Povratnička srpska sela u Livnu u 21. vijeku bez struje

Prema riječima povratnika, poslije Odbrambeno-otadžbinskog rata devastiranim selima donjeg Livanjskog polja obnovljena je elektroenergetska mreža i tako je stvoren jedan od bitnih preduslova za povratak.

Međutim, iako je to bilo predviđeno projektom finansiranim norveškom donacijom, struja nikada nije stigla u veći dio sela Čaprazlije i jedan dio sela Provo.

U rodno selo Čaprazlije nadomak Livna poslije radnog vijeka provedenog daleko od Livanjskog polja vratio se Duško Radić, koji ne krije ni ljubav i radost prema ognjišu iako je u mraku u 21. vijeku jer u novu kuću ne može da priključi struju.

- Prije nekoliko godina počeo sam da gradim kuću u Čaprazlijama, gdje sam se vratio korijenima. Kuću sam napravio svojim rukama, ničiju pomoć nisam tražio. Sada, kada bi trebalo da se uselim i uživam, ne mogu da priključim struju - rekao je Radić.

Bogdan i Gordana Mrvić su među onima koji su Surčin i Beograd zamijenili za rodno selo Provo.

- Kuću smo izgradili i vratili smo se da ovdje živimo ja i žena. Ovdje nam je najljepše. I baštu smo posadili. Ali kako živeti bez struje - pitaju se Mrvići.

Mnogo puta do sada su povratnici kucali na razna vrata pokušavajući da dobiju struju, ali su uvijek ostavljeni na "neko čekanje i obećanje".

- Možete li zamisliti kako je to da iz mraka gledate sela i zaseoke koji svijetle oko vas? Ne tražimo mnogo, samo struju, koja je potrebna za dostojanstven život u 21. vjeku - rekao je Bogdan Mrvić Srni.

U dijelovima Prova i Čaprazlija trenutno je petnaestak kuća koje su obnovljene ili se obnavljaju, ali ne mogu da se priključe na elektro-mrežu, što je jedan od velikih problema u selima podno Dinare.

- Išao sam u elektrodistribuciju, napravili su predračun za postavljanje niskonaponske mreže i jedne trafostanice, ali i to neko mora da plati. Opština Livno je konkurisala za ta sredstva kod federalnog Ministarstva za raseljena lica i izbjeglice i sad čekamo da vidimo šta će biti. Čekamo, i čekamo, a vrijeme prolazi - rekao je Srni Duško Radić.

Iz Udruženja "Ognjena Marija Livanjska", koje okuplja raseljene Srbe iz Livanjskog polja, apeluju da institucije pomognu svima koji bi da se vrate u ova sela.

- Prema našim saznanjima, za elektrifikaciju preostalih dijelova Čaprazlija i Prova potrebno je nekih 67.000 evra. To stvarno nisu neka velika sredstva. Ali, više od 20 godina dio ovih sela zbog nečega čeka da u njima zasija sijalica - rekla je Srni predsjednik Upravnog odbora Udruženja Gordana Dostanić.
Prema njenim riječima, opština Livno je podnijela zahtjev federalnom ministarstvu, ali nije izdvojila sredstva za sufinansiranje projekta elektrifikacije, što traži to ministarstvo.
Za povratnike je to, kako je rekla, kao borba sa vjetrenjačama, jer od svih nadležnih traže da ovaj problem bude riješen i da se obezbijede sredstva za elektrifikaciju.

- U Provu i Čaprazlijama se obnavlja još pokoja kuća, a mještani se pitaju koliko li će još da žive u mraku - istakla je Dostanićeva.
Krivudavim putevima koji vode u sela Livanjskog polja, gdje nije važno kada ćeš doći samo da dođeš, gdje se bura sa Dinare zaustavi, a Sunce je isto lijepo i kada izlazi i kada zalazi, Srbi su, iako su stradali, uvijek ostajali i borili se za ono što najviše vole, a to je zavičaj.

I sada srpski povratnici sa nadom i vjerom ostaju u mraku i dalje čekaju neka ljepša svanuća.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.