Neumorni prsti slijepog muzičara iz Srpca Dejana Ristića upisali na listu čuvara tradicije

Iako su mu se note godinama vrzmale po glavi, tek sada je odlučio da snimi muzički zapis i sačuva ih za vječnost upisujući se tako u listu čuvara tradicije i običaja našeg naroda.

Inspiracija za kolo pod nazivom “Dejanova čigra” rodila se još prije dvije decenije dok je “Dejanov D-dur” prvi put zasviran prije dvije godine, ali je tek nedavno zaokružen u potpunu cjelinu.

- “Čigru” sam komponovao još 2003. godine dok sam pohađao srednju školu za slijepa i slabovida lica u Derventi. U to vrijeme bio sam svjež instrumentalista koji je tek završio nižu muzičku školu. Veoma je zahtjevna za odsvirati i nosi elemente narodnih melosa Rusije, Ukrajine i Poljske, kao i zemalja bivše Jugoslavije. To su ljudi znali prepoznati pa sam svirajući je na jednom muzičkom festivalu u Gradišci odnio prvu nagradu žirija i publike - prisjeća se Dejan.

Drugo kolo kombinacija je šumadijskog i starobosanskog melosa, što je, po njegovim riječima, više prijemčivo za publiku jer poziva na igru i veselje.

- “Čigra” je više obojena klasikom, dok je “D-dur” jednostavniji i ljudima se više dopada na prvu. Pjesme sam snimio u prelijepom ambijentu Krupe na Vrbasu i etno-sela “Ukrinski raj” u Prnjavoru, a uradio sam za njih i amaterske video-spotove. Velika mi je želja da snimim i autorsku pjesmu “Stari kesten” za koju sam inspiraciju pronašao jedući kestenje na srbačkom vašaru i ostao budan do pola noći kako bih za nju napisao tekst. U njoj se pojavljujem i kao vokal - kaže Dejan.

Talentovani mladić, koji je slijep od rođenja, prije nekoliko godina je komponovao i vlastito “Vlaško kolo” ali ga do danas nije snimio.

- Pomoć u izradi notnog zapisa pružila mi je nastavnica iz muzičke škole Snježana Mrđa koja mi je mnogo pomogla u muzičkom obrazovanju. Nisam imao često priliku da ga sviram u javnosti, pa je nedavno došla jedna televizijska ekipa sa željom da odsviram jednu dionicu, i tada sam shvatio da sam ga zaboravio. Da je neko u tom trenutku uzeo note i odsvirao mali dio, vjerovatno bih se prisjetio. Zato se i rodila potreba da svoja instrumentalna djela sačuvam i ovjekovječim - ističe Dejan.

Prvi put uzeo je harmoniku u ruke sa sedam godina i od tada je ne ispušta iz ruku. Svira uglavnom za svoju dušu, a ponekad i na porodičnim i drugim slavljima. Često ga zovu i iz Udruženja roditelja i djece sa posebnim potrebama “Izvor”, sa kojima je nedavno bio prvi put na moru u Igalu.

- Često nosim sa sobom harmoniku i znalo se desiti da na vjenčanjima i drugim veseljima, na kojima sviraju muzičari, dođe do prekida električne energije pa uskočim umjesto njih da održim atmosferu. Nedavno sam nabavio i klavijature pa se sada usavršavam i na ovom instrumentu i već sam imao par nastupa na proslavi punoljetstva i drugim veseljima - rekao je Dejan.

Njegova želja je da mladi što više izučavaju sviranje harmonike koja će, po njegovim riječima, uvijek ostati popularna u narodnoj muzici. Međutim, iako u Srpcu djeluju škole gitare, violine, klavira i drugih instrumenata, još nema dovoljno interesa za školu harmonike.

- Ukoliko bi takva vrsta edukacije nekada bila pokrenuta u Srpcu, stojim na raspolaganju sa svojim znanjem i iskustvom - rekao je Dejan.

Profesor bez posla

Dejan je završio Filološki fakultet u Banjaluci i stekao zvanje profesora engleskog jezika i književnosti. Trenutno je nezaposlen, a povremeno za honorar odradi nekoliko tekstualnih prevoda za pojedince i firme iz zemlje i inostranstva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.