FELjTON: Devedesete - izvod iz ratnog dnevnika (5): Martić: Moramo se naoružavati
16. decembar 1990
Tri godine nisam bio u Velikoj Kladuši. Nije mi bilo nimalo prijatno opet doći u ovaj grad... Strahovao sam da ljudi još pamte one moje tekstove u kojima sam ponekad i „pljuvao“ po Fikretu Abdiću, uoči njegovog hapšenja i odlaska u bihaćki zatvor poslije afere „Agrokomerc“ koja je potresala cijelu Jugoslaviju. Ali, mom strahu zaista nije bilo mjesta... Sead, Mujo, Fiko, Hajro, Mićko, Demir, Hase, Ćiro... dakle svi koje sam se poznavao i sa kojima sam i ranije drugovao prilaze mi. Grlimo se i ljubimo...
Na onoj poljani, dolje pored „Grupeksa“, okupilo se oko stotinu hiljada ljudi. Nešto slično kao i u Srbu... Na bini njih dvojica - Alija Izetbegović i Fikret Abdić. Narod skandira, ali novinari, došli sa strane, ne znaju kome. Da li Aliji ili Babi... Ja znam da je za sve njih Babo jedini i najveći...
Malo šta je tada štimalo između Fikreta i Alije... Mnogi su to i danas osjetili... Onako u vazduhu, kako bi se reklo... Alija je osion i politički bolestan, a ovaj drugi tvrdoglav do besvijesti... I u Velikoj Kladuši je to konačno potvrđeno... Kod Fikreta sam radio osam godina i znam ga „u dušu“... Aliju ne poznajem, ali ako je suditi po pričama koje sam čuo, onda je on dijametralna suprotnost velikokladuškom Babi.
Narod Cazinske Krajine, i poslije skupa u Velikoj Kladuši, ostao je na Babinoj strani. Jer, on je bio i ostao čovjek koji je ljude cijenio iznad svega. Koji je cijenio rad i sve ono što je uz taj rad dolazilo. A dolazilo je zaista mnogo. Valja opet istaći da je, najviše zaslugom Babe, „Agrokomerc“ postao jedan od najvećih proizvođača hrane u Jugoslaviji.
21. decembar 1990.
U Kninu sam. Vjerovatno posljednji put ove godine. Juče je ovdje konstituisana Srpska autonomna oblast Krajina, a danas je proglašen i Statut ove autonomne oblasti.
U kancelariji stanice milicije, u kojoj je neprestano njegova naoružana pratnja, prima me Milan Martić. Tek je bio izabran za ministra unutrašnjih poslova. Malo i svojom voljom...
Radim intervju... Pomalo je zatečen mojim pitanjima, ali ne da se. Veli mi kako je na tu funkciju došao u posljednji čas.. Naglasio je, i to sa puno odlučnosti, da se „srpski narod mora naoružavati pošto ustaše opet pripremaju klanje“. Kaže mi, onako upozoravajući, da će „kod nas u Bosni to ići malo teže“, pošto „u Bosni nema čovjeka poput Jovana Raškovića, koji bi mogao povesti narod. Poput našeg u Kninskoj Krajini“.
Pitam ga za akcije koje slijede a koje bi on mogao pokrenuti. Odgovara mi odlučno da „nikada i ni po koju cijenu neće dozvoliti da mu naređuju političari iz Zagreba“.
Dodao je da će se i „oružjem suprotstaviti svakom ko bi makar i pokušao da uradi nešto protiv srpskog naroda i krajinske milicije, te da im, ne daj Bože, nanese nekakvo zlo“.
Kao osnovni zadatak novoizabrani ministar unutrašnjih poslova Krajine istakao je borbenu gotovost milicije koja će, zapravo, biti „jedina oružana snaga srpskog naroda sada već formirane Srpske autonomne oblasti Krajina“.
(Sutra: Mire četnike i partizane
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
