Mile Šikman, profesor banjalučkog Fakulteta bezbjednosnih nauka: Nasilja ima puno više, ali žrtve ćute

Darko Momić
Mile Šikman, profesor banjalučkog Fakulteta bezbjednosnih nauka: Nasilja ima puno više, ali žrtve ćute

Društvena opasnost vršnjačkog nasilja je u postojanju vjerovatnoće da će maloljetnici ponoviti takva ponašanja ili čak nastaviti s tim kada postanu punoljetni, kaže u intervjuu za “Glas Srpske” profesor Fakulteta bezbjednosnih nauka banjalučkog Univerziteta Mile Šikman.

Šikman, koji je napisao nekoliko stručnih radova na temu vršnjačkog nasilja, kaže da ta pojava nije novijeg datuma, ali da je posljednjih godina aktuelizovano i kod nas, ističući da o tome svjedoče i nemile scene iz škole u Nevesinju koje su proteklih dana preplavile društvene mreže.

- U pitanju je složen fenomen, a sama činjenica da su maloljetna lica akteri čini ga dovoljno specifičnim. Motivi maloljetnih izvršilaca krivičnih djela često su nejasni, neodređeni, bez realno utemeljenih faktora koji dovode do takvog ponašanja, ali, nažalost, svaki novi slučaj “iznenadi” i zgrozi javnost - kaže Šikman.

GLAS: Šta to znači?

ŠIKMAN: To znači da iz ranijih događaja nismo izvukli pouke, odnosno da nije ostvarena svrha kažnjavanja koja se ogleda ne samo u sankciji već i u prevenciji.

GLAS: Da li u Srpskoj postoje podaci o obimu vršnjačkog nasilja?

ŠIKMAN: Izuzev pojedinačnih istraživanja, kod nas ne postoje podaci o strukturi i obimu vršnjačkog nasilja. Uglavnom se u policijskoj i pravosudnoj statistici prikazuju podaci o udjelu maloljetnika u ukupnoj strukturi kriminaliteta. Ti podaci pokazuju kontinuiran pad udjela maloljetnika u odnosu na punoljetne učinioce krivičnih djela koji je prije deset godina bio iznad deset odsto, dok je 2020. godine iznosio 2,72 odsto. Istovremeno, povećan je udio maloljetnika u kršenju javnog reda i mira. Ipak, treba uzeti u obzir da su ovo podaci o poznatom, odnosno prijavljenom kriminalitetu, pa ukoliko uzmemo u obzir sva ograničenja i nedostatke statističkih evidencija, sigurno je da je stvarni obim vršnjačkog nasilja mnogo veći. Pojedine studije navode da je oko polovine djece ispoljilo pojedina ponašanja vršnjačkog nasilja, dok je više od polovine istovremeno bilo žrtva ovakog ponašanja. Dječaci su u većem broju izvršioci, dok su vršnjačkom nasilju izloženi u podjednakom broju kao i djevojčice.

GLAS: Koliko, prema Vašim procjenama, ima sličnih slučajeva kao u Nevesinju?

ŠIKMAN: Ima ih daleko više od prijavljenih slučajeva. Ključni problem jeste neprijavljivanje djela od strane žrtava, u čijoj pozadini mogu da budu različiti razlozi.

GLAS: Koji oblici vršnjačkog nasilja su najrašireniji?

ŠIKMAN: Različiti su oblici, pri čemu je i te kako izražena zloupotreba savremenih tehnologija, odnosno nasilje putem interneta, društvenih mreža itd. Ova ponašanja možemo razlikovati po obliku, težini, intenzitetu i vremenskom trajanju i koje uključuje ponavljanje istog obrasca i odražava neravnopravan odnos snaga. To su, na primjer, udaranje, guranje, šamaranje, čupanje, zaključavanje, pljuvanje i slično, zatim postupci kao što su ogovaranje, nazivanje pogrdnim imenima, ismijavanje, zastrašivanje, izrugivanje, širenje glasina s ciljem izolacije djeteta od ostalih učenika, ponižavanje, kao i sva druga ponašanja kojima se drugom djetetu namjerno nanosi fizički i duševni bol ili sramota. Ova ponašanja obično se ispoljavaju na mjestima i u vrijeme kada je nadzor odraslih minimalan. Danas se sve više govori o povezanosti vršnjačkog nasilja i seksualnog uznemiravanja među školskom populacijom. Ovo postaje još više izražen društveni problem koji zahtijeva hitnu i neodložnu reakciju društva.

GLAS: Koje korake je neophodno preduzeti u prevenciji i suzbijanju vršnjačkog nasilja?

ŠIKMAN: Kao prvo, nužno je utvrđivanje uslova i uzroka (faktori rizika) koji doprinose pojavi i razvoju vršnjačkog nasilja. Vrlo važno je utvrditi njegova obilježja, uključujući karakteristike izvršilaca, a ništa manje nije važno ni istražiti viktimološke aspekte vršnjačkog nasilja. Pored toga, posebno se problematizuje učestalost, ali i broj i struktura krivičnih djela sa obilježjem vršnjačkog nasilja. Naravno, akcent se stavlja i na posljedice vršnjačkog nasilja, koje nerijetko mogu biti trajne po mentalno i fizičko zdravlje žrtve, ali i dovesti do tragičnih posljedica, na primjer samoubistva.

Sankcija

GLAS: Kako suzbiti ili smanjiti vršnjačko nasilje?

ŠIKMAN: S ciljem poboljšanja stanja, neophodno je uskladiti sistem društvene reakcije, pri čemu je naglasak potrebno staviti na preventivno postupanje, dok instrumente krivičnopravne represije treba primjenjivati kao krajnje sredstvo. Od ogromne važnosti je i adekvatnost sankcija. Na taj način društvo može poslati jasnu poruku da vršnjačko nasilje neće tolerisati i da će svako naredno ponašanje jednako sankcionisati.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana