Mladen Šukalo, specijalista porodične medicine u banjalučkom Domu zdravlja: Zadovoljan pacijent najveće priznanje

Milijana Latinović
Mladen Šukalo, specijalista porodične medicine u banjalučkom Domu zdravlja: Zadovoljan pacijent najveće priznanje

Biti čovjek je sasvim dovoljno, jer pacijenti to prepoznaju, poštuju i nagrađuju lijepom riječju. I onda kada nemate adekvatan lijek, jer ni medicina nije svemoćna, oboljelima će mnogo značiti da osjete da želite da um pomognete i da ih razumijete jer ohrabrenje i nada su podjednako važni.

Rekao je to u intervjuu za “Glas Srpske” specijalista porodične medicine u banjalučkom Domu zdravlja Mladen Šukalo, ljekar iza kojeg su tri decenije uspješnog rada i koji se stručnošću i ljubaznošću svrstao među najomiljenije u gradu na Vrbasu. To potvrđuje i podatak da je za samo tri dana registracije u porodičnoj medicini čak 5.000 Banjalučana izrazilo želju da budu baš u timu doktora Šukala.

- Konstantno imam oko 2.500 registrovanih građana u svom timu, ali nikada nikoga nisam vratio, bez obzira da li je registrovan kod mene ili nije, u svako doba sam dostupan svima i pomažem koliko mogu - istakao je Šukalo koji je kao ljekar u vrijeme posljednjeg rata nagrađen priznanjem Krst milosrđa, a prošle godine Komora doktora medicine RS proglasila ga je najboljim doktorom u Srpskoj.

GLAS: Kako se postaje omiljeni ljekar među sugrađanima?

ŠUKALO: Treba se staviti u ulogu tih ljudi kojima je potrebna zdravstvena zaštita i zapitati se kako bih se osjećao da je riječ o meni ili nekome ko je meni blizak. To je dovoljno da radite kako treba, da ne griješite. Ljudi to prepoznaju, poštuju i nagrađuju lijepom riječju i osmijehom, a to je najveće zadovoljstvo. Zadovoljni pacijenti su mi vodilja kroz cijeli život, to je ono što mi daje snagu.

GLAS: Poznati ste po tome da odlazite u kućne posjete pacijentima i to radite bez ikakve materijalne naknade. Je li to put kojim treba da ide svaki ljekar?

ŠUKALO: Apsolutno da. Mnogo je okolnosti  u kojima je jedina opcija oboljelima kućna posjeta ljekara. Olakšavajuća okolnost je to što sam završio i srednju medicinsku školu i radim sve poslove koje radi medicinska sestra, od uključivanja infuzije do davanja injekcija. U vrijeme rata bavio sam se mnogim oblastima od interne medicine do hirurgije. Radeći u dječijem dispanzeru ušao sam u jednu novu oblast kojom se i dan-danas bavim. Bebe koje sam nekada liječio sada su odrasli ljudi koji dovode svoju djecu kod mene i to je veliko zadovoljstvo. Kroz taj kontinuitet liječenja, bolje se upoznajemo, i sigurno je i za pacijente olakšavajuća okolnost kada znaju da me mogu u svako doba pozvati, da mogu računati na kućnu posjetu. Čovjek se jednostavno rodi takav da ne razmišlja o materijalnom interesu već samo želi da drugima olakša patnju i bude na usluzi. U ratu sam liječio i zarobljenike “na drugoj strani” oni su o meni pisali pjesme koje i danas čuvam, kao i naši borci i ranjenici. Kroz čitav svoj radni vijek vodio sam se time da za mene postoje samo ljudi, jednaki i na taj način pristupam svima. Ja svoj život ne mogu drugačije ni zamisliti. Dok god imam snage radiću tako.

GLAS: Svako vrijeme u kojem ste radili nosilo je neke nove izazove. Koliko je teško raditi danas, u vrijeme pandemije virusa korona?

ŠUKALO: Na početku karijere susretao sam se sa teškim ratnim povredama, čestim smrtnim ishodima i to je bio specifičan period. Izazov je bio raditi i sa bebama ali ljubav, volja i želja da pomognete nadvladaju sve poteškoće. Uslijedile su godine rada u porodičnoj medicini, dodatna usavršavanja i edukacije, a kao najbolji specijalizant boravio sam i u Kanadi. Iako su tu znanje, iskustvo, praksa, kada nas zatekne ovakva vanredna situacija shvatam da imamo još mnogo da učimo. Ovo je kompleksna situacija jer osim pružanja zdravstvenih usluga građanima za njihove uobičajene probleme, odjednom morate iznaći mogućnosti da liječite i one koji se bore sa “kovidom 19”. Mnogo je poziva građana koji traže savjete i pomoć, a ono što svima kažem jeste da je prevencija nužna jer sigurno daje rezultate u smanjenju broja infekcija. Postoji disproporcija između strahova i panike koju građani imaju i njihovog osjećaja potrebe da istoga trenutka urade sve preglede što je fizički neizvodljivo, zbog čega je strpljenje ključno. Ukoliko se pojave blagi simptomi, treba da ostanu u kući piju dosta tečnosti, snižavaju temperaturu i jave se svome ljekaru za dalja uputstva. Ukoliko se svi budemo držali toga smanjićemo pritisak na zdravstveni sistem a pomoć će dobiti svi koji je trebaju. Potrebno je razumijevanje jer je i zdravstvenim radnicima sve ovo novo.

GLAS: Vi ste i kandidat SNSD-a za odbornika u Skupštini grada Banjaluka. Kako ste se odlučili na taj korak i za šta ćete se zalagati?

ŠUKALO: Nisam mogao da ne prepoznam koliko je mnogo urađeno u proteklom periodu za Banjalučane. Upravo ono što radi aktuelni gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić sa svojim timom, sve ono što vidimo, od novih mostova, igrališta, saobraćajnica i svega drugog probudilo je u meni želju da se uključim i budem dio tima koji će realizovati program “Banjaluka 2025. plus”. Dao bih svoj doprinos u svim sferama, sa akcentom na nove ideje u smislu poboljšanja pružanja zdravstvene zaštite. Smatram da bi trebalo organizovati službe, edukovani kadar ili ustanove koje bi se posebno brinule za pacijente sa težim oboljenjima u terminalnim fazama, jer je veliki problem kako ih zbrinuti i pomoći im, jer bolnice nemaju uslova za to. Osim toga, volio bih da kućne posjete koje ja radim već 30 godina postanu dio organizovane prakse svih nas i da svaki građanin uvijek može dobiti tu vrstu usluge.

Nada važna kao i lijek

GLAS: Šta savjetujete mladim kolegama koji dođu na praksu?

ŠUKALO: Kroz svakodnevni rad i edukacije nastojim ih naučiti da pokušaju zauzeti stav da su ohrabrenje i nada važni oboljelima kao i lijek. Želja mi je da nas bude više da širimo upravo ovakvu misiju jer smo izabrali najhumaniju profesiju.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana