Ima li života poslije korone

Darko Momić
Ima li života poslije korone

BANjALUKA - Dok vlasti i političari u cijelom svijetu crpe posljednje resurse za jačanje zdravstvenog sektora i borbu protiv pandemije koju je izazvao virus korona, ekonomisti se već bave posljedicama koje će ova globalna pošast ostaviti na ekonomiju i privredne tokove.

I svi su saglasni oko dvije stvari, a to je da su u ovom trenutku nezahvalna bilo kakva preciznija predviđanja i prognoze, pogotovo zato što je kobni virus tek počeo da uzima maha na teritoriji najjače svjetske ekonomije - američke. Ali svi su saglasni i oko toga da će posljedice osjetiti cijeli svijet, jer su epidemiološke mjere koje su do sada preduzimale sve zemlje značajno uticale na smanjenje privrednih aktivnosti i već izazvale deficite u budžetima. Kada je riječ o BiH, globalna pandemija je na površinu izbacila pitanje Centralne banke BiH i njene eventualne uloge u prevazilaženju sasvim izvjesnih ekonomskih problema. Ugledni ekonomski stručnjaci objašnjavaju da Centralna banka BiH, uprkos uvriježenom mišljenju laika, pa i pojedinih političkih zvaničnika, nema ulogu, ni mogućnost za ozbiljnu monetarnu intervenciju. Ipak, ono što većina ekonomista izbjegava otvoreno da kaže, a političari da priznaju jeste da u BiH ne nedostaje novčanih sredstava, jer komercijalne banke imaju nekoliko milijardi maraka viška koje drže u Centralnoj banci, ali u BiH nema privrede kojoj ta sredstva mogu da plasiraju.

Profesor Ekonomskog fakulteta na Palama Marko Đogo, govoreći o CBBiH, prvo ističe da rukovodeći kadar i zaposleni u toj instituciji ne rade ništa posebno da bi bili višestruko bolje plaćeni od onih u ministarstvima finansija, UIO BiH, javnim univerzitetima i drugim “uvaženim” institucijama, a kada je riječ o funkcionisanju, on kaže da CB BiH funkcioniše po principu obične mjenjačnice, ali ističe da je to dobro.

- Da treba da funkcioniše po složenijim principima vjerovatno bismo odavno imali hiperinflaciju, uzimajući u obzir namjere naših političara, ali i rapidno opadanje kvaliteta rukovodećeg kadra i običnih službenika u ovoj instituciji koji sve češće potiču iz miljea kontroverznih visokoškolskih institucija - kaže Đogo.

Raspodjela dobiti

Da bi se objasnilo čime se u stvari bavi CB BiH, on kaže da je najbolje zapitati se šta u ovako kriznim vremenima ova institucija može da učini za privredu i društvo, ističući da odgovor traži da se razmotre tri stvari, a to su pitanje obaveznih rezervi, pitanje raspodjele akumulirane dobiti i pitanje investicione politike.

- Prva inicijativa koja se pojavila nakon početka krize bila je da CB treba da spusti, odnosno prepolovi stopu obaveznih rezervi sa 10 na pet odsto i time poveća likvidnost banaka, što je u osnovi ono što rade i druge centralne banke. Međutim, da li će ova mjera dati rezultata zavisi od toga šta će banke da učine sa tim novcem. Trenutno, komercijalne banke u BiH raspolažu sa  3,1 milijardu KM viška rezervi koje čuvaju kod CB, a spuštanjem stope obaveznih rezervi na pet odsto taj višak bi porastao na 4,4 milijarde KM. Ideja da će komercijalne banke, u kriznim vremenima kada svi vide rizik i tamo gdje ga nema i kada se svi ustežu da investiraju i ondje gdje bi inače investirali, početi masovno da odobravaju kredite privredi pogođenoj krizom, krajnje je nerealna - kaže Đogo.

Ipak, on ističe da takva mjera može imati drugi efekat, a to je da bi u situaciji kada će se budžeti sigurno naći u deficitu, smanjenje stope obaveznih rezervi, kombinovano sa rastom negativne kamatne stope koju CB zaračunava komercijalnim bankama, moglo da potakne banke da kreditiraju državu, koja bi time mogla izbjeći zaduživanje na inostranim finansijskim tržištima i kod MMF-a.

- Što se tiče drugog pitanja i raspodjele akumulirane dobiti Centralne banke, možda je dobro što CB to nije činila u proteklim godinama kako bi to učinila upravo sada kada su budžetima ta sredstva najpotrebnija. Postavlja se samo pitanje koliko dobiti CB treba ili može da raspodijeli svojim vlasnicima, tačnije entitetima u BiH. Budući da CB ne čuva devizne rezerve u podrumu već ih je investirala u prvoklasne Hartije od vrijednosti na inotržištima, ona mora da ima kapital (amortizer) u slučaju da vrijednost tih aktiva u koje je investirala opadne. Taj amortizer ne mora da bude veliki, ali univerzalno je pravilo da iznosi oko pet odsto vrijednosti monetarne pasive. Kako su naše devizne rezerve na kraju trećeg kvartala 2019. godine, što je posljednji raspoloživ podatak, iznosile 11,6 milijardi KM, to znači da bi kapital CB trebalo ostaviti na nivou od 580 miliona KM. Pošto je na kraju tog kvartala kapital CB iznosio 970 miliona KM to znači da je moguće raspodijeliti do 390 miliona KM, od kojih bi Republici Srpskoj u skladu sa vlasničkim udjelom pripalo 40 odsto - objašnjava Đogo.

Ugledni ekonomista iz Bijeljine Slaviša Raković kaže da je Centralna banka BiH u nezavidnoj situaciji što se tiče generisanja prihoda. I on objašnjava da se sredstva deviznih rezervi CB plasiraju u okviru investicionog portfelja koji se sastoji od gotovine u stranim bankama i hartija od vrijednosti sa najboljom oznakom investicionog ranga.

- Takav investicioni portfelj trenutno nosi trošak na poziciji gotovinskih depozita i prinos na hartijama od vrijednosti. Na taj način CB ostvaruje vrlo skromne prihode, tako da je samo pominjanje ideje da bi se neki višak, odnosno dobit, mogao prenamijeniti za budžet, potpuno nematerijalno ili narodski rečeno nebitno - kaže Raković.

Prema njegovim riječima, prvo treba razbiti zabludu o sredstvima obavezne rezerve i sredstvima iznad obavezne rezerve kao sredstvima Centralne banke.

- Tačno je da CB upravlja tim sredstvima, ali jedini vlasnik tih sredstava su komercijalne banke. Dakle, sredstva iznad obavezne rezerve ni na koji način ne mogu biti angažovana, osim preko komercijalnih banaka, a razlog je jednostavan - CB ta sredstva mora doznačiti komercijalnim bankama na prvi poziv, a zato i naplaćuje penale na ta sredstva - kaže Raković.

On objašnjava da komercijalne banke drže višak sredstava u CB i plaćaju negativnu kamatnu stopu, odnosno “penale” zato što im je sljedeća opcija još skuplja, a to je da ih drže na računima inostranih banaka.

- Takođe, banke ne mogu plasirati cjelokupan iznos ovih sredstava, jer moraju da obezbijede tekuću likvidnost, tako da sa impresivnih nekoliko milijardi maraka dolazimo na daleko niži iznos “raspoloživih” sredstava. U suštini, banke bi imale više prostora za plasmane isključivo uz kreditnu podršku iz inostranstva. Sadašnje poslovanje banaka koje se temelji na rastu domaćih depozita ima ograničenu dinamiku, a ni sniženje stope obavezne rezerve ne treba potezati prije dobro izmjerenih potreba - ocjenjuje Raković.

Matematika

Na pitanje šta nas čeka nakon što prođe ova epidemiološka situacija i na koji način CB može da pomogne, on kaže da se prvo mora uzeti u obzir da je izvjesno govoriti o roku od 90 dana vanrednih mjera u cilju sprečavanja širenja epidemije.

- Napori vlasti i privrede u ovom periodu treba da budu usaglašeni, a sve u cilju održavanja nivoa privredne aktivnosti na najvećem mogućem nivou. Naravno, nisu sve dizgine u našim rukama, pa je sasvim neizvjesno kako će izvozni sektor privrede djelovati unutar ovih 90 dana. Treba naglasiti, da kao posljedica donesenih mjera, slijedi zamrzavanje aktivnosti nekoliko sektora privrede, ugostiteljstvo, turizam, usluge, nekretnine, što će dovesti do privremenog otpuštanja barem 40.000 zaposlenih. U tom smislu se mora naći rješenje kako da se obezbijede prihodi za takva lica, uz još toliko socijalno ugroženih - kaže Raković.

On kaže da neka bazična matematika ukazuje da bi trebalo obezbijediti 100 miliona maraka da se premosti narednih 90 dana i obezbijede minimalna primanja za ove slučajeve, što treba da bude jedan od vrhunskih prioriteta.

- Ne moram naglasiti da se apsolutno mora obezbijediti poljoprivredna proizvodnja, te da se pokuša zasijati više nego prošle godine. To je od suštinskog značaja. Očekivao bih, takođe da Privredna komora i Vlada naprave tijelo koje bi, kontinuirano prikupljalo informacije sa terena i gasilo požare. Kombinacija mjera fiskalnog rasterećenja, moratorijuma na obaveze i budžetskih i IRB sredstava, na ovakav rok bila bi sasvim dovoljna. Takođe, u narednih 90 dana treba obustaviti sve neesencijalne javne nabavke, preraspodijeliti jedan kvartal budžeta, ako ne i polugodište i usmjeriti u zdravstvo, snabdijevanje stanovništva i slično - poručuje Raković.

On ističe da se suočavamo sa potpunom neizvjesnošću i kaže da bi davati prognoze i odgovore na pitanje šta poslije korone bilo hrabro, ali i vrlo neodgovorno.

- Uglavnom sve se svodi na dva scenarija. Ili će svjetska privreda brzo pokrenuti zamajac, ukoliko sve ovo ne pređe 90 dana, te imati i značajan rast ili će doći do istorijske recesije ako je sistem imao bolesti i prije pandemije, pa kao i pojedinci može da podlegne ili da se dugo liječi - zaključuje Raković.

Ekonomista i diplomata Draško Aćimović kaže da su ekonomske posljedice velike tragedije izazvane virusom korona već sada vidljive, a period koji je pred nama donijeće probleme koje ni najmoćnije države svijeta nisu u stanju da riješe sa svojim značajnim finansijskim resursima.

- Govori se o hiljadama milijardi koje se daju za pomoć privredi i kao pomoć državama i to samo da se pokuša premostiti ova situacija. Međutim, to dovodi do drugih lančanih reakcija i posljedica,  poput inflacije, tako da govoriti o nekim stvarnim vezanim ekonomskim parametrima i očekivanjima, bilo bi potpuno neozbiljno - kaže Aćimović.

On ocjenjuje da su svjetske berze u totalnom haosu i da nema sigurnog utočišta za kapital, ističući da je čudno da vrijednost zlata, kao ni drugih plemenitih metala, nije rasla, što se obično dešavalo prilikom berzanskih padova.

- Paralelno je počeo “naftni rat” između Saudijske Arabije i Rusije koji je cijenu nafte spustio na najniži nivo u posljednjih 20 godina, sa potpuno neizvjesnim daljim kretanjem. Svijet više nije isti i nikada neće biti i ko god misli drugačije je u velikoj zabludi. Pogotovo oni koji propuste da se prilagode novoj realnosti - ocjenjuje Aćimović.

Prema njegovim riječima, mi ne možemo uticati na stvari koje se dešavaju u svijetu, ali možemo kod nas i sada je vrijeme da uradimo sve što možemo i mnogo brže nego što smo po svom mentalitetu navikli.

- Prvo što moramo napraviti su projekcije novih budžeta na svim nivoima, jer su stari budžeti potpuno nerelevatni u situaciji koja je za mjesec dana srušila bilo kakvu nadu da će prihodi biti na planiranom nivou. Pogotovo u našim uslovima kada nemamo ozbiljne budžetske rezerve i u kojima država živi “od mjeseca do mjeseca”. Nalazimo se u vanrednom stanju i tako se mora djelovati. Hitno treba usvojiti novi, realni budžet na nivou BiH kako bi se mogli napraviti rebalansi svih drugih budžeta. Od Republike Srpske i Federacije BiH, preko kantonalnih do lokalnih, kao  i preduzeća u javnom vlasništvu - kaže Aćimović.

I on na kraju ocjenjuje da je apsolutno nekorektno davati bilo kakve ekonomske savjete, prije nego vidimo šta se zaista dešava sa finansijama, ističući da je vrijeme da shvatimo da vremena nema i da je realna slika najvažnija.

Inflacija

Govoreći o investicionoj politici Centralne banke BiH, Marko Đogo kaže da je investicionu politiku u ime CB nekada vodila Banka za međunarodna poravnanja, ali da ona već godinama ima vlastiti investicioni komitet koji odlučuje u šta će biti investirane devizne rezerve.

- S vremena na vrijeme javi se ideja da bi dio ili sva ta sredstva trebalo da investira u domaće HoV. Posebno je aktuelna ideja da se tim sredstvima grade autoputevi i slično. Međutim, realizacija ove ideje teško bi podrila postojanje sistema valutnog odbora i nestalo bi najveće koristi koju je BiH imala od ovakve Centralne banke u protekle 23 godine - cjenovne stabilnosti. Ne treba zanemariti činjenicu da BiH spada u sami svjetski krem zemalja sa najnižom inflacijom, a da je tako nešto lako uništiti, a teško izgraditi - kaže Đogo.

Optimizam

Slaviša Raković se nada da ćemo, ukoliko dobro prebrodimo 90 dana, makar sa periferije učestvovati u evropskim sredstvima za stabilizaciju ekonomije.

- I do sada smo dobijali takvu pomoć, ali moramo izvući i neke lekcije iz ranijih kriza. Nije sve u stabilizaciji budžeta ili bankarskog sektora. Moraćemo dodati naglasak na privređivanje i investicije. Da se malo našalim, ukoliko budemo prozivali rastrošnike i korupcionaše, kao što sada prozivamo zaražene i ljude u izolaciji, možda pojačamo odgovornost, a ukoliko budemo odgovorni prema sebi, kao što smo u ovoj situaciji, imamo razloga za optimizam - smatra Raković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana