Pomen Srbima ubijenim u Kravici na Božić 1993. godine
BRATUNAC - U Crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Kravici kod Bratunca danas je služen parastos za 162 srpska civila i vojnika iz ovog mjesta i okolnih sela poginulih u posljednjem ratu, od kojih su 49 ubile muslimanske snage iz Srebrenice i obližnjih bratunačkih sela na Božić, 7. januara, 1993. godine.
Prethodno je izveden komemorativni program i podsjećanje na srpska stradanja u srednjem Podrinju.
Na ovaj način je obilježeno 29 godina od zločina nad srpskim stanovništvom Kravice i okolnih sela za koji još niko nije odgovarao iako je riječ o monstruoznim ubistvima i zločinima.
Kod centralnog spomenika u Kravici podignutog za 3.267 Srba iz regije Birač koji su poginuli u odbrambeno-otadžbinskom ratu cvijeće su položili izaslanik srpskog člana Predsjedništva BiH Boško Tomić, pomoćnik ministra rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Radomir Graonić i savjetnik u ovom ministarstvu general Milan Torbica.
Cvijeće su položile delegacije Boračke i Organizacije porodica poginulih i zarobljenih boraca i nestalih civila, te Udruženja žena žrtava rata, Saveza logoraša i Crvenog krsta Republike Srpske, regionalnih i opštinskih organizacija proisteklih iz rata iz Bratunca, Srebrenice, Milića i Zvornika, te delegacija iz Ljubovije.
Na skupu su se velikom broju prisutnih obratili ratni komandant Kravičkog bataljona Radenko Milanović, predsjednik Predsjedništva BORS-a Aleksandar Savić, te Tomić i Graonić.
Oni su evocirali sjećanje na odbrambeno-otadžbinski rat i istakli da su muslimanske snage najčešće napadale na srpska sela i položaje na velike pravoslavne praznike znajući da su tada linije odbrane bile slabije popunjene i to su zvjerski koristile, kao što je i primjer srpskog stradanja u Kravici na Božić 1993. godine.
Poručili su da se stradanja i zločini ne smiju zaboraviti, da se ne smije i neće odustati od borbe za pravdu i istinu o ratu u BiH, te pozvali Srbe na jedinstvo jer se samo tako može odbraniti Republika Srpska i vratiti joj nadležnosti koje su joj oduzete pod pritiskom međunarodne zajednice i visokih predstavnika.
Tomić je rekao da istina o srpskoj borbi i stradanju teško prodire u svijet i da se generacije stalno moraju podsjećati na žrtve koje je srpski narod dao za slobodu u posljednjem ratu u BiH.
"Srpski narod je uvijek bio na na strani pravde i branio svoje. Moramo stalno ukazivati na nepravdu koju je Zapad nanio srpskom narodu i boriti se za istinu. Kravica pokazuje želju komšija da protjeraju Srbe sa ovih prostora i što nisu učinili u ratu nastoje da učine u miru otimanjem nadležnosti od Republike Srpske i stvaranjem unitarne BiH sa punom dominacijom Bošnjaka", naveo je Tomić.
On je istakao da je Republika Srpska odbranjena u ratu i da joj se sada moraju vratiti nadležnosti koje joj po Dejtonskom sporazumu pripadaju, a koje su joj oduzete ili je iskorištena srpska kooperativnost i Bošnjaci žele apsolutnu vlast i realizaciju ciljeva Alije Izetbegovića iz njegove "Islamske deklaracije", a to je "islamska BiH" što je neprihvatljivo i što se ne može dozvoliti.
Torbica je podsjetio da su Austrougarska i NDH u dva svjetska rata imale planove da unište Srbe zapadno od Drine, što je u posljednjem ratu bio cilj muslimanskog rukovodstva.
"To se nije dogodilo zahvaljujući Vojsci Republike Srpske i odlučnosti srpskog naroda da se bori da sačuva svoja ognjišta dajući ogromne žrtve. Te žrtve ne smijemo zaboraviti i treba ih pominjati i odavati im počast iako zbog pristrasnog pravosuđa niko nije odgovarao za zločine nad srpskim žrtvama u ovom kraju, što je sramota međunarodne zajednice i pravosuđa", rekao je Torbica.
On je pozvao srpski narod na jedinstvo u odlučnoj političkoj borbi za odbranu dejtonskih nadležnosti.
"Srbi nikada ne mogu dočekati pravdu i istinu i kažnjavanje počinilaca nad srpskim narodom dok je ovako pristrasno pravosuđe BiH i zbog toga se moraju vratiti nadležnosti Srpskoj za ispravku dugogodišnjih nepravdi koje je nanio Sud BiH", poručio je Torbica.
Radenko Milanović, prvi komandant Odreda Kravica u posljednjem ratu i ratni vojni invalid, rekao je da najviše boli i govori o sramnom karakteru nekadašnjih komšija to što su najstrašnije zločine počinili na najveće pravoslavne praznike, kao što je Božić kada su napali i uništili Kravicu.
"O namjeri neprijatelja da uništi sve što je srpsko na ovom prostoru govori podatak da su spalili crkvu i da su iz artiljerijskih oruđa gađali zbjeg, odnosno kolonu civila koja se kroz smetove od Kravice probijala prema Drini tražeći spas u Srbiji. U toj koloni ubijeno je više civila", podsjetio je Milanović, pozivajući na poštovanje žrtava i odbranu Republike Srpske.
Milanović je istakao da pravda za zločine nad Srbima u Kravici nije stigla i da se ne može ni očekivati od onih koji su počeli rat i pod čijim mentorstvom radi Sud BiH.
Savić je odao počast stradalim Kravičanima i pozvao na jedinstvo i zajedničku proslavu 9. januara - Dana Republike, kao najznačajnijeg datuma u istoriji Srpske.
Graonić je, odajući poštu srpskim žrtvama, istakao da je obaveza svakog Srbina odbrana Republike Srpske od stvaranja vještačke "bosanske nacije" i države u kojoj Bošnjaci uz pomoć međunarodne zajednice hoće da ostvare dominaciju nad srpskim i hrvatskim narodom.
Članovi porodica ubijenih Srba istakli su da su izgubili povjerenje u rad pravosuđa BiH.
Muslimanske snage iz Srebrenice, pod komandom Nasera Orića, uz pomoć jedinica sa bratunačkog, vlaseničkog i zvorničkog područja, nastavile su progon, ubistva i uništavanje srpskog stanovništva i imovine tokom 1992. i početkom 1993. godine.
Nakon brojnih zločina počinjenih u srpskim selima oko Srebrenice i Bratunca u prvoj godini građanskog rata u BiH, Orićevi vojnici su krvavi pir nastavili i 1993. godine kada su na pravoslavni Božić upali u Kravicu, gdje su ubili 49, ranili 80 srpskih civila i vojnika, sedam ih je nestalo, a pet ih nije pronađeno ni nakon 29 godina. Među nestalima tog dana su i dvije žene.
Na Božić je selo opljačkano, a zapaljeno je 688 srpskih kuća na širem području Kravice. Uništeno je oko 2.000 pomoćnih i 27 društvenih objekata.
Oko 1.000 stanovnika ostalo je bez domova u jednom danu i kroz smetove se probilo prema Drini izbjegavši sigurnu smrt prelaskom u Srbiju. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 101 dijete.
Trišić Milomir iz Ježestice kaže da je na Božić došlo do napada na njegovo selo i Kravicu.
"Bili smo u klinu i izvlačili smo se prema Drini, ali su nas tukli mitraljeski rafali sa bokova. Sve su ubijali i uništavali. Među većim brojem ubijenih toga dana bila je i moja 47-godišnja majka Vidosava. Njenu glavu i dio odjeće pronašli smo nakon skoro tri mjeseca, a ostale dijelove tijela nikada nismo našli niti je prihvaćen naš zahtjev da damo uzorke krvi za DNK-analizu u slučaju da se kosti pronađu", rekao je Trišić, ističući da nikad nije pozvan da da izjavu o zločinu u njegovom selu.
Radmila Nikolić, koja ni nakon 29 godina ne može da skrije emocije, prisjeća se krvavog Božića 1993.godine.
"Bježali smo sa djecom kroz snijeg prema Drini. Ginulo se, bilo je ranjenih u koloni. To je neopisivo. I sad se potresem kada se prisjetim i izgubim glas", kaže Nikolićeva.
Ona ističe da joj je Božić najtužniji praznik jer joj su joj tog dana poginuli suprug Branko i brat Radomir Milošević i još 10 bliskih rođaka.
"Pucali su, dovikivali, psovali, prijetili, pjevali i ubijali, palili sve što su stigli. Bože sačuvaj kako je bilo, a niko nije odgovarao", priča ova žena.
Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila iz Bratunca Radojka Filipović kaže da uprkos prijavama i nastojanjima, te spremnosti za svjedočenje, u Tužilaštvu BiH nije formiran predmet Kravica.
Od početka rata pa sve do polovine 1995. godine muslimanske snage iz Srebrenice stalno su upadale u srpska sela oko ovog mjesta, Bratunca, Milića, Skelana i Zvornika, ubijajući sve što stignu, pljačkajući i paleći srpsku imovinu. Zarobljene su mučili, masakrirali, odsijecali im glave i pokazivali ih u Srebrenici, a zabilježen je i slučaj da su Nenada Rankića u Potočarima pekli na ražnju.
Jedinice Nasera Orića su na početku rata protjerale i poubijale srpsko stanovništvo iz Srebrenice i obližnjih sela Dugo Polje, Pećišta, Kovačice, Gostilj, Gniona, Osredak, Viogor, Studenac i još nekih.
Nakon toga su počeli upadi u nešto udaljenija srebrenička i bratunačka sela Ratkovići, Brežani, Magašići, Zagoni, Zalazje, Sase, Biljača, Fakovići, Bjelovac, Sikirić, Podravanje pa sve do upada i masakra u Kravici 7. januara 1993. godine i Skelanima 16. januara iste godine kada je u ta dva mjesta ubijeno 114 Srba od kojih je više od polovine bilo civila.
I nakon proglašavanja Srebrenice zaštićenom zonom UN upadi iz te enklave u srpska sela su nastavljeni tako da su, izuzimajući tri sela uz Drinu, uništena sva srpska sela na području srebreničke i veliki broj sela u bratunačkoj i nekoliko u milićkoj opštini /više od 100 sela/, a jedinice Nasera Orića ubile su 3.000 Srba od kojih veliki broj civila.
Napadi i masakri najčešće su izvođeni na velike pravoslavne praznike, kao što su Božić, Vidovdan, Petrovdan, Đurđevdan i drugi.
Nakon rata niko nije odgovarao ni za jedan masovni zločin počinjen nad srpskim stanovništvom u Srednjem Podrinju, pa ni za ovaj koji su muslimanske snage počinile na Božić u Kravici.
Porodice poginulih i srpski narod je ogorčen zbog nepravde koju sprovodi pravosuđe BiH, ignorišući srpska stradanja.
Ni optužnicom prema kojoj je suđeno Naseru Oriću u Sudu BiH nije bio obuhvaćen zločin u Kravici, kao ni ostali masovni zločini počinjeni nad Srbima u Srednjem Podrinju. Od svih zločina počinjenih nad Srbima u ovom kraju osuđena su samo dvojica muslimanskih vojnika i to za tri pojedinačna ubistva, a za masovne zločine nad srpskim civilima i uništavanje srpskih sela niko nije procesuiran.BRATUNAC - U Crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Kravici kod Bratunca danas je služen parastos za 162 srpska civila i vojnika iz ovog mjesta i okolnih sela poginulih u posljednjem ratu, od kojih su 49 ubile muslimanske snage iz Srebrenice i obližnjih bratunačkih sela na Božić, 7. januara, 1993. godine.
Prethodno je izveden komemorativni program i podsjećanje na srpska stradanja u srednjem Podrinju.
Na ovaj način je obilježeno 29 godina od zločina nad srpskim stanovništvom Kravice i okolnih sela za koji još niko nije odgovarao iako je riječ o monstruoznim ubistvima i zločinima.
Kod centralnog spomenika u Kravici podignutog za 3.267 Srba iz regije Birač koji su poginuli u odbrambeno-otadžbinskom ratu cvijeće su položili izaslanik srpskog člana Predsjedništva BiH Boško Tomić, pomoćnik ministra rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Radomir Graonić i savjetnik u ovom ministarstvu general Milan Torbica.
Cvijeće su položile delegacije Boračke i Organizacije porodica poginulih i zarobljenih boraca i nestalih civila, te Udruženja žena žrtava rata, Saveza logoraša i Crvenog krsta Republike Srpske, regionalnih i opštinskih organizacija proisteklih iz rata iz Bratunca, Srebrenice, Milića i Zvornika, te delegacija iz Ljubovije.
Na skupu su se velikom broju prisutnih obratili ratni komandant Kravičkog bataljona Radenko Milanović, predsjednik Predsjedništva BORS-a Aleksandar Savić, te Tomić i Graonić.
Oni su evocirali sjećanje na odbrambeno-otadžbinski rat i istakli da su muslimanske snage najčešće napadale na srpska sela i položaje na velike pravoslavne praznike znajući da su tada linije odbrane bile slabije popunjene i to su zvjerski koristile, kao što je i primjer srpskog stradanja u Kravici na Božić 1993. godine.
Poručili su da se stradanja i zločini ne smiju zaboraviti, da se ne smije i neće odustati od borbe za pravdu i istinu o ratu u BiH, te pozvali Srbe na jedinstvo jer se samo tako može odbraniti Republika Srpska i vratiti joj nadležnosti koje su joj oduzete pod pritiskom međunarodne zajednice i visokih predstavnika.
Tomić je rekao da istina o srpskoj borbi i stradanju teško prodire u svijet i da se generacije stalno moraju podsjećati na žrtve koje je srpski narod dao za slobodu u posljednjem ratu u BiH.
"Srpski narod je uvijek bio na na strani pravde i branio svoje. Moramo stalno ukazivati na nepravdu koju je Zapad nanio srpskom narodu i boriti se za istinu. Kravica pokazuje želju komšija da protjeraju Srbe sa ovih prostora i što nisu učinili u ratu nastoje da učine u miru otimanjem nadležnosti od Republike Srpske i stvaranjem unitarne BiH sa punom dominacijom Bošnjaka", naveo je Tomić.
On je istakao da je Republika Srpska odbranjena u ratu i da joj se sada moraju vratiti nadležnosti koje joj po Dejtonskom sporazumu pripadaju, a koje su joj oduzete ili je iskorištena srpska kooperativnost i Bošnjaci žele apsolutnu vlast i realizaciju ciljeva Alije Izetbegovića iz njegove "Islamske deklaracije", a to je "islamska BiH" što je neprihvatljivo i što se ne može dozvoliti.
Torbica je podsjetio da su Austrougarska i NDH u dva svjetska rata imale planove da unište Srbe zapadno od Drine, što je u posljednjem ratu bio cilj muslimanskog rukovodstva.
"To se nije dogodilo zahvaljujući Vojsci Republike Srpske i odlučnosti srpskog naroda da se bori da sačuva svoja ognjišta dajući ogromne žrtve. Te žrtve ne smijemo zaboraviti i treba ih pominjati i odavati im počast iako zbog pristrasnog pravosuđa niko nije odgovarao za zločine nad srpskim žrtvama u ovom kraju, što je sramota međunarodne zajednice i pravosuđa", rekao je Torbica.
On je pozvao srpski narod na jedinstvo u odlučnoj političkoj borbi za odbranu dejtonskih nadležnosti.
"Srbi nikada ne mogu dočekati pravdu i istinu i kažnjavanje počinilaca nad srpskim narodom dok je ovako pristrasno pravosuđe BiH i zbog toga se moraju vratiti nadležnosti Srpskoj za ispravku dugogodišnjih nepravdi koje je nanio Sud BiH", poručio je Torbica.
Radenko Milanović, prvi komandant Odreda Kravica u posljednjem ratu i ratni vojni invalid, rekao je da najviše boli i govori o sramnom karakteru nekadašnjih komšija to što su najstrašnije zločine počinili na najveće pravoslavne praznike, kao što je Božić kada su napali i uništili Kravicu.
"O namjeri neprijatelja da uništi sve što je srpsko na ovom prostoru govori podatak da su spalili crkvu i da su iz artiljerijskih oruđa gađali zbjeg, odnosno kolonu civila koja se kroz smetove od Kravice probijala prema Drini tražeći spas u Srbiji. U toj koloni ubijeno je više civila", podsjetio je Milanović, pozivajući na poštovanje žrtava i odbranu Republike Srpske.
Milanović je istakao da pravda za zločine nad Srbima u Kravici nije stigla i da se ne može ni očekivati od onih koji su počeli rat i pod čijim mentorstvom radi Sud BiH.
Savić je odao počast stradalim Kravičanima i pozvao na jedinstvo i zajedničku proslavu 9. januara - Dana Republike, kao najznačajnijeg datuma u istoriji Srpske.
Graonić je, odajući poštu srpskim žrtvama, istakao da je obaveza svakog Srbina odbrana Republike Srpske od stvaranja vještačke "bosanske nacije" i države u kojoj Bošnjaci uz pomoć međunarodne zajednice hoće da ostvare dominaciju nad srpskim i hrvatskim narodom.
Članovi porodica ubijenih Srba istakli su da su izgubili povjerenje u rad pravosuđa BiH.
Muslimanske snage iz Srebrenice, pod komandom Nasera Orića, uz pomoć jedinica sa bratunačkog, vlaseničkog i zvorničkog područja, nastavile su progon, ubistva i uništavanje srpskog stanovništva i imovine tokom 1992. i početkom 1993. godine.
Nakon brojnih zločina počinjenih u srpskim selima oko Srebrenice i Bratunca u prvoj godini građanskog rata u BiH, Orićevi vojnici su krvavi pir nastavili i 1993. godine kada su na pravoslavni Božić upali u Kravicu, gdje su ubili 49, ranili 80 srpskih civila i vojnika, sedam ih je nestalo, a pet ih nije pronađeno ni nakon 29 godina. Među nestalima tog dana su i dvije žene.
Na Božić je selo opljačkano, a zapaljeno je 688 srpskih kuća na širem području Kravice. Uništeno je oko 2.000 pomoćnih i 27 društvenih objekata.
Oko 1.000 stanovnika ostalo je bez domova u jednom danu i kroz smetove se probilo prema Drini izbjegavši sigurnu smrt prelaskom u Srbiju. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 101 dijete.
Trišić Milomir iz Ježestice kaže da je na Božić došlo do napada na njegovo selo i Kravicu.
"Bili smo u klinu i izvlačili smo se prema Drini, ali su nas tukli mitraljeski rafali sa bokova. Sve su ubijali i uništavali. Među većim brojem ubijenih toga dana bila je i moja 47-godišnja majka Vidosava. Njenu glavu i dio odjeće pronašli smo nakon skoro tri mjeseca, a ostale dijelove tijela nikada nismo našli niti je prihvaćen naš zahtjev da damo uzorke krvi za DNK-analizu u slučaju da se kosti pronađu", rekao je Trišić, ističući da nikad nije pozvan da da izjavu o zločinu u njegovom selu.
Radmila Nikolić, koja ni nakon 29 godina ne može da skrije emocije, prisjeća se krvavog Božića 1993.godine.
"Bježali smo sa djecom kroz snijeg prema Drini. Ginulo se, bilo je ranjenih u koloni. To je neopisivo. I sad se potresem kada se prisjetim i izgubim glas", kaže Nikolićeva.
Ona ističe da joj je Božić najtužniji praznik jer joj su joj tog dana poginuli suprug Branko i brat Radomir Milošević i još 10 bliskih rođaka.
"Pucali su, dovikivali, psovali, prijetili, pjevali i ubijali, palili sve što su stigli. Bože sačuvaj kako je bilo, a niko nije odgovarao", priča ova žena.
Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila iz Bratunca Radojka Filipović kaže da uprkos prijavama i nastojanjima, te spremnosti za svjedočenje, u Tužilaštvu BiH nije formiran predmet Kravica.
Od početka rata pa sve do polovine 1995. godine muslimanske snage iz Srebrenice stalno su upadale u srpska sela oko ovog mjesta, Bratunca, Milića, Skelana i Zvornika, ubijajući sve što stignu, pljačkajući i paleći srpsku imovinu. Zarobljene su mučili, masakrirali, odsijecali im glave i pokazivali ih u Srebrenici, a zabilježen je i slučaj da su Nenada Rankića u Potočarima pekli na ražnju.
Jedinice Nasera Orića su na početku rata protjerale i poubijale srpsko stanovništvo iz Srebrenice i obližnjih sela Dugo Polje, Pećišta, Kovačice, Gostilj, Gniona, Osredak, Viogor, Studenac i još nekih.
Nakon toga su počeli upadi u nešto udaljenija srebrenička i bratunačka sela Ratkovići, Brežani, Magašići, Zagoni, Zalazje, Sase, Biljača, Fakovići, Bjelovac, Sikirić, Podravanje pa sve do upada i masakra u Kravici 7. januara 1993. godine i Skelanima 16. januara iste godine kada je u ta dva mjesta ubijeno 114 Srba od kojih je više od polovine bilo civila.
I nakon proglašavanja Srebrenice zaštićenom zonom UN upadi iz te enklave u srpska sela su nastavljeni tako da su, izuzimajući tri sela uz Drinu, uništena sva srpska sela na području srebreničke i veliki broj sela u bratunačkoj i nekoliko u milićkoj opštini /više od 100 sela/, a jedinice Nasera Orića ubile su 3.000 Srba od kojih veliki broj civila.
Napadi i masakri najčešće su izvođeni na velike pravoslavne praznike, kao što su Božić, Vidovdan, Petrovdan, Đurđevdan i drugi.
Nakon rata niko nije odgovarao ni za jedan masovni zločin počinjen nad srpskim stanovništvom u Srednjem Podrinju, pa ni za ovaj koji su muslimanske snage počinile na Božić u Kravici.
Porodice poginulih i srpski narod je ogorčen zbog nepravde koju sprovodi pravosuđe BiH, ignorišući srpska stradanja.
Ni optužnicom prema kojoj je suđeno Naseru Oriću u Sudu BiH nije bio obuhvaćen zločin u Kravici, kao ni ostali masovni zločini počinjeni nad Srbima u Srednjem Podrinju. Od svih zločina počinjenih nad Srbima u ovom kraju osuđena su samo dvojica muslimanskih vojnika i to za tri pojedinačna ubistva, a za masovne zločine nad srpskim civilima i uništavanje srpskih sela niko nije procesuiran.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
