FELjTON: Devedesete - izvod iz ratnog dnevnika (3): Karadžića za predsjednika

Slaviša Sabljić
FELjTON: Devedesete - izvod iz ratnog dnevnika (3): Karadžića za predsjednika
FELjTON: Devedesete - izvod iz ratnog dnevnika (3): Karadžića za predsjednika

4. juli 1990.

Nikada prije u Titovom Drvaru nije bilo više plavaca i kojekakvih sumnjivih tipova. Specijalci MUP-a BiH, uglavnom iz Cazina i Velike Kladuše, a u manjem broju iz Bihaća, slili se u grad heroj. Grad sa imenom Tita. Kako bi u njemu obezbjeđivali red i mir. Jer, iako na vrijeme zakazan, promotivni, odnosno osnivački skup Srpske demokratske stranke BiH, kako je tada nazvan, bio je zabranjen...

Međutim, skup je ipak održan. U sportskom centru „Drugo zasjedanje USAOJ-a“ okupilo se više hiljada ljudi. Stigli su brojni gosti i aktivisti SDS, stranke koja je, već uveliko puštala korijenje i u mnogim drugim mjestima. Došla je i delegacija SDS iz Knina sa Jovanom Raškovićem na čelu. Pošto mu nije dozvoljen zvanični nastup, Raškovića smo nekako uspjeli popeti na nastrešnicu, odnosno onaj limeni krov ponad klupe za rezervne igrače. Odatle je sa megafonom u rukama pozdravio Drvar, Drvarčane i brojne goste. Burno pozdravljen, rekao je kako ćemo „popiti Unu“ i „skidati velove sa tajni srpskog naroda“.

Poslije dvadesetominutnog govora i skupa punog dostojanstva, koji je protekao bez ijednog, čak i najmanjeg ispada, Rašković i njegovi domaćini, sa još dvadesetak aktivista iz mjesta u BiH razgovarali su hotelu „Beograd“. Sjedili smo u restoranu, kad mi Neđo Marčeta šapnu da je stigao i Radovan Karadžić. Izađem pred hotel i vidim čovjeka koji je ličio na njega. U bijelom je mantilu i čeka... Vratim se i sjedam na staro mjesto. Odjednom Jovan Rašković se diže i nekud ode. Kažu da ga telefonom treba neki vrlo uticajan čovjek. Vraća se i, samo desetak minuta kasnije, saznali smo da je telefonom razgovarao sa čovjekom koji mu je sugerisao da Radovana Karadžića predloži za predsjednika SDS BiH. Taj čovjek bio je niko drugi do Dobrica Ćosić. Preporuku Ćosića, a onda i prijedlog Raškovića, svi prihvataju...

Malo potom u prostoriju ulazi i Radovan. Pola sata kasnije, po završetku oficijelnog dijela sastanka, prilazim mu i čestitam. Molim ga da se u telefonskom razgovoru obrati i slušaocima Radio Knina, odnosno srpskom narodu Krajine, kod kojeg je uživao veliku popularnost. Pristaje i to sa neskrivenim oduševljenjem.

U današnjem danu ostale su mi mnoge dileme... Otkud Ćosić... Da li je Radovan zaista morao biti prvi Srbin BiH...

25. juli 1990.

Srb, malu varoš na vrelu ljepotice Une, znao sam samo iz knjiga i istorije. Tu je 27. jula 1941. godine podignut ustanak naroda i narodnosti Hrvatske „protiv okupatora i domaćih izdajnika“. Srb sam kasnije malo bolje upoznao kada sam, i to ka novinar-početnik, razgovarao i pisao priču o Đoki Jovaniću, jednom od najvećih komandanata Titove vojske... Danas sam, međutim, Srb upoznao i „osobno“. U varošicu okićenu srpskim trobojkama se četiri s, kao i onim drugim sa zvijezdom petokrakom u sredini (i opet nikome to nije smetalo) došao sam zbog Sabora Srba kojem je, na lokalnom fudbalskom stadionu i oko njega, prisustvovalo oko stotinu hiljada duša. Među toliko svijeta na jednom mjestu, nikada do sada, nisam bio.

U Srbu je danas osnovano Srpsko nacionalno vijeće, a usvojena je i Deklaracija o suverenosti i autonomiji srpskog naroda... Nije to bio skup poput mnogih drugih prije njega kojima sam, naravno, prisustvovao. Nije bilo janjetine, kokardi, šubara... Nije bilo ni onog „ko to kaže Srbija je mala“. U Srbu se danas vidjelo da ona trojica što su stajali gore na bini sa podignuta tri prsta uvis (to vidim prvi put), dakle Jovan Rašković, Milan Babić i David Rastović, misle na neki novi način... Danas sam, zapravo, vidio da u Hrvatskoj zaista postoje i Srbi.

Kroz Srb je negdje oko 15 časova prošao i Vojislav Šešelj. Nije navraćao, a onda ni pojavljivao na Saboru.

sutra - Balvani na putevima

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana