Ronald Braus, operski pjevač za “Glas Srpske”: “Vesela udovica” je svevremena
Veselim se susretu s banjalučkom publikom i vjerujem da će nam u Narodnom pozorištu biti prekrasno. Nedavno sam kao gost moje drage prijateljice Svetlane Bojković bio na 100. izvođenju “Gospođe ministarke” i oduševio me i grad i pozorište.
Rekao je ovo u razgovoru za “Glas Srpske” operski pjevač Ronald Braus, koji će biti dio postave operete “Vesela udovica” Opere b. b. iz Zagreba, koja će biti izvedena na velikoj sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske u nedjelju u 20 časova.
GLAS: Šta biste mogli da nam kažete o opereti “Vesela udovica”?
BRAUS: “Vesela udovica” je jedna od najpoznatijih opereta, vedra, vesela i lepršava, puna prepoznatljivih arija i dueta. Mislim da je pravi izbor za ovo doba godine.
GLAS: Kako je nastaja, kako je teklo pripremanje i saradnja sa ostatkom postave?
BRAUS: Sve je teklo ko po loju. Režirali su Branka Cvitković, nacionalna prvakinja drame koju uz ostalo vežu divna sjećanja na djetinjstvo u Banjaluci, gdje je često odlazila i naš proslavljeni koreograf Dinko Bogdanić. Sve se posložilo onako kako treba. Dali su sve od sebe da od nas pjevača naprave solidne glumce i plesače budući da opereta obiluje plesom i glumom. Muzički dio vodi maestro Darijan Ivezić koji je dao svoj veliki doprinos predstavi.
GLAS: Koliko je priča prilagođena današnjici, s obzirom na to da je nastala 1905. godine. Koliko je svevremena i savremena?
BRAUS: Priča je svevremena i omogućava prilagodbe, ali na spontanoj osnovi. Uvijek se spašava neki imetak, uvijek se ljudi zaljubljuju i varaju, stoga tvrdim da “Vesela udovica” nije nikad bila aktuelnija nego danas. Svaki put nam usred predstave uleti neka zanimljiva pošalica koju ubacimo, naravno na dobrobit publike, a i nas samih.
GLAS: Kako očekujete da će biti prihvaćena u Banjaluci?
BRAUS: Vjerujem i nadam se da će se publici u Banjaluci svidjeti naš rad. Vaš je narod pun humora, muzikalan, pa nema razloga ne prihvatiti ovakvu predstavu. Vjerujem da će ovo biti samo početak jedne duže saradnje.
GLAS: Kako vidite položaj operskih pjevača i same opere u državama regiona?
BRAUS: Za sada sve još nekako stoji na nogama, ali pitam se do kada. U bivšoj državi postojalo je 10 operskih kuća od kojih je četiri ostalo u Hrvatskoj. Naravno da mi je drago da Hrvatska ima četiri opere, ali to je jako skup pogon i pitam se do kad će sve to finansijski imati smisla. Vani se opere zatvaraju, spajaju i smanjuju. Nadam se da do toga neće doći. Operski su pjevači cijenjeni, ali naravno ni blizu kao pjevači zabavne muzike. Mislim čak da su u Srbiji u boljoj poziciji nego kod nas.
GLAS: Mislite li da ovakav vid umjetničkog iskaza dobija pažnju kakvu zalužuje i postoji li način da se to promijeni?
BRAUS: S obzirom na to da smo mi privatno pozorište, moramo osigurati sredstva koja su potrebna za produkciju što nikako nije lako, ali eto za sada se snalazimo. Problem je što privreda premalo ulažu u kulturu, a to bi po meni trebalo da bude i njihova obaveza.
Ostvarene želje
GLAS: Postoji li uloga/izvođenje koje biste voljeli nekad da ostvarite, a još niste imali priliku za to?
BRAUS: Za sada su mi se želje ostvarile. Uspio sam odigrati veliki broj uloga, okušati se i u drami kao glumac, u raznim TV formatima od plesa sa zvijezdama, pa do malog iskoraka u zabavnu muziku. Neka sve i dalje ide ovim tempom, biću više nego zadovoljan.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
