Branko Drljača, za “Glas”: Proizvodnja rakije mora biti perfektna kao švajcarski sat
BANjALUKA - Cilj mi je, kao i svima u inostranstvu, da se vratim u zavičaj. Lijepo je vidjeti svijet i napraviti karijeru, ali okruženje u kojem ste odrasli i postali ljudi ostavi žig na duši, tijelu, mozgu i kako se stari, rodna gruda sve više vuče. To je kliše kojem težim jer najljepše je biti svoj na svome.
Ovako svoju životnu priču za “Glas Srpske” započinje najobrazovaniji poznavalac alkoholnih pića na Balkanu, somelijer za plemenite destilate, sertifikovani senzoričar i docent na bavarskoj akademiji za užitak Branko Drljača iz Novog Grada, sa trenutnom adresom u njemačkom Vormsu. Ovaj četrdesetsedmogodišnji hemijski tehnolog, iza kojeg su dvije decenije bavljenja senzorikom, dobitnik je nekoliko svjetskih priznanja za rakije koje proizvodi u porodičnoj destileriji u novljanskom selu Ivanjska. Njegova šljivovica je na internacionalnom takmičenju u Velikoj Britaniji 2021. godine proglašena za najbolji koštičavi destilat svijeta, a u januaru ove godine na međunarodnom takmičenju u Njemačkoj zlatnu medalju dobio je i za rakiju od crne kruške.
Riječ je o destilatu od autohtone sorte, proizvedenom 2016. godine, koji je Drljača sedam godina čuvao u buretu kako bi dostigao vrhunski kvalitet.
- Svoju rakiju upoređujem sa švajcarskim satom, gdje se perfektno sastavlja djelić po djelić. Tako radim sa rakijom, u proces proizvodnje ulažem mnogo znanja, truda i finesa. Raznolikost procesa proizvodnje i raznolikost sazrijevanja u buradima su aspekti koji jedan destilat postavljaju na visoku poziciju kvaliteta. U procesu čuvanja igram se sa buradima, a najbolja su ona hrastova. U podrumu imam burad od francuskog, njemačkog, srpskog i slavonskog hrasta i svaki daje različitu aromatiku - priča Drljača koji je zaposlen i u njemačkoj hemijskoj kompaniji BASF.
Izučavanje destilata Drljača je započeo prije dvadeset godina, prvo kao laik i iz hobija interesujući se najviše za škotske i irske viskije, a kako je ta ljubav rasla, odlučio je da se obrazuje na bavarskoj akademiji za užitak kako bi nadogradio svoja znanja, gdje je sada predavač.
- Osim što sam somelijer plemenitih destilata i ovlašćeni senzoričar u Evropskoj uniji, to je sertifikat koji mislim da nema niko na Balkanu, takođe radim i kao ocjenjivač na brojnim nacionalnim i internacionalnim takmičenjima destilata - priča ovaj vrsni poznavalac alkohola koji je 2010. godine obnovio porodično imanje u Srpskoj, gdje je zasadio oko 500 stabala šljive, kruške, jabuke.
Imanje i destileriju održavaju njegovi roditelji i stric, a vrlo često i sam dolazi da prati proces proizvodnje.
- Proizvodim malo, ali jako kvalitetno. To je 400 - 500 litara godišnje maksimalno. Trenutno sam u procesu prijavljivanja destilerije, rješenje smo već dobili od opštine Novi Grad, tako da će uskoro početi i prodaja. Pola litra šljivovice koja je dobila nagradu koštaće minimum oko 60 evra, a crne kruške oko 40 evra. To su skupi destilati, rakija koja se ne pije radi djelovanja etanola, već da bi se u njoj uživalo svim čulima - objašnjava Branko koji kaže da je rakija od fermentisanog mlijeka tibetanskog goveda jaka najapstraktnije što je probao među hiljadama alkoholnih pića koja su dodirivala njegovo nepce.
Kada je u pitanju šljivovica, koju tradicionalno proizvodi većina domaćinstava u Srpskoj, Drljača kaže da kvalitet nije na zavidnom nivou.
- U BiH imamo fenomenalno voće, sirovinu vrijednu zlata, ali domaće stanovništvo u proizvodnji rakije griješi kod fermentacije, koja mora biti zatvorenog tipa. Zatim, voće koje se prerađuje u rakiju mora biti zrelo i zdravo, a ljudi ovdje trpaju sve voće, koje ostane i buđavo, trulo, što je pogrešno. Ljubavi, želje, entuzijazma i volje ima, ali želio bih da podstaknem ljude i da se edukuju o proizvodnji - rekao je Drljača.
On je istakao da u Evropi najbolja alkoholna pića proizvode Velika Britanija, Francuska, Belgija, Holandija, Njemačka i Austrija.
- Francuski konjak je najkompletnije alkoholno piće. Naša rakija, koja je decenijama gažena, htjeli bismo da odjednom stane rame uz rame sa svjetskim alkoholima. Da iz podnožja brda skoči na vrh, što ne funkcioniše tako. Prvo je moramo iščupati iz blata - rekao je Drljača koji, kada se opušta, najviše voli da popije čašu dobrog vina.
Dizajner aromaboksa
Branko Drljača dizajnirao je i Aromaboks za plemenite destilate kako bi onima koji se obrazuju za somelijere uštedio znatne količine novca.
- U svijetu vina za potrebe edukacije postoji Aromabar, riječ je o aromama vina spakovanim u 20 -70 flašica. Kada sam se školovao za somelijera, tako nešto nije postojalo u svijetu rakija. Morao sam kupovati razne destilate počevši do viskija, konjaka, tekile kako bih vježbao testiranje kod kuće. Silan novac sam dao na ta pića, tako da, kada sam počeo da predajem, palo mi je na pamet da dizajniram Aromaboks u koji sam spakovao 25 aroma - priča Drljača.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
