Obilazi napuštena kućišta na Kozari i starim voćkama udahnjuje novi život

gs
Obilazi napuštena kućišta na Kozari i starim voćkama udahnjuje novi život

Milan Pilipović, dijete Kozare, u kasnu jesen krene u planinu, u glavi ima skiciranu mapu starih kućišta na obroncima Kozare. Koja obiluju stablima krušaka, jabuka, trešanja i šljiva, pronađe nerijetko i vinovu lozu, dunju, šanteliju, orah, oskorušu, brekinju.

"Te voćke su spomenik životu i nada da tu može neko nekada da se vrati", uvjerljivo govori Pilipović.

Iz Kozare se ne vraća praznih ruku. Najčešće donese naramak kalem-grančica, plemki, samoniklih sadnica, ili pune džepove jabuka i krušaka divljaka.

Ako mu društvo pravi poznati uzgajivač cvijeća, ukrasnog bilja i voćnih sadnica Mile Popović iz Gornjih Karajzovaca, onda Kozari prilazi od rodnih Miljevića ili Romanovačkih kosica. Ako u šumu krene se Pericom Bundalom onda uspon na planinu započinje od Knešpolja ili sa dubičke strane.

„U Kozari ima svega. Kozara je oaza voća, bilja, zdrave prirode. Iz Kozare sam donio naramak podloga za jabuke, kruške i ostalo voće. Duboko vjerujem da je voće koje ukalemimo na kozaračku podlogu zdravo i dugoročno, a imam i dokaza za tu tvrdnju", kaže Pilipović. Trešnja, jabuka, kruška i šljiva sa Kozare su prema Pilipovićevoj tvrdnji najbolje i najzdravije. Dugovječne su i nadžive i čovjeka i kuću.

„Naišao sam na mnogo kućišta odakle su davno otišli ljudi. Taj život u napuštenim selima čuvaju stara autohtona stabla. I kad se sruši kuća i kad put zaraste u ostrugu i nestane i kad na njivama izraste šuma, uvijek postoji neka kruška koja svjedoči da su tu bili ljudi, Kozarčani. Te voćke su spomenik životu i nada da tu može neko nekada da se vrati", uvjerljivo govori Pilipović, prenosi Mondo.ba.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana