uključuju u humanitarni rad, kao što je volonterski rad više banjalučkih ljekara u Pravoslavnoj ambulanti "Sveti Luka".

* GLAS: Koja je Vaša poruka hrišćanima za veliki praznik Vaskrs?

VLADIKA JEFREM: Hrišćani našeg vremena, koje je bremenito najrazličitijim iskušenjima, treba da budu svjesni visokog naznačenja čovjeka koje mu je od Boga darovano. Moramo unijeti u naš život više optimizma, vjere i nade i starati se da činimo dobro u mjeru naših snaga, a tamo gdje prestaje naša ograničena moć, da pozovemo svemoć Božiju da nas podrži. Svi naši protivnici i zli ljudi i zli duhovi staraju se da nas ostave bez nade i bace u očajanje, a takav čovjek je nesposoban za bilo kakvo dobro djelo. Zato prepoznajmo ko nam sa kakvom namjerom prilazi i šta nam nudi, jer ako nas razoružava od moćnog oružja vjere, ljubavi i nade, čime ćemo se boriti protiv zla, a ono je uvijek u svijetu prisutno. Neka nas nastupajući praznik vaskrsenja Hristovog zatekne u našem dobrom raspoloženju i spremnosti da radost praznika podijelimo, kako sa svojim najbližim, tako i sa svim ljudima s kojima dolazimo u kontakt. Još jednom sve vas pozdravljam prazničnim pozdravom Hristos vaskrse - vaistinu vaskrse!

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana