Kosa Perović iz Grivaca kod Rogatice sa čukununučadima čeka stotu

Sreten Mitrović
Kosa Perović iz Grivaca kod Rogatice sa čukununučadima čeka stotu

Rogatica - Starica Kosa Perović iz sela Grivci kod Stjenica u Rogatici koja je nedavno zagazila u 98. godinu tvrdi da za dug život recepta nema jer je uvijek radila mnogo i spavala nedovoljno, a ni danas se ne štedi i istim tempom, kaže čeka stotu.

Nije, priča, nikad pušila ni pila alkohol. Jela je šta je imala i radila i više nego je mogla. Živi u jednoj od dvije kuće koje je gradila, a jednu je čak i svojim rukama omalterisala.

Raduje se kad se na njena vrata pojavi neko od sinova i kćeri, 12 unučadi, 19 praunučadi i petoro čukununučadi da bi sa njima oživjela sjećanje na svoj buran i težak, ali zanimljiv životni put.

- Solidno vidim, a pamet me još dobro služi. Spremim sebi da jedem i javim se na telefon kad me zovu.  To me najviše obraduje, a kad god mogu svi dođu da me obiđu - priča vremešna starica.

Jedna od najstarijih žena u Rogatici kaže da ide stopama majke Ilinke koja je živjela 105 godina. Kao i mnogi drugi iz njene generacije, pogotovo ženskog svijeta, ni Kosa nije išla u školu, ali kako reče, znala je čitati i niko je u računu nije mogao prevariti.

Život je, kazuje baka Kosa, nikad nije mazio. U najmlađim danima morala je pomagati majci u svakodnevnim poslovima, ali i da ore, kopa i obavlja ostale teške seljačke poslove, jer joj je otac bio invalid.  I tako sve do udaje za Milivoja Perovića iz Grivaca, koje od njenih Šenkovića razdvajaju brdo Rabar i Crni vrh.

- Moj Milivoje, bio je gledan momak iz domaćinske kuće,  ali osim što smo se viđali na raznim skupovima nikad nismo ašikovali jer sam ja imala momka u Gučevu. Na tu foru me je Milivoje i "ulovio". Dao mi je neku kovertu, navodno poslao mi je taj momak, a u njoj je bilo nešto para i zlatni prsten. Kad sam to uzela, Milivoje mi je rekao: "to ti je moja zaruka". Ja sam to odmah bacila, ali on mi dobaci: "Ja dolazim za koji dan da te vodim". Tako je i bilo - priča baka. Sa njim je rodila petoro djece, a napustio ju je u 43. godini.

- Sva su mi djeca, hvala Bogu, živa i zdrava. Sa mnom najviše vremena provodi najmlađi sin Marinko koji je penzioner - kaže starica. Kosin život u Grivcima bio je borba neprestana. Bolest muža i petoro djece bili su razlog da na njena ženska pleća padne cijela kuća, ženski i muški poslovi.

- Da se dođe do dinara moralo se raditi i na dnevnicu. Radilo se po cijeli dan i za čanak brašna. Snalazila sam se na sve moguće načine. Pješke sam išla u Vlasenicu odakle sam na leđima donosila i po 30 kilograma kukuruza da nahrani djecu. Jedne prilike donijela sam i dva praseta, jednog na prsima drugog na leđima. I tako ko zna koliko puta sam prošla razdaljinu od Grivaca i Stjenica do Vlasenice, Bijeljine, Sokoca, Rogatice, Goražda, Foče, Višegrada, Čajniča - prisjeća se baka Kosa.

U Sarajevo, gdje joj je muž Milivoje bio više puta i mjeseci na liječenju, otišla je, kazuje ona, najmanje 15 puta.

- Kada bi se sve to pretvorilo u metre i korake ispalo bi da sam pješke obišla pola svijeta, a i možda više - priča starica.

Obišla "pola svijeta"

Nije baka Kosa obišla samo region. Najviše su joj u sjećanju ostale berbe kukuruza u koje je išla više godina.

- Išla sam u Banat da bih prehranila čeljad. Znala sam po 15 metara kukuruza donijeti kući - kaže baka koja je stigla da ode i u Italiju, Mađarsku, Rumuniju i Tursku.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana