Sreten Mijović, dobrovoljac Vojske RS: Bol zbog gubitka saborca trga dušu

Anita Janković-Rečević
Sreten Mijović, dobrovoljac Vojske RS: Bol zbog gubitka saborca trga dušu

Banjaluka - Sahrana ratnog druga najteži je emotivni gubitak svakog vojnika. Srce hoće da prepukne od bola slušajući lelek porodice svog saboraca koji nije imao sreću da se izvuče, a čudan osećaj krivice prožima dušu i telo, jer ti se čini kao da se svi pitaju zašto to nisi bio ti, zašto baš on.

Ispričao je to Sreten Mijović (55), beogradski dobrovoljac i pripadnik Prvog bataljona vojne policije Prvog krajiškog korpusa Vojske RS, kojeg su nemili događaji iz rata naučili da život nije bajka. Ovaj hrabri čovjek, koji je početkom devedesetih godina prošloga vijeka imao svega 28 godina, bez predomišljanja je napustio udobnost svog doma u Beogradu i došao u Banjaluku, da rame uz rame sa svojim narodom vodi bitku za opstanak i vjekovno ognjište.

Iako mu je tokom ratnih dejstava, našavši se u raljama neprijateljske vojske, bezbroj puta pred očima zaigrala smrt, tih nemilih dana ne sjeća se sa gorčinom.

Naprotiv, da bi iz sna trgnuo zaboravljena sjećanja o događajima na braniku otadžbine gotovo svake godine krajem ljeta dolazi u grad na Vrbasu, da bi se sreo sa svojim saborcima povodom obilježavanja godišnjice osnivanja Prvog bataljona vojne policije. Izuzetak nije napravio ni ovog 11. septembra, koji će pamtiti dugo, jer ga je u Banjaluci dočekalo veliko iznenađenje. Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić, koji je nedavno boravio u Hagu, Mijoviću je uručio fotografiju generala Ratka Mladića sa posvetom, u znak zahvalnosti za učešće i pomoć u ratu.

- Posveta generala Mladić je velika čast za mene i srce mi je puno, što zbog poklona, što zbog susreta sa ratnim drugovima, koji u meni budi more emocija. Ta druženja, satkana od smeha i suza, puna su priča o ratnim dogodovštinama i duhovitim scenama koje je kreirao strah. Prijateljstva stečena u rovovima su za celi život - kaže Mijović, kojem kao djetetu odraslom na beogradskom asfaltu nije bilo lako da se privikne na ratne uslove, ali patriotizam i ljubav prema svom narodu bili su jači od svega.

- Nisam hrabar čovek, niti sklon oružju. Nisam se razumeo u rat, strategiju ni politiku, ali sam tih devedesetih, kada se sve zakuvalo, znao da ne mogu ostati pored TV i mirno gledati patnju svoga naroda u Krajini. Znao sam da nisam neophodan, već samo zrno peska u vojsci, ali sam želeo da pomognem koliko mogu - priča Mijović i dodaje da je razočaran u svoju generaciju, jer je on jedini iz svog društva, koje je bilo ogromno, došao u RS da ratuje.

- Isto bih uradio i sada, sa ovom pameću, ako bi trebalo. U sadašnjim mladim generacijama ne vidim taj patriotizam i saosećanje prema svom narodu, a možda je tako i bolje, jer mladići danas ne znaju da drže pušku u ruci - smatra Mijović. Prisjećaju se svega, kaže da su mu snijeg, kiša i komarci u ratu zadavali više glavobolje nego sam neprijatelj.

- Kao pripadnik korpusne policije borio sam se uvek tamo gde je bilo najteže, jer smo išli u osvajanja. U tim napadačkim akcijama poginulo je dosta mojih drugova, a njihove sahrane su najteži momenti u mom životu. Pogled njihove porodice i osećaj krivice što nisam stradao umesto njihovog sina, brata, muža je nešto najbolnije što proživite - kaže Mijović. On već duže vrijeme pokušava da snimi dokumentarni film o jedinici vojne policije, ali nedostatak novca sprečava ga u tim namjerama.

- Sa kolegom Mladenom Matičevićem snimio sam već neke kadrove, ali sve je obustavljeno, jer nismo dobili novac kojem smo se nadali. Od te ideje nikada nisam odustao i ako dobijem finansijsku pomoć, tu zamisao ću sprovesti u delo, koje će ostati trajni zapis o mojim kolegama iz jedinice koji su to zaslužili - rekao je Mijović.

Dodao je da će danas u prostorijama Banskog dvora Kulturnog centra biti otvorena multimedijalna izložba o Prvom bataljonu vojne policije, koju je pripremio Đorđe Marić, sin njegovog ratnog druga.

- Pozivam sve da posete ovu izložbu na kojoj će biti izložene fotografije, eksponati, uniforme, vojne knjižice članova naše jedinice. Priča o jednoj jedinici nalik je priči o svakoj jedinici - kazao je Mijović. ++++=

Filmski producent

Sreten Mijović po profesiji je filmski i televizijski producent i radio je na stvaranju mnogih domaćih filmova poput “Apsolutnih sto”, “Lepa sela, lepo gore”, “Sivi kamion, crvene boje”, te popularne serije “Ubica moga oca”.

- Ratna iskustva su mi pomogla u poslu. Tokom snimanja filma “Lepa sela, lepo gore” režiseru Srđanu Dragojeviću sam pričao o borbenim dejstvima i neke deliće je uvrstio u scenario. Pokojni Milorad Mandić Manda od mene je “maznuo” onu foru “pošle žene da farbaju jaja” i iskoristio je u sceni sa Nikolom Kojom - rekao je Mijović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana