FELjTON: Devedesete - izvod iz ratnog dnevnika (2) : Komunista na čelu SDS-a

Slaviša Sabljić
FELjTON: Devedesete - izvod iz ratnog dnevnika (2) : Komunista na čelu SDS-a

9. maj 1990

 

U Drvar danas dolaze Jovan Opačić i Dušan Zelembaba, članovi najužeg rukovodstva Srpske demokratske stranke iz Knina.  Došli su poslije sugestije i na prijedlog Dobrice Ćosića da kninski SDS pređe rijeku Unu. Bila je to uostalom,  i želja nekih viđenijih ljudi ljudi iz Banjaluke, Drvara, Bosanskog Petrovca, Ključa, Mrkonjića Grada, Glamoča, Bosanskog Petrovca... Bio je to prvi iskorak SDS u BiH.

U sali za konferencije Opštinskog komiteta Saveza komunista  Titov Drvar, ispod Titove slike koja, okačena na zid, još nikom nije smetala, uz Opačića i Zelenbabu, sjedi još i Slavko Grahovac, Drvarčanin, uz čije ime se dovode u vezu sve aktivnosti u vezi sa formiranjem SDS-a. Sastanku prisustvuju još i Boro Sendić, Vinko Stupar, Vojo Šljivar, Milutin Kunić, Luka Čulić, Neđo Marčeta... Snimam skup nekakvom VHS kamerom koju je odnekud donio Vinko Stupar. Malo sam pisao, ali nisam ni imao bog zna šta. Sve se već znalo. Znalo se, naime, da će u Titovom Drvaru, uskoro biti formiran SDS te da će, poslije toga, uslijediti formiranje organizacije u svim mjestima u BiH u kojima je to moguće.

Spasovdan 1990.

Ne sjećam se, a pamtim i dugo i dobro, da je ikada do sada, bilo kiše. Ni danas je nema. Danas sam u Cetini, s onu stranu Dinare. Nikada prije nisam tako duboko zakoračio u krš Dalmacije i Podinarja. Gledam oko sebe i vidim vrijeme u kojem su njegovo breme, a ono teže nije moglo biti, na svojim leđima nosili i gorštaci Cetine. Valjda se niko ne može zvati gorštacima ko Srbi iz krša Kninske krajine. Nikom na svijetu, osim ljudima Polače, Cetine, Ježevića, Civljana... lično ne bih dao da budu gorštaci, odnosno da ih tako zovu... E, među te gorštake danas sam došao i ja. Došao sam da upoznam i njih ali i Milana Babića kojeg je Jovan Rašković već ustoličio na mjesto predsjednika kninske opštine.

Stojim pred seoskom crkvom u Cetini. Mjesni paroh mi priča kako su temelji ove bogomolje, izliveni tako da budu osnov i pravoslavnoj i rimokatoličkoj crkvi. Danas su ovdje samo pravoslavci, a do prije Drugog svjetskog rata ovdje su Bogu služili i molili mu se i katolici. Šta ćeš. Vremena se mijenjaju. A sa njima i ljudi.

Bogosluženje samo što nije počelo kad eto ti crnog „merdže“. Izlaze prvo neki momci i otvaraju vrata jednom gospodinu. Vidim da izlazi doktor Milan Babić. Došao i on da se pomoli svevišnjem iako je, samo prije nešto više od godinu, predstavljajući kninske komuniste, bio na kongresu Partije u Zagrebu. Ali ništa. Bog mnogo toga prašta... Ostaviću to za kasnije.

Prilazim Babiću nakon svete liturgije. Rukujem se i velim mu da sam iz Bosne. Interesuje se, onako iz kurtoazije, kako je onamo preko Dinare. Pita za neke ljude koje obojica znamo... Dogovaramo intervju, a tada sam bio dopisnik sarajevskog „Oslobođenja“ iz Kninske krajine Bosanskog Grahova Drvara, Bosanskog Petrovca i Glamoča.

U Cetini sam čuo i jednu neobičnu priču. Pitala, naime, učiteljica nekog klinju „ko su bili naši neprijatelji u Drugom svjetskom ratu“, a klinjo odgovori - četnici. Onaj drugi što je sjedio pored njega veli da su i Milaši bili četnici?! U Cetini naime žive porodice Četnik i Milaš pa je to zbog toga i ova anegdotica. Onaj prvi je mislio na četnike, a onaj pored njega na Četnike.

(Sutra – Karadžića za predsjednika)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana