Dnevni centri sigurno utočište za mališane
BANjALUKA - Djetinjstva satkana od neizmjerne ljubavi i topline, ali isprekidana brojnim brigama i strahovima, svakodnevica su mnogih mališana sa poteškoćama u razvoju i njihovih roditelja, koji rame uz rame s njima biju bitke za ozdravljenje.
Hrabra srca ovih djevojčica i dječaka lavovski se bore i ne posustaju pred preprekama koje im život nameće. Najviše bola kada padnu i hrabrosti da počnu iz početka, utkano je u srcima njihovih majki. Među njima je i Banjalučanka Daliborka Trubajić, koja danonoćno bdije nad svojom jedanaestogodišnjom kćerkom Marijom, koja ima umanjene psihomotorne sposobnosti. Ova plavokosa djevojčica veliki je borac, a ljubav, nježnost i osmijeh njeno su oružje u najtežim bitkama.
- Poteškoće prate Marijin razvoj od rođenja. Samostalno može da hoda, a u svemu ostalom zavisi od nas. Poteškoće sa kojima se ona susreće su veoma rijetke, zbog čega smo i članovi Saveza za rijetke bolesti - ispričala je Daliborka za "Glas Srpske". Od šeste godine Marija pohađa nastavu u Centru "Zaštiti me", a najsrećnija je u društvu svojih vršnjaka.
- Važno nam je da ona može koliko-toliko da savlada osnovne stvari, da je okružena vršnjacima, da radi ono što voli - kazala je ova hrabra majka.
Daliborka ističe da će izgradnja dnevnog centra za djecu sa poteškoćama u razvoju značiti mnogo svim roditeljima da bi djecu mogli ostaviti na sigurnom kada moraju da završe svakodnevne obaveze.
- Suprug i ja smo zaposleni i Mariju ne može da čuva bilo ko, nego samo najbliži koji je poznaju i znaju njene navike i način na koji komunicira. Prinuđena sam da je vodim sa sobom i kada trebam kod ljekara, a znate da su čekaonice pune virusa, ona ima loš imunitet, tako da bi dnevni centar značio sigurno utočište za nju i njene vršnjake - istakla je Daliborka.
Priča da je Marija velika maza i da rado vrijeme provodi sa mlađom sestrom Anom.
- Uživa dok se vozi, voli da idemo u šetnju, a najradosnija je u školi sa drugarima. Djeca prepoznaju jedni druge i zajedno su najsrećniji - dodala je ona. Od svih članova porodice, dodala je Daliborka, svekrva joj pomaže najviše kada ona i suprug rade.
Marijin otac Saša Trubajić kaže da je institucionalna podrška porodicama veoma važna.
- Znaćemo da je na sigurnom i da na nju paze stručni ljudi, baš kao što je i u školi. Ona će biti srećnija kada je u dnevnom centru sa drugarima. Do sada nam je bilo najteže u vrijeme raspusta kada ni škola ne radi - ispričao je Saša. S obzirom na to da zbog posla često nije kod kuće, kaže da je najsrećniji kada zakorači na kućni prag i u naručje uzme svoje kćeri.
- Marija ne zna šta će od sreće kada me ugleda. Vjerujte, to je ono što nas čini ponosnim - dodao je Saša.
Humanitarni broj
Porodica Trubajić je u ime svih mališana sa poteškoćama u razvoju u Srpskoj apelovala na sve ljude dobre volje da budu uz njih i da im pruže ljubav i podršku koje su često važnije od novca. Svi koji žele mogu da pozovu "m:tel" humanitarni broj 1411 i tako doniraju marku za izgradnju dnevnih centara u Banjaluci i Trebinju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
