Jubilej najslušanije radio-stanice: Nes radio 25 godina glasniji od ostalih

Kultna radio-stanica, osnovana prije 25 godina, u to vrijeme odvažila se da, nakon turbulentnih vremena u BiH, poruši sve muzičke i druge barijere, tako da su se na njihovim talasima čuli hitovi iz svih krajeva bivše Jugoslavije.

Jedini kriterijum, kako tada, tako i danas, jeste da je muzika kvalitetna, lišena novih trendova muzičkog šunda. U tome su bili pionir i postali uzor i drugim radio-stanicama koje će kasnije nastati, pa i onim starijim, koje su počele da mijenjaju svoje programske šeme. Ali, Nes radio ostao je original.

Nemoguće je pobrojati sve muzičke zvijezde koje je Nes radio ugostio. Bili su tu, između ostalih, Kemal Monteno, Zdravko Čolić, Toni Cetinski, Rambo Amadeus, Zvonimir Đukić Đule (“Van Gogh”), Petar Grašo, Zlatan Stipišić Gibonni, Nele Karajlić...

Danas, dvije i po decenije kasnije, muzika i informacije s Nesovih talasa slušaju se, putem interneta, gdje god dopiru ljudi našeg govornog područja, a u BiH su pokriveni brojni veliki gradovi, od Sarajeva, do Tuzle, Doboja, Banjaluke, Prijedora Gradiške i drugih, s tim što su ambicije da se spisak proširi sve do Bijeljine s jedne, te Hercegovine, odnosno Trebinja i Mostara s druge strane.

A, kako raste pokrivenost, tako se povećava i broj slušalaca. Postoji čak uvjerenje da ko je 1997. godine slušao Nes, do danas nije mijenjao frekvenciju.

U Nesovoj ekipi kroz šalu kažu da su se mnogi uz ovaj radio rodili, sazrijevali, vjenčali, pa neki, nažalost, i razveli. Uglavnom, kada se podvuče crta, ko je na svijet došao u godini nastanka Nesa, danas je odrastao čovjek, baš kao i ova radio-stanica, koja je sazrela, svjesna svojih mogućnosti i opredjeljena da traje još dugo.

Svoj veliki jubilej nesovci proslavljaju u novim prostorijama, uz modernu opremu i ambiciozne planove - da dobiju nacionalnu frekvenciju i time njihovi talasi dopru do svake tačke u BiH.

Sve to je, kako nam potvrđuje Dragan Malić, direktor programa Nes radija, unijelo i novu energiju te entuzijazam ekipi koja predano radi na realizaciji radijskog programa. On se u ovom poslu okušao s nepunih 18 godina, kao srednjoškolac. Od tada do danas mnogo toga se izdešavalo.

“Neke generacije su stasale uz radio, to mi vidimo kroz ljude koji nas slušaju. Neke od tih ljudi poznajemo, jer smo ih vremenom upoznali taman toliko da možemo reći čak da su nam i prijatelji. Jer, ljudi koji slušaju Nes više od 20 godina dio su ovog tima, oni ostaju. Dolaze nam i novi, što je uvijek dobra stvar, širimo mrežu predajnika, dobijamo nove slušaoce s novih prostora, a plan nam je da postanemo i nacionalna stanica, da pokrijemo čitavu BiH”, ističe Malić.

Kako prvog dana, tako i danas, Nes radio ne odustaje od svoje krilatice da širi ljubav.

“Mi se toga zaista držimo, jer u to čvrsto vjerujemo. Nikad nismo pravili pitanje ko se kako zove, ko u koju bogomolju ide. To nas apsolutno nije zanimalo. Ono što je nas zanimalo jeste da, zahvaljujući i redakciji 'Nezavisnih novina' i našem trudu, uvijek imamo provjerenu informaciju, bez ikakve pretenzije da za ikog navijamo. A usput smo zaista muzički gledano bili istrajni u toj krilatici 'Mjesto gdje prestaje mržnja, a počinje ljubav'“, napominje Malić.

Prisjećajući se vremena kada je, u okviru kompanije “Nezavisne novine”, osnovan Nes radio, Malić ističe da je tada, sa talasa ovog radija, emitovana muzika koju niko nije htio, pa ni smio emitovati.

“Puštali smo dobru pop-rok muziku s prostora bivše Jugoslavije i to smo zadržali i danas. Mnogi su to kasnije kopirali, pokušali napraviti istu priču, ali original je original. U poplavi narodnjaka, muzičkog apsolutnog šunda, mi smo uspjeli da plivamo već četvrt vijeka, što je ozbiljna priča”, ističe Malić.

Ta istrajnost se isplatila. Dokazi stižu iz svih krajeva svijeta.

“Uopšte ne postoji kontinent odakle nam se slušaoci nisu javljali. Uz zemlje bivše Jugoslavije, javljaju nam se i naši ljudi koji žive u državama kao što su Danska, Švedska, Norveška... Dobar dio slušalaca nam se javlja iz Njemačke, iz Austrije, Finske, Nizozemske, iz Australije... Imali smo i naše slušaoce koji rade u Africi i Aziji, potom u Južnoj Americi, Sjevernoj Americi... Imamo i slušaoce koji nas posjećuju kad god dođu u Banjaluku”, priča Malić za “Nezavisne novine”.

BiH je, možda, i rekorder po broju radio-stanica u odnosu na broj stanovnika. Konkurencija je ogromna, ali se Nes nije formatirao, već se, po pitanju slušalaca, opredijelio i za mlade i za ljude u trećoj životnoj dobi, po čemu je takođe jedinstven.

Jedinstven je i radijski glas voditeljke Svetlane Vojvodić, koja je član Nesovog tima od 2001. godine. Još od djetinjstva je Ceca, kako je prijateji i kolege zovu, znala šta će biti njen poziv.

“Ja obožavam radio, oduvijek. To nekako iz kuće kreće. Moja mama je strašno voljela da sluša radio-drame. Nekako, uvijek nam je radio bio uključen. Kada sam bila mala, govorila sam da ću biti spikerica. Ja se nadam da sam danas blaga vijest. Voljela bih da me ljudi doživljavaju kao nekog ko će saopštiti nešto dobro”, ističe Vojvodićeva.

Ona smatra da je Nes radio svojim slušaocima prozor u svijet, da ih čini informisanim, ali i da im popravlja raspoloženje.

“Mislim da su ljudi koji od početka slušaju Nes uz nas i dalje. A dolaze nam i novi slušaoci. Dvadeset pet godina je veliki jubilej, uđete u kuće svojih slušalaca, uđete u njihova vozila. Mislim da ljudi ne vole tišinu”, naglašava Vojvodićeva.

Ona smatra da talenat predstavlja preduslov za rad na radiju, a kada se u tome pronađete, onda teško mijenjate posao. Svetlana se, otkriva nam, posebno raduje kada slušaoci daju svoj doprinos programu.

“Drago mi je kad se ljudi uključe, kad pogodimo temu u 'Dizalici', kada dobijemo puno poruka. Volim da ljudi reaguju. Voljela bih da me glas posluži i da trajem u ovom poslu. Ja sam se ovdje pronašla. Baš sam nedavno čitala koliko je veliki postotak ljudi koji ne vole i s grčem dolaze na posao i rekla sam - Bože, koliko puta sam prilično umorna izašla iz kuće i pomislila - samo da stignem na posao”, ističe Vojvodićeva.

Slušaoci koji su od početka uz Nes odlično pamte i glas Borivoja Miloševića, spikera koji je takođe godinama bio član pobjedničke ekipe, a sa sjetom se prisjeća svakog trenutka provedenog u tom kolektivu, kojem se pridružio kao student. Rodila su se tu, prisjaća se, i drugarstva i prijateljstva.

Za taj period, oko 10 godina, koliko je proveo na Nesu, vežu ga izuzetno lijepe uspomene. Ali, priznaje, i ljubav - radio kao medij, priča Milošević, podvuče vam se brzo pod kožu, zarazi vas i uvijek vam je blizu srca.

“Kada smo počinjali, neki od nas bili su početnici i svi zajedno smo učili. Imali smo iskusnije kolege uz nas poput prerano preminulog Zlatka Marinovića, potom Zorana Šimunovića, Cece Vojvodić... To su ljudi koji su se trudili da svoje znanje i iskustvo na nas prenesu. Kada smo se pojavili, mnogi nam nisu davali praktično nikakve šanse, pogotovo s tim, drugačijim konceptom zabave i informisanja, ali eto, pokazali smo se kao tvrd orah i drago mi je što Nes danas ostaje na toj putanji, a koliko mogu da vidim, tu je i sada kvalitetna ekipa”, ističe Milošević.

Opredjeljenje tima u muzičkom smislu, prisjeća se Milošević, bilo je da se pokuša probiti umjetnička granica koja je do tada postojala, pošto se na ovdašnjim radio-stanicama nije mogla čuti muzika koja je dolazila s prostora bivše Jugoslavije, iako su je ljudi privatno slušali.

“U javnom prostoru takve muzike nije bilo i naše opredjeljenje u startu je bilo da na našim radio-talasima otvorimo vrata i za zanemarene autore. To je u ogromnoj većini slučajeva izazvalo vrlo pozitivne reakcije slušalaca. Istina, nekim ljudima nije to odgovaralo, kritikovali su nas, u smislu - zašto se na jednoj banjalučkoj radio-stanici, koja je tada bila lokalna, a kasnije će postati regionalna, emituju autori iz Slovenije, Hrvatske, FBiH itd.”, prisjeća se Milošević.

Ali, kako je vrijeme prolazilo, tako je bilo sve izvjesnije da je riječ o ispravnom opredjeljenju.

“Da smo bili u pravu, pokazuje činjenica da su kasnije osnivane radio-stanice takođe preuzele isti muzički koncept, a neke, koje su osnovane i prije Nesa, promijenile su svoje programske šeme i počele da primjenjuju Nesov recept”, ocjenjuje Milošević.

Iskorak nije bio samo muzički, nego i informativni. Nes je želio da svojim slušaocima ponudi objektivnost.

“Te 1997. godine bilo je složeno vrijeme po pitanju društveno-političkih prilika u kojim smo živjeli. Mi smo pokušali i u informativnom programu da napravimo ozbiljan iskorak, u načinu informisanja naših slušalaca, u smislu objektivnosti, nepristranosti, želji da se čuju različiti glasovi, politički neistomišljenosti. To je takođe većina slušalaca pozdravila”, ističe Milošević.

Iako više nije dio ove ekipe, još se Miloševićev glas može čuti u Nesovim džinglovima. Njega raduje to što je Nes ostao jedna od najslušanijih radio-stanica ne samo u BiH nego i šire.

“Na tome čestitam kolegama koji danas rade na radiju. Ja i dalje slušam Nes radio kad god sam u prilici. Nije mala stvar 25 godina biti na vrhu, u konkurenciji koja je izuzetno jaka”, ističe Milošević.

Danas, 25 godina od osnivanja Nes radija, nove generacije možda i ne znaju da se muzika nekad puštala s ploča, kaseta i CD-ova. Stigli su i mnogi moderni trendovi. Skoro ništa nije isto. Osim Nesa, koji, kako prvog dana, tako ni danas, ne odstupa od svojih kriterijuma i planova da uz najkvalitetniju muziku i pouzdane informacije širi ljubav i bude glasniji od ostalih.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.