Manastir Papraća - Mjesto spasa i utjehe

Srna
Manastir Papraća - Mjesto spasa i utjehe

ZVORNIK - Manastir posvećen Blagovještenju Presvete Bogorodice, u narodu poznat kao manastir Papraća, duhovni je centar okupljanja vjernika zvorničkog, šekovačkog i šireg kraja, ali i sveto mjesto u kojem vjerujući narod traži spas i utjehu u iscjeljivanju od nevidljivih sila koje ga pritiskaju i sa kojima ne može sam da se izbori.

Manastir Papraća potreban je narodu, i to ne samo vjerujućem. Narod to osjeća u dubini svoje duše, nevidljivim božanskim vezama saživio se sa manastirskom postojbinom na ovom prostoru, živi sa njom, prati je i doživljava kao svjedoka svoje istorije i vremena, bez koga bi mu život bio nezamisliv, priča Srni starješina manastira Papraća, iguman Nikolaj Jović.

Iguman Nikolaj ističe da se, s Božijom milošću, u manastiru nalaze čestice moštiju Svete Petke Paraskeve, Svetog Nikolaja Žičkog, Svetog Save Osvećenog, kao i Svetog velikomučenika Fanorija, smještene u kivot.

“U kivotu se nalazi još sedam čestica moštiju raznih svetitelja. Kada ljudi dođu u manastir i u razgovoru iskažu svoje probleme, odvedem ih do kivota pred čestice moštiju i molim se za njih”, rekao je Srni iguman Nikolaj.

On je naglasio da mu je najveća radost kada ti ljudi dođu nakon izvjesnog vremena i kažu: “Oče, pomogli ste nam”. “Odgovorim im da nisam pomogao ja nego Bog i sveci kojima treba da se i dalje mole na svoju radost”, navodi iguman Nikolaj i dodaje da je njegova dužnost da pročita molitvu, a sveci čine svoje - pomažu od Boga kroz Crkvu.

Iguman Nikolaj ističe da vjernici dolaze, između ostalog, sa raznim problemima i brigama, kao što je da ne mogu da nađu bračnog druga - da se ožene ili udaju, ali i sa nekim drugim životnim pitanjima. On naglašava da je manastir Papraća potreban narodu, koji ga osjeća u dubini duše svoje i doživljava svojim.

“Hoću reći da srpski vjerujući narod ovdje, kao i u drugim mjestima, dolazi u crkvu na službu i liturgije, na razgovor, jer zna, kada ga neko zlo potjera, gdje treba da dođe, da svrati, da traži od Boga spas, pomoć i svaku vrstu zaštite koja mu je u datom trenutku potrebna”, navodi iguman Nikolaj.

On dodaje da je ta potreba iskazana posebno kod ljudi koji doživljavaju krizu zdravlja ili nekih psihičkih stanja.

“Oni dođu, s Božijom promisli, u manastir da porazgovaraju, da im se pročitaju molitve za zdravlje, da se saslušaju, da im se daju upute za dalji život”, navodi iguman Nikolaj i dodaje da ljudi žele da žive bogohrišćanskim životom, da se ispovijede.

Prema njegovim riječima, kada se ljudi ispovijede, kada iz srca izbace sve grijehe, a grijesi najčešće dovode do tog stanja, doživljavaju istinsko pokajanje i prosvjetljenje. Govoreći o počecima nastanka manastira Papraća, iguman Nikolaj navodi da je kralj Dragutin Nemanjić, koji je vladao od 1284. do 1316. godine sjeveroistočnom Bosnom, odnosno i ovim dijelom, sagradio prvi dio crkve u Papraći, dok su njegovi sinovi Vladislav i Uroš dogradili malu pripratu uz očevu zadužbinu koja je izgledala kao jedna manastirska cjelina.

“Manastir Papraća, koji su krajem 17. vijeka za vrijeme Otomanske imperije srušili Turci, ostao je otkriven punih 200 godina i za to vrijeme su praktično uništene gotovo sve freske na zidovima, dok su neke odoljele zubu vremena, ali, nažalost, ne razaznaje se jasno šta se i ko na njima nalazi”, priča iguman Nikolaj.

Prema njegovim riječima, kada su nakon 200 godina Srbi konačno dobili mogućnost da vaspostave manastir, da ga podignu i pokriju, onda su, prema poznatom srpskom inatu, uz zadužbinu kralja Dragutina i njegovih sinova, dogradili treću, još veću, pripratu, čime je crkva u Papraći pod jednim krovom postala najveća manastirska crkva tog vremena u BiH. Iguman manastira Papraća smatra da bi nova istraživanja o postanku ovog manastira mogla otkriti nove istorijske detalje ovog manastirskog kompleksa koji datiraju iz petog ili šestog vijeka, a možda i četvrtog.

“Najnovijim georadarskim istraživanjem otkrivena je ispred ulaza u crkvu blago polukružna apsida dugačka sedam metara koja ukazuje da bi na tom mjestu mogli biti temelji prvobitne crkve”, navodi iguman Nikolaj i dodaje da su takve apside građene u ranom četvrtom, petom ili šestom vijeku, dok se od sedmog vijeka građevinski radovi na izgradnji apside i crkve mijenjaju, što dovoljno govori u prilog nastanka te građevine.

Iguman Nikolaj ističe da se sa peciznošću ne može znati kada je sagrađena ta prva crkva, ali se pretpostavlja da kralj Dragutin, kada je došao na ove prostore i vidio staru građevinu koju je urušilo vrijeme, nije htio da je ruši i na njenim temeljima gradi novu crkvu, već je pomjerio nekoliko metara i sagradio, kako je već rečeno, prvu crkvenu pripratu.

“Za izvjesno vrijeme, kada istraživanja budu završena, znaće se tačno u kojem vremenu je nastala crkva prije gradnje manastira kralja Dragutina”, kaže iguman Nikolaj.

On naglašava da je, u okviru tih istraživanja, ispod središnjeg dijela male priprate, koju su gradili sinovi kralja Dragutina, pronađena prostorija veličine dva sa tri metra, ali da još nije istraženo šta se sve nalazi u njoj.

“Ne znamo da li se u toj prostoriji nalaze mošti ili neke druge manastirske stvari, ali se očekuje da će, uz Božiju pomoć i blagoslov crkvenih velikodostojnika, prostor biti otvoren i istražen, nakon čega će se stvoriti otvorenija istorijska slika o postojanju manastira Papraća”, kaže iguman Nikolaj.

Manastir Papraća sastoji se od manastirske crkve Blagoveštenja, zgrade starog konaka i zvonika, a pripada Eparhiji zvorničko-tuzlanskoj.

Kompleks se nalazi uz put Zvornik-Šekovići-Vlasenica, udaljen 16 kilometara od Šekovića, čijoj opštini teritorijalno i pripada. Zbog svog istaknutog položaja, manastir Papraća, izgrađen u podnožju brda Borogovo, vidljiv je iz velike daljine. Izgled, veličina i položaj ovog svetilišta, u čijoj blizini se nalazi izvor rijeke Spreče, kod vjernika i prolaznika izaziva poštovanje, radost i divljenje.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana