Danijela Filipović, kustos: Treba da prepoznamo značaj sopstvenog nasljeđa

Milanka Mitrić
Danijela Filipović, kustos: Treba da prepoznamo značaj sopstvenog nasljeđa

Izložba “Nematerijalno kulturno nasleđe Srbije” nedavno je otvorena u Etnografskom muzeju u Beogradu. Autor izložbe, Danijela Filipović, kustos i nacionalni koordinator za čuvanje nematerijalnog kulturnog nasljeđa Srbije, rekla nam je nešto više o samoj izložbi, njenom značaju i daljim planovima muzeja.

GLAS: Šta nam možete reći o samoj izložbi i ovoj zaista vrijednoj zbirci?

FILIPOVIĆ: Na izložbi je, uz korišćenje fotografija, video-materijala, muzejskih predmeta i zanatskih proizvoda predstavljeno 37 elemenata nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije, koji su upisani u Nacionalni registar. Poseban segment izložbe čine elementi upisani na UNESKO-vu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa čovečanstva - porodična slava, upisana 2014. godine, i tradicionalna narodna igra kolo, upisana 2017. godine. Izložba je rezultat rada velikog broja nosilaca nasleđa, predstavnika lokalnih zajednica, stručnjaka i institucija uključenih u sistem zaštite nematerijalnog kulturnog nasleđa u Srbiji, koji od 2012. godine vredno rade na identifikovanju, beleženju i registrovanju ovog segmenta nasleđa. Kao rezultat tog rada, danas imamo registar, u koji su upisani elementi koje su zajednice prepoznale kao deo svog nasleđa koje žele da očuvaju i prenesu sledećim generacijama. Nematerijalno kulturno nasleđe sagledano je po oblastima njegovog ispoljavanja - jezik i usmeno izražavanje, izvođačke prakse, običaji, rituali i društvene prakse. Izložba daje posetiocima jasniji uvid u to šta sve jeste i što može biti deo tog nasleđa.

GLAS: Šta je to što se još nije našlo na listi, a smatrate da treba da bude njen dio?

FILIPOVIĆ: Rad na očuvanju nematerijalnog nasleđa je stalna aktivnost, kako institucija koje su deo mreže nematerijalnog kulturnog nasleđa, regionalnih koordinatora i Centra za nematerijalno kulturno nasleđa Srbije. U ovom trenutku u postupku usvajanja se nalazi veći broj predloga -  zdravičarstvo, opančarstvo i sarački zanat.

GLAS: Koliko su građani upoznati sa listom i koliko uviđaju značaj nematerijalnog kulturnog nasljeđa?

FILIPOVIĆ: Jedan od osnovnih ciljeva izložbe jeste da doprinese vidljivosti bogatog nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije, onog koje je do sada prepoznato, ali, sa druge strane, cilj nam je i da podstaknemo nosioce nasleđa i lokalne zajednice, kao i stručnjake iz oblasti zaštite nasleđa, na prepoznavanje sopstvenog nematerijalnog kulturnog nasleđa i njegovog značaja za sredinu u kojoj je prisutno. Među prvim koracima u zaštiti su i druge aktivnosti, kao što je organizovanje promocija, radionica, prezentacija, kako bi što veći broj građana bio upoznat sa značajem očuvanja nasleđa koje posedujemo.

GLAS: Kakvi su uslovi i kriterijumi da nešto dospije na listu nematerijalnog kulturnog nasljeđa?

FILIPOVIĆ: Da bi neki segment nasleđa bio prepoznat kao “nematerijalno kulturno nasleđe”, neophodno je da to nasleđe bude “živo nasleđe”, da je i danas prisutno i ispoljava se nekoj zajednici. To znači da samo ono nasleđe koje je prenoseći se s generacije na generaciju kao obeležje identiteta neke zajednice, grupe sačuvano do današnjih dana, možemo nazvati nematerijalnim.

GLAS: Da li je postojanje ovakve liste nužno za očuvanje baštine, nasljeđa i same svijesti o kulturi?

FILIPOVIĆ: Svakako da je upisivanje na relevantne liste, u ovom slučaju u Nacionalni registar, veoma važno za ostvarivanje vidljivosti nasleđa i, pre svega, podizanje svesti o njegovom očuvanju. S druge strane, formiranje liste nematerijalnog nasleđa je i međunarodna obaveza. Sve to ima cilj podsticanje nosilaca, lokalnih zajednica, pojedinca i grupa da ulože dodatni napor da prepoznaju značaj sopstvenog nasleđa i prenesu i na generacije koje dolaze.

GLAS: Koliko se danas čuva kulturno nasljeđe?

FILIPOVIĆ: Očuvanje kulturnog nasleđa je svakako veoma važan zadatak, koji se nalazi ne samo pred stručnjacima i institucijama kojima je to povereno kao nadležnost, već i za sve druge članove društva. Konvencijom o očuvanju nematerijalnog kulturnog nasleđa kao posebno značajni u očuvanju prepoznati su i oni koji u dosadašnjem sistemu zaštite nisu bili u punoj meri uključeni, a to su nosioci. Na taj način jasno se pokazuje da je očuvanje onog što smo nasledili od prethodnih generacija zadatak svih nas i potreba zajedničkog delovanja, stručnjaka, institucija i pojedinaca.

Planovi

GLAS: Kakvi su budući planovi Etnografskog muzeja?

FILIPOVIĆ: Etnografski muzej nastoji da publici približi bogato etnografsko nasleđe koje čuva u svojim zbirkama i da ga učini interesantnim i savremenom posetiocu. Zbog toga nam je namera da izložba “Nematerijalno kulturno nasleđe Srbije” posle Beograda i Ljubljane, gde je već održana tokom maja i juna 2018. godine, bude prikazana i u drugim mestima u Srbiji i regionu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana