Istorijski događaji ispisani na stranicama “Glasa”: Na požutjelim stranicama traže i sudske dokaze

Anita Janković Rečević
Istorijski događaji ispisani na stranicama “Glasa”: Na požutjelim stranicama traže i sudske dokaze
Istorijski događaji ispisani na stranicama “Glasa”: Na požutjelim stranicama traže i sudske dokaze

Moderna istorija, prepuna burnih događaja, proteklih 76 godina pažljivo je utkana u stranice “Glasa Srpske”, koji je mnogim istoričarima, arhivarima, pravnicima, ekonomistima, ali i običnim ljudima prvi izvor informacija o prošlim vremenima.

Od prvog broja “Glasa Srpske”, koji se u rukama  čitalaca po prvi put našao u ljeto 1943. godine, njegovi novinari radili su samo u službi istine. Tu predanost objektivnom i pravovremenom izvještavanju decenijama cijene mnogi, pa je tako kao vjerodostojan hroničar Banjaluke, Krajine, bivše Jugoslavije i Republike Srpske, često poslužio kao osnov za nastajanje raznih izložbi, monografija, diplomskih i master radova.

Bogata riznica informacija iz turbulentnih i teških epoha sa požutjelih stranica novina mnogima i danas služe za najrazličitije svrhe.

Da dnevna izdanja “Glasa Srpske” ne žive samo 24 sata svjedok je radnica Odjeljenja periodike u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci RS Nada Džepina koja već 33 godine čitaocima ustupa arhivsku dnevnu štampu.

- “Glas” je najčitaniji naslov u odjeljenju periodike, kako stara, tako i nova izdanja. Nema dana da neko ne dođe i ne zatraži neki primjerak - ističe Džepina i dodaje da su u depoima ove biblioteke arhivirani gotovo svi primjerci od 1945. godine do danas, a posjeduju i fototipska izdanja iz prve dvije godine postojanja “Glasa”.

Stare novine ljudi čitaju da bi saznali kako se nekada živjelo, jer u istorijskim knjigama nikada ne mogu pronaći “sočne” detalje poput onih skrivenih u novinskim stupcima. “Glas” nudi izobilje informacija bez dodatnih tumačenja i ideoloških fusnota, a najtraženiji primjerci, su priča Džepina, oni iz pedesetih, šezdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka.

- Ljude svašta zanima. Jedini traže stara izdanja da bi vidjeli kolika je bila kursna lista neke godine, druge zanima da li se njihovo ime i prezime našlo među rođenim bebama u matičnom, a ima i građana koji u tekstovima crne hronike traže dokaze za sud. Tu su i ozbiljni istraživači, mahom profesori istorije, koji listajući stranice “Glasa” znaju provesti sate i sate u našoj čitaonici ne bi li pronašli vjerodostojne slike nekih drugih vremena. Monografije o Banskom dvoru, sportskom klubu “Borac”, kao i monografija o razvoju opštine Laktaši uglavnom su nastale na osnovu tekstova iz vaših novina - istakla je Džepina.

Za “Glasova” izdanja, tvrdi ona, interesuju se i stranci.

- Neposredno nakon ovog posljednjeg rata dolazila su ljudi iz Haga. Bila  je to delegacija od desetak stranaca koji su prelistali sve primjerke “Glasa” iz tog ratnog perioda. Ne znam šta su konkretno tražili, ali dolazili su nekoliko dana. Strani državljani nam dolaze i danas kada istražuju dešavanja sa ovih prostora i “Glas” kao najstariji dnevni list u Srpskoj im je prvi izvor informacija. Nedavno je navraćao jedan Nijemac koji priprema master rad o holokaustu u BiH i zanimalo ga je kako je “Glas” o tome izvještavao - ispričala je Džepina.

Ljuti je, kaže, nemarnost i neodgovornost pojedinaca prema arhivskoj građi, pa su tako mnogi primjerci “Glasa” pokidani, raskupusani, ali i desetkovani, jer ljudi krišom isjecaju oglase, čitulje, tekstove...

- “Glas Srpske” je izuzetan hroničar vremena i bilo bi mi žao da ostanemo bez nekih brojeva zbog ljudske nepažnje. Prevelika upotreba dovodi do  uništavanja, uvezane stranice se kidaju zbog pretjeranog fotokopiranja, ali mnogi i svjesno isjeku nešto što im treba kada ne pazimo na njih. Nadam se da će digitalizacija novina koju je “Glas” započeo biti privedena kraju, jer bi nam to uveliko pomoglo da sačuvamo fond novine - istakla je Džepina.

Osim Narodne i univerzitetske biblioteke stari primjerci “Glasa Srpske” brižljivo se čuvaju i u Arhivu RS.

Pomoćnik direktora Arhiva RS Vladan Vukliš kaže da se na njihovim policama mogu naći gotovo sva izdanja “Glasa” od 1943. do 2007. godine. 

- Nedostaje nam svega nekoliko brojeva nakon završetka Drugog svjetskog rata, kao i neki primjerci iz ratnih devedesetih godina. Izdanja poslije 2007. godine nemamo jer smo prestali dobijati “Glas” za potrebe arhive - priča Vukliš.

Dodaje da je “Glas” često osnovni izvor informacija mnogim njegovim kolegama prilikom istraživačkih projekata.

- Za određene krajeve, gradove i opštine arhivska građa nije u potpunosti sačuvana, i onda se oslanjamo na “Glas” koji je ponekad sasvim dovoljan izvor za studentska i amaterska istraživanja. Ozbiljnim istraživačima, novine su početni izvor od kojeg se kreće. Narativnim reportažama iz “Glasa”, kao i foto-reportažama dopunjavamo dokumentarne izvore koje sakupimo iz arhivske građe - ispričao je Vukliš.

Arhiv RS za oktobar priprema veliku izložbu o 50. godišnjici zemljotresa u Banjaluci, a “Glasove” fotografije i članci dominiraće u tom projektu. 

- “Glas” nam je veoma bitan jer su tada izlazili specijalni brojevi sa foto-reportažama i posljedicama koje je prouzrokovao zemljotres i zaista je veliki izvor informacija o tom periodu. Nedavno je urađena monografija o “Elektrokrajini” i “Glas” je bio osnovni izvor za period od 1992. godine pa na ovamo - kazao je Vukliš. 

Strani istraživači koji se zanimaju za “Glasove” brojeve nisu rijetkost ni u Arhivu RS.

-  Nedavno je u našu čitaonicu dolazio jedan stranac koji je tražio izdanja iz 1976. godine. Zanimaju ga podaci o premještaju jevrejskog groblja tokom 1976. i 1977. godine - istakao je Vukliš i ponovio da je neophodna digitalizacija “Glasa” kako bi se u potpunosti sačuvala novinska baština, ali i istraživačima olakšala dostupnost informacija.

Vjerni čitaoci

U Narodnu i univerzitetsku biblioteku RS svakodnevno dolazi veliki broj ljudi kako bi u dnevnoj čitaonici čitali “Glas”. Mahom su to penzioneri i studenti, koji nerijetko povedu žustru raspravu o onom što je napisano. Svako želi da iznese svoj stav o političkim dešavanjima, ubistvima i kriminalu, a na meti se često nađu i sami autori tekstova.

U čitaonici smo zatekli sedamdesetdevetogodišnjeg Mirka Šašića dok lista “Glas”, inače vjernog čitaoca naših novina već punih 40 godina.

- Otkako su me stigle godine prvo što ujutro prelistam su čitulje, da vidim ima li među njima nekog od poznanika. Redovno pročitam i vijesti iz banjalučke rubrike kako bi bio upoznat sa dešavanjima u gradu. Volio bi da malo više pišete o borcima, bilo bi lijepo da bar jednom sedmično u “Glasu” osvane tekst o stvaraocima RS,  o tome kako žive, šta muči njihove porodice i slično - kazao je Šašić.

 

Digitalizovanu arhivu Glasa možete pretraživati O V D J E

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana