Predstavljeno djelo “Zakonik čovjeka od dima” Alda Palaceskija: Lepršava bajka o težini i lakoći življenja

Milanka Mitrić
Predstavljeno djelo “Zakonik čovjeka od dima” Alda Palaceskija: Lepršava bajka o težini i lakoći življenja

Banjaluka - Futuristički roman, antiroman, bajka za odrasle, fantastično djelo ispunjeno prikazom težine i lakoće življenja, kritičkim osvrtom na društvo, biblijskim motivima, ali i komedija i satira s tananim primjesama nihilizma. Sve to jeste “Zakonik čovjeka od dima” Alda Palaceskija.

Ovo djelo,  koje je preveo prevodilac i izdavač iz izdavačke kuće “Imprimatur” Boris Maksimović, predstavljeno je publici u crvenom salonu Banskog dvora Kulturnog centra, u saradnji sa Udruženjem za promociju i popularizaciju književnosti “Imperativ”.

O djelu je, osim Maksimovića, govorila i profesorica italijanskog jezika na Filološkom fakultetu Univerziteta u Banjaluci Sanja Kobilj-Ćuić, a moderator razgovora je bila Vanja Šušnjar-Čanković.

Roman je objavljen daleke 1911. godine i predstavlja jednu neobičnu priču o čovjeku od dima, koji se zove Perela.

- Čovjek od dima je nastao u jednom dimnjaku. U nekom trenutku nastala je tišina i on je izašao iz dimnjaka. Ima stav prema svijetu kao neko dijete, proveo je 33 godine u dimnjaku i sve što vidi njemu je čudno. Ulazi u društvo koje dosta podsjeća na monarhije 18. vijeka, i dalje su to dvorovi, ali vidi se dašak modernog doba - rekao je Maksimović.

“Zakonik čovjeka od dima” je pregršt svega i jedan pravi izazov za sve one koje zanimaju drugačiji romani, ispunjeni neobičnim dešavanjima, čudnjikavim dijalozima, koji na zanimljiv način govore o velikim životnim situacijama.

- Sjećam se jednog odgovora koji je Palaceski dao kritičarima, kad su ga pitali šta je napisao - da je ovaj roman vazdušasta bajka i stalno je pominjao motiv lakoće i lepršavosti - kazao je Maksimović.

Samo prevođenje ovog djela je bio svojevrsni poduhvat, a vodeći se činjenicom da se kod prevoda djela s jednog jezika na drugi često gubi onaj dašak suštine koje izvorno djelo posjeduje, Sanja Kobilj-Ćuić smatra da to u ovom prevodu s italijanskog jezika na srpski nije bio slučaj.

- Ovo je jedan od najljepših prevoda koje sam imala priliku da čitam. Svi mi koji baratamo stranim jezikom, kad čitamo djelo u originalu, primjećujemo koliko se gubi u prevodu, neke poetske crte i programske crte autora se izgube u tom procesu. On je uspio vjerno da prevede knjigu, a da ona pri tom nije izgubila tu ljepotu. Jezik je ostao vjeran originalu. Rijetkost je naići na vjerodostojan prevod, a to je ovdje slučaj - objasnila Kobilj-Ćuić.

Roman kritikuje građansko društvo i moral.  U spletu raznih događaja, Perela postaje centar univerzuma u kraljevstvu, a zatim i predmet blaćenja. Prisutna je dvojnost, koja čini ovaj roman aktuelnim i danas.

- Pokušava povući liniju između mase koja je u stanju da te obožava jednog trenutka, a drugog trenutka da te razapne na krst u simboličnom i nesimboličnom smislu i s druge strane pojedinca koji živi u tom društvu i ne može da zauzme to mjesto. Perela progovara o lažnom moralu i običnom čovjeku koji pokušava da zauzme svoje mjesto u haosu. Lakoća življenja se suprotstavlja težini obaveza, morala dužnosti i drugog. Roman je aktuelan u smislu propitivanja glorifikacije pojedinaca i pitanja javnog mišljenja koje je postalo nezgodno, lakoću formiranja ideje o čemu nemamo pojma i ne poznajemo duboku suštinu - dodala je Kobilj-Ćuić.

Komičnost i satiričnost

Aldo Palaceski je bio individualista koji se izdvajao iz mase futurista i istina je da je on napisao jedan od najljepših romana italijanske književnosti 20. vijeka.

- Lijep je zbog toga što ga je teško svrstati u neku kategoriju. Jedino oko čega su se složili kritičari je da je riječ o antiromanu, koji pokušava da uništi tradicionalnu strukturu romana, ono na čemu leži jedan roman. Prepun je mitoloških elemenata, vrsta igre u kojoj likovi djeluju kao marionete, kao lutke koje su tu na pozornici, što ne čudi, jer je Palaceski bio vezan za teatar, tako da nam se čini da smo u publici izvođenja nekog komada. Ono što  ga možda najbolje opisuje je - komičnost i satiričnost, djetinji, riješen mržnje, predstavlja antiteze građanskom društvu - navela je Kobilj-Ćuić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana