Episkop bihaćko-petrovački Sergije: Vaskrs suština našeg života i vjere

Razgovarala: Sandra Kljajić
Episkop bihaćko-petrovački Sergije: Vaskrs suština našeg života i vjere

U nedjelju, 8. aprila je praznik nad praznicima, Vaskrsenje Hristovo. Za nas pravoslavne hrišćane Hristovo ustajanje iz mrtvih najznačajniji je događaj koji se zbio u istoriji ljudskoga roda i taj dan je vrlo brzo za Crkvu Hristovu postao centralni događaj oko kojeg se vrti sve, kaže episkop bihaćko-petrovački Sergije.

- Vaskrs je postao glavna tema i suština našeg života i vjere i, konačno, cilj kojem streme svi hrišćani - naglašava vladika Sergije.

GLAS: Kakva je Vaša poruka vjernicima povodom ovog praznika?

VLADIKA SERGIJE: Poruka bi moglo biti mnogo, ali da ne pretjerujemo, reći ćemo samo kratko: Hristos vaskrse, radujmo se i veselimo, jer ništa nije izgubljeno niti zaboravljeno. Tuga i brige da nestanu, a mir i radost u Duhu svetome da ostanu u vijekove vijekova.

GLAS: Koje poruke ovog praznika ne smijemo da zaboravimo ni kada on prođe?

VLADIKA SERGIJE: Dan u koji mi kao pravoslavna crkva proslavljamo vaskrsenje Hristovo će proći. Međutim, naša je vjera da ćemo i mi vaskrsnuti iz mrtvih i tako sa Hristom riješiti najveći problem ljudskoga roda, a to je smrt. Takvom vjerom, dakle, nastavljamo da živimo svaki dan u godini, i tako sve dok se to ne zbude. Pravoslavna crkva svaki dan na svojim bogosluženjima, kroz svoje himne, ikone i mošti svetitelja, unosi u ovaj svijet takvu uzvišenu i neporočnu nadu među ljude, na svim kontinentima.

GLAS: Koliko je, osim same proslave, važna i priprema za proslavu? Kako vjerujući narod može da što spremniji dočeka Vaskrs?

VLADIKA SERGIJE: Stvar je vrlo jednostavna. Vaskrs je praznik Crkve Hristove, a ne nekakvog režima, ideologije ili partije, koja danas jeste, a sutra već nije. Crkva postoji, otprilike neki dan ranije nego li je Hristos vaskrsao iz mrtvih, i ima svoj viševjekovni i oprobani sistem i metod kako dostojno proslavljati Boga i vaskrsenje Hristovo kao ključni događaj na kojem počiva naše pravoslavlje. Konkretno, u ovom slučaju Crkva, a Crkva smo svi mi koji smo kršteni u ime Oca, Sina i Svetoga duha, za praznik Vaskrsenja Gospodnjeg se spremamo strogim postom i neprekidnom molitvom. Post i molitva u ovom slučaju nam otkrivaju tajnu naše smrtne prirode i činjenicu koliko smo se udaljili od našeg tvorca, pa nas takvo saznanje još više baca u zagrljaj Hristu, koji je jedini ustao iz mrtvih i koji će jednoga dana, po dopuštenju Boga Oca, a silom Duha svetoga, sve nas vaskrsnuti iz mrtvih.

GLAS: Koliko danas srpski narod zna i njeguje svoje običaje?

VLADIKA SERGIJE: S običajima treba oprezno. Mnogo je toga paganskog u našim običajima, mnogo forme i to ne treba da njegujemo. S druge strane, teško je utvrditi jedno apsolutno i tačno stanje srpskoga naroda kada je ovo u pitanju jer "koliko je sela, toliko je i običaja". Ipak, na pitanje da li srpski narod njeguje svoje običaje, odgovaramo srpski narod treba da se drži isključivo svojih izvorno pravoslavnih običaja, a da li drži do svojih običaja saznaćemo kroz te običaje ukoliko kroz njih živimo i proslavljamo vaskrsenje Hristovo, koje je, kako rekosmo, temelj naše vjere, a to znači i običaja.

GLAS: Koliko je važno da ne izgubimo vjeru u živo Božje prisustvo? Kako u današnje vrijeme, uz sve probleme i iskušenja, sačuvati zajedništvo, mir i ljubav prema bližnjem?

VLADIKA SERGIJE: Ako se budemo oslanjali na svoje snage, naša vjera će se brzo ugasiti. Iskušenje modernih pravoslavaca je to što gotovo svako od nas ima neko svoje lično pravoslavlje, neko svoje vjerovanje i viđenje stvari koje u najvećoj mjeri stoji u vezi sa našim ličnim interesima. Kada tražimo božansko prisustvo, to je opet iz naših ličnih interesa. Mi ne dopuštamo Bogu da boguje, još ne shvatamo one riječi "da bude volja tvoja". Onda, samim tim, zajedništvo, mir i ljubav stoje na klimavim nogama jer mi često gušimo naše najbliže svojom voljom, svojim idejama, svojom vjerom, itd. A kad bismo stvarno povjerovali u vaskrsenje Hristovo, mi bismo sve svoje uložili u Crkvu koju je on osnovao kao svoje tijelo, vaskrslo tijelo, da bude ovde u istoriji "organizam njegovog prisustva", dokle on opet ne dođe. Kad bismo, dakle, živjeli u Crkvi, mi druge ne bismo gušili nego oživotvoravali, i drugoga interesa ne bismo imali nego da se približimo Bogu živome, poslužimo ljudima koji nas okružuju i steknemo vječni i nepokolebljivi mir.

GLAS: Kako živi pravoslavni svijet u Vašoj eparhiji danas, koja je, kako ste i sami rekli, prošla kroz ratove i nepravdu? Sa kakvim se sve problemima ljudi suočavaju, ko im najviše pomaže?

VLADIKA SERGIJE: Ljudi moje eparhije zaista su u velikim problemima, ali, opet, bili su i ostali pravi ljudi. Ima jedna ruska izreka: "Njet problema - njet čelovjeka". U prevodu: "Bez problema nema čovjeka." Problemi su ogledalo naše ljudskosti. Sad, kad bismo počeli koji sve problemi muče naše ljude, ne bismo stali do sutra. Zvučaću čudno, i neka zvučim, ali koliko vidim, našem narodu pomaže veliki Bog, vaskrsli Gospod naš Isus Hristos.

GLAS: Kakvi sve izazovi danas stoje pred srpskim narodom, kako u Vašoj eparhiji, tako i uopšte? Koliko je važno da on i u teškim vremenima sačuva svoju vjeru i identitet?

VLADIKA SERGIJE: Što se tiče nas u Eparhiji bihaćko-petrovačkoj, u danima koji dolaze nama je bitno da ne izgubimo nadu i da ne posumnjamo u smisao ljubavi. Kad kažem ljubav, ne mislim na ono što se gleda na televizijskim ekranima, nego mislim na žrtvu i odricanje. Jedini način da tu prepoznamo smisao i onda kada se kola istorije lome na nama, jeste jevanđelje Hristovo. Ili kako su govorili sveti oci: "Bez krsta nema vaskrsenja." Ako odbacimo krst, odbacićemo blagoslov Božji i jedinu šansu da mi i naša djeca živimo život dostojan pravog Božjeg čovjeka. Na kraju, koristim priliku da svim čitaocima vašeg lista "Glas Srpske" i svim pravoslavnim hrišćanima koji slave praznik pobjede nad smrću, čestitam praznik uz najradosniji pozdrav:

"Hristos Vaskrse! - Zaista vaskrse!"

Svoj na svome

GLAS: Prilikom ustoličenja kazali ste da dolazite kući, odnosno tamo gdje ste počeli duhovno uzdizanje. Kakav je osjećaj ponovo biti u kraju s kojim ste cijelog života povezani?

VLADIKA SERGIJE: Neizreciv. Ja sam zaista srećan i ispunjen čovjek. Svoj na svome. U svojoj Crkvi. U svome manastiru Rmnju, drevnom sjedištu mitropolita dabrobosanskih. Sa svojim narodom. Sa svojim precima, svetim mučenicima. Čekam Vaskrsenje Hristovo. Neizrecivo!

Vojska

GLAS: Vi ste i vojni episkop Srpske pravoslavne crkve u Oružanim snagama BiH. Možete li nam reći nešto o tom iskustvu?

VLADIKA SERGIJE: S obzirom na to da nisam ni služio vojni rok, sigurno će ovo biti jedno novo iskustvo. U Oružanim snagama BiH imamo 11 sveštenika koji pokrivaju nekoliko stotina pripadnika (vojnika) OS BiH koji su pravoslavne vjere. Organizacija pravoslavnog dušebrižništva u OS BiH ove godine obilježava 10 godina rada. Potrudiću se da dosadašnjim svojim iskustvom, kao "duhovni vojnik Crkve Hristove" već 23 godine, doprinesem što je moguće bolje duhovnom izazovu i na ovom planu u OS BiH.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana