Dejan Ognjanović za “Glas Srpske”: Književni horor nije filmsko čerečenje

Danko Kuzmanović
Dejan Ognjanović za “Glas Srpske”: Književni horor nije filmsko čerečenje

Pisac, teoretičar, prevodilac i “doktor horora” Dejan Ognjanović, autor knjiga “Faustovski ekran: đavo na filmu”,

 “U brdima, horori: srpski film strave”, “Naživo”, “Zavodnik”, priređivač najboljih priča H. F. Lavkrafta u okviru zbirke “Nekronomikon”, govori za “Glas Srpske” o stanju ovog žanra na našim prostorima, svom književnom putu, ali i budućim planovima. 

 

GLAS: U kakvom stanju je horor književnost danas? Postoji li neki novi Lavkraft, ili Blekvud?

OGNjANOVIĆ: Lavkraft je u svoje vreme, i mnogo decenija posle smrti, bio maltene nepoznat, odnosno znan samo uskom kultu čitalaca. Teoretski, moguće je da danas, neznan od većine, negde piše i u kakvom opskurnom fanzinu ili samizdatu objavljuje neko kome će trebati decenije da ga mase prepoznaju i prisvoje. Blekvud je, s druge strane, za života bio prilično popularan, donekle zahvaljujući i svojim čestim pojavljivanjima na radiju i televiziji. Ipak, on danas nastavlja da živi zbog dubinskih kvaliteta svojih priča, a ne zbog medijske pompe. Ukratko, danas ima mnogo više vrlo dobrih i odličnih pisaca, ali skoro da nema izuzetnih, genijalnih, poput pomenutih.

GLAS: Vaš roman “Zavodnik” je doživio i drugo izdanje. Da li to svjedoči o dobroj recepciji tog romana kod nas?

OGNjANOVIĆ: Može se tako reći: sasvim dobro je prošao za jedan horor roman, koji se upravo kao takav i izdavao, a ne, npr. kao natprirodni triler ili istorijski roman sa elementima fantastike, što su češće floskule kod nas, gde se na termin “horor” još uvek gleda s podozrenjem. Nakon što se prvi tiraž od 500 primeraka, rađen pomalo “undergraund”, kao samizdat, bez ičije pomoći sem vernih pretplatnika i čitalaca, prodao za godinu dana, drugo izdanje, u 1000 primeraka, uradio je “Orfelin” iz Novog Sada, i ono se još uvek može naći u boljim knjižarama. Fidbek koji sam dobio od čitalaca prevazišao je sva moja očekivanja.

GLAS: Ovaj žanr je u našoj javnosti i dalje veoma zapostavljen. Šta je stvorilo lošu reputaciju hororu?

OGNjANOVIĆ: Mislim da su za loš imidž horora presudne dve stvari: prvo, ovdašnji ljudi navikli su na tzv. realizam kao na jedini validni i zreli odnos prema stvarnosti, kao jedini mogući izraz u narativnoj umetnosti (pre svega u književnosti i na filmu). Na ovim našim prostorima posezati za natprirodnim motivima smatra se nezrelim, detinjastim, neozbiljnim. Sa ovom predrasudom borio sam se upravo u romanu “Zavodnik”. Za drugi žig na licu horora krivi su horor filmovi: zbog svojevremene dominacije tzv. koljačkih filmova (slasher), i zbog slabe upućenosti prosečnog čoveka u raznolikost i bogatstvo horora, stvorena je predrasuda da je horor sadistički, bolestan, morbidan žanr u kojem se ljudi neprestano kolju i čereče na komade.

GLAS: Spremate li neka nova iznenađenja, neke nove romane? Šta se desilo sa “Prokletijama”, najavljivanim nastavkom romana “Naživo”?

OGNjANOVIĆ: U pripremi su još tri izdanja “Poetike strave” do Sajma knjiga u oktobru, kao i ultimativno izdanje Lavkraftovog “Nekronomikona”. U svetlu toga, imam vrlo malo vremena za pisanje sopstvene proze, pa su tako i “Prokletije” privremeno odložene, delom i zato što taj roman zahteva opsežno istraživanje raznih oblasti (arheologija, geologija, mitologija, okultizam, vojne veštine i strategije itsl). U skorije vreme možda se mogu očekivati moje priče i treće izdanje davno rasprodatog i stalno traženog romana “Naživo”, a “Prokletije” će doći kad za njih kucne čas.

Umjesto biografije

Završio je Filozofski fakultet u Nišu na odsjeku za anglistiku gdje je i magistrirao 2009. sa temom “Gotski motivi u delima E. A. Poa”. Doktorirao je 2012. na Filološkom fakultetu u Beogradu sa temom “Istorijska poetika horor žanra u angloameričkoj književnosti”. Radio je od 1999. do 2009. kao asistent na niškom Filozofskom fakultetu. Autor je niza teorijskih knjiga o hororu poput “Faustovski ekran: đavo na filmu” (2006), “U brdima horori: srpski film strave” (2007), “Studija strave: eseji o horor žanru” (2008), značajnih članaka o Barouzu, Lavkraftu, kao i prevoda sa engleskog jezika na srpski. Do sada je napisao i dva romana “Naživo” (2003) i “Zavodnik” (2014).

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana