Bojan Stojnić, direktor Arhiva Republike Srpske za “Glas Srpske”: Jasenovačku građu su činile kopije

Darko Momić
Bojan Stojnić, direktor Arhiva Republike Srpske za “Glas Srpske”: Jasenovačku građu su činile kopije

Memorijalni muzej Spomen-područja Jasenovac otvoren je 1968. godine i imao je dvije stalne postavke, prvobitnu iz godine kada je otvoren i revidiranu iz 1988. godine, a ogromnu većinu građe činile su kopije građe čiji originali se čuvaju u drugim institucijama kulture nekadašnje Jugoslavije, kaže u intervjuu za “Glas Srpske” direktor Arhiva Republike Srpske Bojan Stojnić.

On objašnjava da je muzej sav materijal (arhivsku, bibliotečku i muzejsku građu) za stalne postavke i prateći inventar sakupljao iz drugih muzeja i arhivskih ustanova, biblioteka, SUBNOR-a, od istraživača i bivših logoraša.

- Do kraja osamdesetih godina većinu materijala činile su kopije arhivskih dokumenata, najviše iz Arhiva Vojnoistorijskog instituta (današnji Vojni arhiv u Beogradu), Arhiva Jugoslavije u Beogradu, Arhiva Hrvatske u Zagrebu (danas Hrvatski državni arhiv) i Arhiva BiH u Sarajevu kao i foto-reprodukcije iz drugih institucija u Jugoslaviji i inostranstvu - kaže Stojnić.

GLAS: Dakle, većinu “jasenovačke građe” oko koje se u posljednje vrijeme lome politička koplja, u stvari, su činile kopije?

STOJNIĆ: Tako je, ali volio bih da hronološki opišem šta se dešavalo sa građom od početka ratnih dejstava.

GLAS: Šta se dešavalo?

STOJNIĆ: Prvu štetu na Spomen-području Jasenovac evidentirali su pripadnici JNA nakon što su ponovo uspostavili kontrolu nad ovim područjem u oktobru 1991. godine. Ustanovljeno je da je Muzej prethodno oštećen i djelimično opljačkan, vjerovatno od strane pripadnika hrvatskih paravojnih formacija. Kustos Muzeja Simo Brdar je u februaru 1992. prenio muzejsku građu iz Jasenovca u Kozarsku Dubicu.

GLAS: Kako je onda građa završila u Vašingtonu?

STOJNIĆ: Sporazum između Vlade RS i Muzeja holokausta potpisan je 27. oktobra 2000. godine i istog dana sačinjen je zapisnik o primopredaji građe između Arhiva RS i Muzeja holokausta. Sporazumom je definisano da Muzej holokausta ima ovlašćenja da se stara o građi na odgovarajući način, a u skladu sa zakonskim i etičkim obavezama. Muzej je ubrzo pristupio konzervaciji, inventarisanju i digitalizaciji, odnosno mikrofilmovanju materijala.

GLAS: Šta je od toga vraćeno Arhivu RS, a šta je preko Vašingtona ponovo završilo “na mjestu zločina”?

STOJNIĆ: Muzej holokausta predao je Arhivu RS oko 3.500 kolor snimaka i 632 mikrofiša (mikrofilmovi posebnog formata) sa više od 35.000 pojedinačnih snimaka. Mikrofilmski snimci predstavljaju kopije arhivske građe koje su kao takve čuvane u Spomen-području Jasenovac, a njihovi originali se nalaze u drugim institucijama, kao što su Vojni arhiv i Arhiv Jugoslavije u Beogradu, Hrvatski državni arhiv u Zagrebu, Arhiv BiH u Sarajevu i druge. Kolor snimci predstavljaju fotografije drugog muzejskog materijala koji uključuje gotovo isključivo reprodukcije iz drugih ustanova, posebno iz fonda br. 110 - Državna komisija za ratne zločine iz Arhiva Jugoslavije. Što se tiče “originala” koji je Muzej holokausta vratio u Jasenovac, originalni dokumenti na kolor snimcima koji su u Arhivu RS su šapirograf teksta “Jasenovački logor” Nikice Pavlića iz 1942. godine (objavljeno kao brošura i sačuvano u više primjeraka i ne predstavlja arhivsku građu), notes, pjesmarica, dječje đačke sveske i crteži, knjiga recepata, privatni notes o razmjenama logoraša i slično. Originalni predmeti su oznaka za Jevreje u logoru, tabakere i rezbarije koje su izrađivali zatvorenici, dijelovi alatki, pribor za jelo, lanci i okovi, posuđe, satovi, odjeća, dopisnice Crvenog krsta i drugi lični predmeti manjeg formata. Ono što je značajno je da se reprodukcije tog materijala čuvaju u sklopu Zbirke spomen-područja Donja Gradina i Jasenovac u Arhivu RS koja je od početka dostupna istraživačima najrazličitijeg profila. Određeni broj kolor snimaka je godinama dostupan na našem starom i novom veb-sajtu.

Postupak protiv Šakića

GLAS: Šta je bilo sa građom prije njene predaje Muzeju holokausta u Vašingtonu u oktobru 2000. godine?

STOJNIĆ: Ministarstvo za pitanja boraca, žrtava rata i rada RS u junu 1999. dostavilo je zahtjev Vladi RS da građa koja je čuvana u stanu Sime Brdara bude prenesena u Arhiv RS i to je učinjeno u septembru iste godine. Kao razlog za hitnost navedena je opasnost da SFOR izuzme dokumentaciju i preda je Hrvatskoj kao dokazni materijal u sudskom postupku protiv Dinka Šakića, jednog od zapovjednika logora Jasenovac.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana