Vule Žurić za “Glas Srpske”: Pisac je na poslu i dok spava

Danko Kuzmanović
Vule Žurić za “Glas Srpske”: Pisac je na poslu i dok spava

Umjetnici se ne snalaze baš najbolje kada javnost od njih zahtijeva da se ponašaju kao sportisti, to jest takmičari. Umjetničko djelo nastaje iz potrebe da se čovjek izrazi najbolje što umije, da se određeni sadržaj oblikuje u za to najprikladniju formu, a sve je uvijek tek pokušaj da se što više približite lijepom.

Kazao je ovo u intervjuu za “Glas Srpske” pisac Vule Žurić, čiji je roman “Pomor i strah” ušao u najuži krug za Ninovu nagradu.

GLAS: Ušli ste u uži krug za Ninovu nagradu. Šta za Vas, inače, znače književna priznanja?

ŽURIĆ: Stvaranje nema veze sa borbom za medalje, mada i umjetnici naporno treniraju. Pisac je na poslu i dok spava. S druge strane, naša javnost se za savremenu književnu scenu zainteresuje tek oko Nove godine, kada groznica nagrade počne da trese i one koji možda nikada nisu pročitali ni jednu jedinu knjigu. Na prvu loptu, lijepo je da se, makar jednom godišnje, imena pisaca nađu ispred imena političara i estradnih zvijezda, ali bi bilo još ljepše kada vrednovanje književne produkcije ne bi bilo breme za članove žirija, već redovni zadatak književne kritike. Pošto su štampani i elektronski mediji došli do zaključka da je kultura trošak, imamo situaciju kakvu imamo i to se što prije mora promijeniti, inače će nekome pasti na pamet da i od našeg malog ostrva slobode misli i izražavanja napravi još jedan rijaliti.

GLAS: Kažite nam nešto o knjizi “Pomor i strah”. Koliko dugo ste radili na njoj i na koji način ste dolazili do građe za taj roman?

ŽURIĆ: Roman sam pisao tokom pretprošle godine, a osnovnu građu, knjigu Velimira Simonovića o epidemiji kuge u Sremu krajem osamnaestog vijeka, iskopirao sam ko zna kad, dok sam prikupljao materijale za nešto što nikada nisam napisao. Tako to biva često kod pisanja: ozbiljno se pripremate da pišete o jednoj temi, a onda iz nekog skrajnutog pretinca iskoči tema koja vas najednom potpuno zaokupi i sve drugo postaje manje važno od potrebe da se ispriča baš ta priča. Tada se ne zna šta je za pisca ljepše i zahtjevnije: odabrati formu, pronaći jezik, udahnuti život književnim junacima, pustiti ih da se sami kreću u svijetu koji pokušavate da stvorite.

GLAS: Da li ste scenarijem za film “Slepi putnik na brodu ludaka” zaokružili istraživanje lika i djela Petra Kočića ili se ono nastavlja dalje?

ŽURIĆ: Nikad se to ne zna. Za sada, moje viđenje Kočićeve sudbine ostaje zabilježeno u filmu Gorana Markovića koji je postigao veliki uspjeh i kod domaće publike, ali i na velikom festivalu televizijskih ostvarenja u Šangaju. Meni je neizmjerno drago što sam bio u prilici da se bavim jednim od naših najvažnijih pisaca i da moj scenario bude osnova za djelo čiji je kvalitet izazvao pažnju širokog auditorijuma. Nadam se da je interesovanje publike za ovaj film povećalo i interesovanje za Kočićeve tekstove. Volio bih da dođe i do ekranizacije moga romana o Branku Ćopiću, scenario je skoro spreman, ali nije snimanje filma što i poljem preći...

GLAS: U kakvom je stanju književna scena Srbije, Republike Srpske i regiona?

ŽURIĆ: Nešto sam o tome rekao u odgovoru na pitanje i značaju književnih priznanja. Treba, ipak, biti optimista, prije svega zbog činjenice da uprkos svim problemima već sada imamo generaciju kvalitetnih mladih stvaralaca, a žive književne scene i dobre savremene književnosti nema bez te permanentne smjene “starih i novih” kako je to govorio književni kritičar Milan Bogdanović. Ja sve više spadam u ove prve, ali me energija i znanje mlađih kolega istinski raduje i podstiče da svaki put pokušavam da uradim nešto drugačije, nešto koliko god je to moguće novo.

GLAS: U kojoj mjeri su pisci, i uopšte umjetnici, u stanju da mijenjaju svijest društva danas?

ŽURIĆ: Umjetnici su u stanju da učine upravo suprotno: da onemoguće mijenjanje te svijesti, jer se sve aktuelne “reforme” modernog društva svode na stvaranje uslova za gubitak slobode, kako pojedinaca, tako i cjelokupne zajednice. Umjetnik je, po svojoj prirodi, uvijek protiv, uvijek ukazuje na nepravdu i uvijek je na strani slabijih.

GLAS: Na čemu trenutno radite?

ŽURIĆ: Polako sklapam novu knjigu priča, a usred sam velikog posla na pisanju novog scenarija za televizijski film.

Klasično i savremeno

 

GLAS: Koje klasične, a koje savremene pisce ovih dana čitate? 

ŽURIĆ: Što zbog posla, što zbog “ostajanja u formi” ovih dana su na dnevnom redu Andrićeva “Travnička hronika”, knjiga o proganjanju džez muzičara u Hitlerovoj Njemačkoj, te romani Seli Runi, Lane Bastašić, Žarka Radakovića i Slobodana Vladušića.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana