Manastirska crkva Svetog Ilije u Donjem Detlaku izvor duhovnog života

Crkva sa konakom, ljetnikovcem, starom školom i starom nekropolom nalazi se u centru Kulturno-istorijskog kompleksa Detlak, u kome su i arheološki lokalitet ambarine i Pećina - monaška isposnica.

Kako postoji nekoliko zapisa o tome da je ovdje još u  srednjem vijeku postojao manastir, vjeruje se da je upravo u Donjem Detlaku bio centar duhovnog i crkvenog života derventskog kraja.

Tačnu lokaciju manastira Detlak stručnjaci i dalje utvrđuju,  a istraživanja koja su obavljana prethodnih godina dala su naznake da je na mjestu današnje crkve ranije postojala drvena crkva, koja je stradala u požaru u vrijeme Pop-Jovičine bune 1834. godine.

Krajem 19. vijeka tu je izgrađena drvena crkvica - ćelija, a potom crkva Svetog Ilije, koja je građena od 1910. do 1913. godine, kada ju je osveštao sveštenik Ilija Miđić. Zidana je od kamena i imala je jedan zvonik sa dva zvona. Crkva je obnovljena 2008. i 2009. godine, kada je ponovo osveštana i proglašena manastirskom crkvom.

U crkvi Svetog Ilije nalazi se fototipsko izdanje "Detlačkog evhologiona", čiji se original čuva u Patrijaršijskoj biblioteci u Beogradu, a upravo ovaj molitvoslov pruža dokaze o postojanju manastira u Detlaku.

Prvi dio Evhologiona (Bogorodičnik, pisan u periodu od 1625. do 1635. godine) djelo je Zaharija Vozućanina, koji je ovu knjigu pisao 1628. godine "u manastiru koji proslavlja događaj prenosa moštiju Svetog oca Nikolaja, u selu Detlaku, pored rijeke Ukrine, kod grada Dervente u vrijeme srpskog Arhiepiskopa Pajsija i bosanskog Mitropolita Isaije". Drugi, stariji dio (Trebnik iz perioda 1550-1560. godine) djelo je jednog pisca i u njemu se pominje mjesto Detlak kao mjesto njegovog nastanka. "Evhologion" je mogao biti prepisan u isposnici ili crkvi brvnari ili je Zaharije Vozućanin bio iz nekog manastira u neposrednoj blizini.

Ipak, prvi pomen manastira vezuje se za Jevanđelje koje je rukopisano u Detlaku 1509. godine, a koje se danas čuva u Narodnoj biblioteci u Bukureštu, a u  njemu piše: "Ovo Jevanđelje je pisano u selu Detlak na rijeci Ukrini."

Monaški život na ovom mjestu obnovljen je 2012. godine kada je u manastir stigao monah Filip Nikolić, a danas ovdje živi monahinja Varvara. Manastirska crkva mjesto je koje posjećuje brojni vjerujući narod, ali i turisti.

Monahinja Varvara kaže da narod dolazi najčešće nedjeljom i praznicima, a vjeruje da će posjeta biti i više u narednom periodu.

- Manastirska crkva ima svoje značajno mjesto prije svega zbog toga što se ovdje služi božanstvena liturgija koja je suština. Jer dolaskom u svetinju, prisustvom bogosluženju, pričešćivanjem mi primamo život, mi oživljavamo, mi primamo životne sile - naglašava monahinja Varvara.

Sa posebnom će se radošću ovdje proslaviti i Vaskrs.

- Svake nedjelje proslavljamo vaskrsenje Hristovo, a Vaskrs je najveći praznik koji praznujemo sa posebnom radošću jer je to pobjeda života nad smrću. Sa vaskrsenjem proslavljamo pobjedu nad grijehom, to je pobjeda dobra i ljubavi i svega onoga što čini život u Hristu u svim vrlinama onako kako nam to nalaže Jevanđelje - zaključuje monahinja Varvara.

Ambarine

Ambarine ili hambarine su rupe u kamenu s malim otvorom, širokom sredinom i užim dnom. U Donjem Detlaku, u blizini crkve, postoje 23 udubljenja u krečnjačkoj stijeni. Veća istraživanja ambarina obavljena su 1892, 2009. i 2014. godine, a utvrđeno je da su to bila spremišta za prehrambene proizvode, najčešće žito. Ambarine najvjerovatnije potiču iz kasnog srednjeg vijeka, a korišćene su i u turskom periodu. Dubina ambarina je od dva do dva i po metra, promjera otvora je oko 0,60 metara, a njihova širina je od 1,2 do 1,8 metara. Idejno rješenje uređenja ambarina projektovano je 2010. godine, a nadstrešnica je građena 2014. i 2015. godine.

Pećina

Pećina - monaška isposnica smještena je oko 250 metara od crkve Svetog Ilije. Riječ je o udubljenju u stijeni koje je djelimično oblikovano ljudskom rukom i okrenuto ka sjeveroistoku. Pećina podsjeća na monašku isposnicu, sa oltarom isklesanim u stijeni i okapnicom na stropu.

Na svim dijelovima polukružnog udubljenja u stijeni vidljivi su tragovi alata za klesanje, najvjerovatnije čekića i dlijeta. Tokom arheoloških istraživanja 2009. godine na ovom mjestu pronađen je manji broj fragmenata keramike, alatki od kremena, te ostaci drvenih stubova.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.